Vlasnik Goran Rabrenović ističe da je u pitanju porodični posao koji je, na neki način, započeo njegovo otac još prije pola vijeka, radeći na ovom imanju. Da mjesto ima i turistički potencijal, ukazali su mu prijatelji, kada su mu prije desetak godina predložili da postavi bungalove.
„Proteklih godinu dana, Kamp Rabrenović predstavlja posao u koji je uključena cijela porodica i funkcionišemo kao seosko domaćinstvo. Do sada smo uspjeli da napravimo šest bungalova. Možda su malo drugačiji, atipični za ovo područje - poput kućara, samo su veći i imaju dvokrevetne sobe sa zajedničkim kupatilom“, opisuje on.
Osim bungalova, kamp ima porodični restoran, kao i multifunkcionalni prostor gdje je moguće organizovati sastanke i edukacije, a koji u hladnim danima koriste kao restoransku salu.
„Imamo saunu, a planiramo da uskoro stavimo i džakuzi koji će biti potpuno prirodan - na drva, kao što je to slučaj sa saunom. Postoji oko desetak mjesta gdje se parkiraju kamperi, i ovdje imaju sve potrebne uslove - voda, struja, toalet. Osim auto-kampa, imamo i mjesta za kampovanje pod šatorima. Ako gosti nemaju svoje, mi ih rado ustupimo“, dodaje Rabrenović.
Njegov kamp, kao i Mojkovac od kojeg je udaljem desetak kilometara, nalazi se između dva nacionalna parka - Biogradske gore i Durmitora, a blizu je i „suza Evrope“.
„Naši gosti nazivaju ovaj kamp baznim upravo zato što im je odavde sve blizu, pa i rafting Tarom. Imamo uređenu planinarsku stazu do Planinarskog doma Ckara i vidikovca. Mnogi danas traže aktivan odmor, ne samo planinarenje, nego i staze za rekreaciju i za mountain bike. Organizuju se džip safari, paraglajding, kanjoning“, navodi naš sagovornik, i dodaje da su mogućnosti brojne čak i za one slabijeg zdravlja.
Najveći broj gostiju - čak 99 odsto - u Kamp Rabrenović stiže iz inostranstva, odnosno evropskih zemalja.
„Prisutni smo na svim internet stranicama i aplikacijama, a većina dolazi zahvaljujući tom vidu reklame. Oni koji vide tablu na samom putu pa svrate, čine vrlo mali procenat gostiju. Imamo dosta preporuka, a posebno sam zadovoljan što ove godine stižu oni koji su ovdje već bili“, kaže vlasnik kampa.
Najčešći gosti su Holanđani, Njemaci i Francuzi, a dužina ostanka različita - na jednu noć, na pet, deset...
„U posljednje vrijeme turisti ne samo u Crnoj Gori, već i šire, žele da u što kraćem roku prođu što više. Ima i onih koji u kamp dođu samo da prespavaju, pa ostanu i pet noći. Mislim da je prosjek zadržavanja dvije do tri noći, a kada se stvore bolji uslovi, nadam se da će se povećati“, precizira on.
Veliku zahvalnost duguje Nacionalnoj turističkoj organizaciji Crne Gore sa kojom ima odlučnu saradnju, i dodaje da sve ono što lijepo u kampu vjerovatno ne bi takvo bilo bez razumijevanja i podrške.
„Nadamo se da će od septembra za hladne, zimske dane biti u funkciji smještaj poput hostela, jedna soba za grupno spavanje. Uz to, kamp će imati na raspolaganju još tri hotelske sobe s kupatilima i dva apartmana, od kojih bi jedan trebalo da ima džakuzi. Pošto je ovdje veliko interesovanje i za turizam zimi, valjda ćemo uspjeti da odgovorimo i na tu potražnju“, najavljuje on.
U ovom dijelu Sinjajevine turisti mogu uživati u još jednom mjestu gdje će biti bliže prirodi. Planinarski dom Ckara na istoimenom katunu napravljen je na 1.700 metara nadmorske visine.
