Ako želite da mučite nekoga, prvo morate da zavrijedite njegovo poštovanje – tvrdi Frenki Toskani, Her Starov miljenik i profesor naprednog mučenja u Gralovom komandnom centru. Dok najsvježiji lik serije „Preacher“ izgovara ovu rečenicu u premijernoj epizodi četvrte sezone, nemoguće je ne osjetiti se prozvanim.
Ljubavni trougao
Uprkos nekim odličnim, čak i kultnim momentima koje smo doživjeli sa Džesijem, Kasidijem i Tulip za tri godine, činjenica je da se Set Rogen, Juan Goldberg i Sem Katlin nijesu potrudili da zadobiju naš respekt prije nego što su počeli da mrcvare i nas i kultni strip Garta Enisa i Stiva Dilona.
Da jesu, možda bi im se i mogli oprostiti „napadi“ smandrljavanja. No, „Preacher“ je postao jedna od najvećih TV frustracija baš zbog toga što se kreatorski trio od starta i ne trudi da nas zavara da je pažljivo promislio što radi.
Poslije emitovanja prve i druge epizode nove, ujedno i posljednje sezone hit serijala AMC, jasno je da se situacija neće promijeniti. Kreatorima i dalje ne pada na pamet da pretvore „Preachera“ u nešto ozbiljnije od šoua koji je pretjeran, bizaran i crvcnut tačno u tolikoj mjeri, da djeluje kao da je stvoren samo da bi gledaoci imali materijala da štancaju mimove i gifove.
Problemima koje imamo sa Džesijem, Kasidijem i Tulip ne nazire se kraj. Naši junaci jesu prešli dug put do Bliskog istoka i spremili se za nove bitke, ali nijesu makli ni korak od starih problema.
Uvod u kojem prvo dobijamo vinjetu sa Kasidijem i Tulip na poljupcu, a potom nju kako Džesiju još jednom obećava „zajedno do kraja svijeta“ – dovoljan je da izbaci iz takta svakog ko se nadao da je nikad dovoljno razrađeni ljubavni trougao konačno iza nas. Kreatori ne samo što nijesu ostavili ovaj motiv za sobom ili ga barem zadržali kao sporednu stvar, već ciljaju da ga pretvore u najvažniju stvar završne sezone.
Izgubljeni šmek
Da se razumijemo: ljubavni trougao nije sporan kao motiv, niti su problematični likovi Džesija, Kasidija i Tulip. Štoviše, da propovjednik, njegova fatalna dama i najbolji prijatelj vampir nijesu toliko prokleto zanimljivi, davno bi „Preacher“ završio u korpi sa serijama za baciti.
Problem je nešto drugo – izostanak iole smislene i primamljive glavne priče u koju bi se mogla uklopiti ova vrsta drame. Kreatori „Preachera“ tragaju za njom od kada su se otisnuli na ovo putovanje. I taman kad vam se učini da su koraknuli pravim putem, počne kotrljanje niz liticu.
Opet, čak i pored velike, suštinske mane, „Preacher“ uvijek jeste imao poseban, neobičan šmek zbog kojeg je izuzetno teško odustati od njegovog svijeta. Nažalost, čini se da je na početku četvrte sezone izgubio čak i to – sposobnost da nam se zavuče pod kožu uprkos tome što znamo da je robija i gad.
Nebitna fešta
Džaba nam Frenki Toskani, novi lik zadužen da dobro namuči voljenog Kasidija. Džaba nove fore na račun falusoidne ćele Her Stara. Džaba čak i ludačka objašnjenja božje prirode i elaborata njegovih odluka, poput razloga zbog kojeg je zbrisao dinosauruse... Takve fešte ludaštva ranije jesu funkcionisale, ali sada djeluju tranjavo. Tranjavije nego ikada.
Najgore od svega je to što Rogen i ekipa i dalje djeluju vrlo samouvjereno dok pokušavaju da nam prodaju Džesijevejedne te iste eksplozije bijesa, Tulipine vojne taktike, Kasidijevo slomljeno srce, Her Starove komplekse... Pritom, tu negdje sa strane i dalje kao zapete puške čekaju likovi kao što su mrčeni Judžin i poluludi Svetac ubica, a nikako da im se otvori prostor da briljiraju.
Kada će blistati, ako ne sada, kuda će, ako ne u prve redove tokom četvrte, posljednje sezone? Bolje bi bilo da Rogen i njegov tim imaju neki oveći trik u rukavu ako misle da TV adaptacija „Preachera“ ostane upamćena kao bilo što drugo osim serija koja je mogla da postane kultna, a poslužila je samo za ša-la-la odmor mozga.
(FOTO: imdb.com/ nerdist.com/cbr.com)
