Društvo

Pravo i pravda

Širom svijeta mržnja uzima maha. Meta prijetećeg talasa netolerancije i nasilja inspirisanog mržnjom su vjernici, pripadnici različitih svjetskih religija. Ono što je tužno, i uznemirujuće, je da takvi napadi postaju uobičajena stvar, kazao je u kolumni za Pobjedu prof. dr međunarodnog privatnog prava u penziji i nekadašnji predsjednik Ustavnog suda, Blagota Mitrić.
Pravo i pravda
PobjedaIzvor

Kao što je valjda poznato, pravo postoji u pravnoj nauci ili pravnoj teoriji i kao norma pozitivnog prava, dok pravda ne postoji kao pravni pojam, ni kao pravni institut iz prostog razloga što pravda „nije nužno svojstvo prava“ (što je po mom sudu jedan veliki „poraz“ prava), te da „sve što je zakonito ne mora da bude i pravedno“, koja premisa potvrđuje, nažalost, ovu prvu premisu.

Pa polazeći od ovih premisa malo me „pravnički“ začudila nedavna debata na temu „Otvorena pravda“. Pravda je filozofski pojam i ona postoji samo kao čežnja ili težnja čovjekova, a sve što je čežnja ili težnja ljudska je jedna vrsta životne imaginacije, koja češće razočara, nego što obraduje, za razliku, na primjer, od umjetničke imaginacije, koja nas duhovno obogaćuje. (Ovo iz ličnog iskustva.)

Na ovoj debati nijesu pozvani najistaknutiji pravnici iz Crne Gore, pa otuda se i moglo čuti na njoj da (parafrazirano) „sudije i tužioci treba da se češće pojavljuju u javnosti, da objašnjavaju (brane) svoje određene odluke“. Ili, tako nekako. Stoga nije ni bilo protivargumenata (pravnih, dakako), pa evo koristim priliku da i kroz ovaj javni protivstav iznesem moje profesorsko i sudijsko neslaganje.

Zašto? Zato što mi „pravnički crv“ ne da da mirujem na neodržive pravne teze, kao što je ova „parafrazirana“, i zato što se mora odluka (presuda) suda sama braniti, kao i optužnica tužioca, jer po „debatnim stavovima“ tu nema nikakve „otvorene pravde“, niti pravnih argumenata, nego je to klasična medijskopolitička kampanja za donijetu presudu ili podignutu optužnicu, kao što smo imali u nekoliko prilika da se uvjerimo u ovu sudijsko-tužilačku praksu, kada je SDT preko medija naširoko objašnjavao suđenje koje je bilo u toku i koje je završeno njegovom „prognozom“. Iznošenjem raznih stavova iz svih oblasti života i rada treba da govore javno istaknuti i nezavisni intelektualci (razumije se, uz poštovanje prava svih građana na njihovo ustavno pravo koje se zove sloboda mišljenja), zato što će i sudija i tužilac „iz petnih žila“ da brane svoje odluke, ako ni zbog čega, a ono iz ličnih razloga.

Ako je tačan podatak istraživanja nevladine organizacije Centar za građansko obrazovanje da 80 odsto građana misli da sudije i tužioci treba da obrazlažu odluke, onda ništa od pravne države. A o pravnoj državi neki drugi put.

Sve u svemu, u uređenim i cilivizovanim državama borba za legitimnu vlast se vodi u parlamentu, pa onda na fer i slobodnim parlamentarnim izborima, u skladu sa zakonom. A tako i naš Ustav kaže.

Portal Analitika