„Ovaj objekat započeli su 2006. godine entuzijasti, ljubitelji prirode i planinari. Donekle je završen i može se koristiti za dnevne varijante. Nadamo se da će vrlo brzo biti gotov drugi dio, i da će se stvoriti uslovi da 30-ak turista ovdje spava i uživa u prirodnoj ljepoti“, kazao je Goran Rabrenović
Do njega se od Mojkovca može doći automobilom, putem dugim desetak kilometara, ali i markiranim stazama od Mojkovca i od Kampa Rabrenović.
„Ova koja vodi od kampa je uređena planinarska staza, duga sedam kilometara ili tri sata hoda. Prolazi pored dva izvora i ima dosta šume, tako da ni tokom ljeta nije problem da se prođe. Oni koji ovdje dolaze obično žele aktivni odmor, a zadržavaju se izvjesno vrijeme jer imaju odličan panoramski pogled. Do vidikovca blizu planinarskog doma vode dvije staze: CT1 je glavna planinarska staza koja polazi iz Mojkovca, a druga je lokalna koju sam sam uredio i markirao, i registrovana je kao priključna“, ispričao je vlasnik Kampa Rabrenović.
Njegova je zasluga i što je ovaj vidikovac sada idealno mjesto za uživanje turista u prirodi i pogledima na okolne planine.
„Vidikovac sam dobrim dijelom sam uradio, takođe uz pomoć Nacionalne turističke oranizacije Crne Gore. Bilo je zaista teško, jer je na stijenama, a terenskim vozilom nije se moglo ni blizu. Ipak, stvorili smo dobre uslove jer na vidikovcu sada može da uživa petnaestak osoba, da ruča, da odmara... Ovdje su dvije klupe, kao i na još četiri lokacije urađene istim projektom koje se nalaze se u blizini vidikovca“, objasnio je naš sagovornik.
Nedaleko od vidikovca su i tri poletišta za paraglajere, sa kojih kreću i komercijalni tandem letovi. Tokom leta dugog od 20 minuta do jednog sata, možete iz ptičije perspektive uživati u letu i okolini.
Kako je Kamp Rabrenović porodični biznis, Milena Rabrenović u ljetnjoj pauzi studija turizma pomaže roditeljima na Sinjajevini.
„Moja zaduženja su da komuniciram sa gostima, jer su to najčešće stranci. Oni koji obično dođu u ove krajeve nemaju puno informacija o našim ljudima i prostorima, pa ni ne znaju kakav potencijal imamo. Gosti su - barem što se kampera tiče - veoma interesantni i opušteni. Najčešće su to ljudi koji žive u velikim gradovima i žude za prirodom, tišinom i odmorom. Interesuje ih više o našoj kulturi, jeziku, vjeri, a pored toga o našim planinama i drugim geografskim karakteristikama“, kazala je ona.
Dio gostiju koje smo zatekli u kampu su Francuzi. I sami kažu da su malo toga znali o Crnoj Gori dok nisu ovdje stigli.
„Odlučili smo da napustimo svoju zemlju i putujemo širom Evrope jednu cijelu godinu. Međutim, putovanje će biti duže jer se krećemo sporije nego što smo mislili. Krenuli smo iz Pariza, bili smo u Belgiji, Španiji, Portugalu, čak i Maroku, a zatim smo išli preko Italije, Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i stigli ovdje“, kaže jedan od gostiju i dodaje da su se već na putu susreli sa predusretljivošću ovdašnjih ljudi.
Žan Me Devo je sa suprugom Dženifer stigao sa Mauricijusa. Prvo su bili u Albaniji, onda stigli u Crnu Goru, pa opet otišli za Albaniju.
„Shvatili smo da postoje predjeli u Crnoj Gori koje uopšte nismo vidjeli i zato smo joj se opet vratili. Imate zaista lijepu zemlju, naročito kamp u kome sada boravimo. Ovo mjesto je zaista izuzetno. Kad smo stigli, imao sam problema sa vozilom, ali su ga ovdje popravili u samo par minuta. Rijetko ćete danas naići na ljude koji su toliko brižni, obično svi žele samo novac i ništa drugo. Mi to izuzetno cijenimo. Ponijećemo mnogo divnih sjećanja i iskustava sa narodom koji živi u Crnoj Gori“, istakao je on.
