Davno je prošlo vrijeme kada ste mogli da čujete nazive Berlin, Tokio, Rio, Oslo, Denver, Moskva, Najrobi i Helsinki – i pomislite na gradove. Tačnije, prošlo je samo dvije godine od kada je španski serijal „La casa de papel“ („Money Heist, „Kuća od papira“) pokorio svijet i postao najgledaniji i najobožavaniji Netfliksov projekat van engleskog govornog područja. Ipak, vrijeme teče prilično relativno kada pred sobom imate ekipu u kojoj vri krv partizana.
Dok gledate seriju i slušate antikapitalističke parole Profesora (Alvaro Morte) i njegove porodice lopova u plameno-crvenim kombinezonima sa maskama Salvadora Dalija, boga konfuzije i nekonformizma– sati prolijeću kao sekunde. Ili djeluju mučno razvučeno, poput snova u kojima vas neko juri dok se svim silama borite da pomjerite noge od olova. Ali, ovaj drugi osjećaj javlja se samo u pauzama između sezona, dok gorite da se vratite bandi pljačkaša čije ludilo toliko opija, da je osvojilo i jednog Stivena Kinga.
Zlatna misija
Prošlo je odvećdugih 15 mjeseci od kada smo dobili epsko finale druge sezone, u čijem je fokusu bila opsada štamparije novca u Madridu. Treća instalacija, podijeljena na osam nastavaka, konačno je sletjela na Netfliksov striming servis. I ovog putana udaru su kapitalisti i njihovi pioni, ali sada kroz akciju spašavanja uhvaćenog Rija (Migel Heran). I novu misiju koja treba da ponizi lopove naroda – pljačku nacionalne zalihe zlata.
Oni koji su se pitali da li nam je uopšte bio potreban nastavakposlije sjajno zaokružene druge sezone, dobiće odgovor već poslije nekoliko minuta. O, jeste ... Ite kako. Profesor, sedam starih i tri nova lica i dalje imaju moć da zapale milione srca pjevajući vječnu himnu partizanskog otpora „Bella ciao“.
Serija „La casa de papel“ vratila se sa najvećim budžetom i naj(ne)realnijim očekivanjima. Mnogo važnije od pitanja da li je treća sezona neophodna bilo je ono da li će kreator Aleks Pina, tvorac kultnih „Los Serranos“ i potcijenjene krimi-drame „Los hombres de Paco“, izdržati pritisak popularnosti. Ipak je ovaj, „jedan k'o i svaki drugi“ španski projekat preko noći postao simbol svjetskog otpora,snažan skoro kao i čuvena maska iz filma „V for Vendetta“ (Džejms Maktig, 2005).
Srećom, Pina nije izgubio dodir zbog „viška“ novca i želje da fascinira. Spektakla, doduše, ima više, kao što se i može očekivati od serija koje poslije velikog uspjeha dobijaju veće budžete. No, „La casa de papel“ i dalje je primarno ono zbog čega smo je i zavoljeli: priča o fascinantnim karakterima većim od života sa kojima volite da provodite vrijeme čak i kada vam idu na živce.
Utabani parovi
U tom smislu Pina jeste nastaviodobro utabanim tragom. Novih osam epizoda karakterišu skoro iste mane i vrline. Recimo, ljubavne dramei dalje većinom izazivaju prevrtanje očima, naročito kad je riječ o Tokio (Ursula Korbero) i Riju. Ona, čiji je lik zasnovan na kultnoj Matildi iz filma „Leon“ (1994), davno je izgubila šmek ove kultne junakinje Lika Besona.
S druge strane, onoliko koliko je Tokio iritantna sa „neznavenjem“ o tome koga voli i što želi od života, toliko nervira i Rio dok trčkara naokolo glumeći joj kučence. Mnogo je interesantniji i razvijeniji odnos Denvera (Haime Lorente) i Monike (Ester Asebo), koja je poslije „transfera“ iz otete trudnice u ravnopravnu članicu bande dobila adekvatan nadimak – Štokholm.
Njihova dinamika pritisnuta je Denverovom krivicom zbog smrti oca, nikad prežaljenog Moskve (Pako Tous) i straha da će njihov sin Sinsinati ostati sam ako im se nešto dogodi.Dok gledate Denvera i Štokholm, imate osjećaj da stvarno mogu da izgube nešto ako pljačka propadne, kao i da biste i vi bili na gubitku bez njegovog karakterističnog ludačkog smijeha i njenog straha, ali i duboke želje da se dokaže novoj familiji.
Isto važi i za još jedan na neki način „štokholmski“ par, za Profesora i Rakel (Icijar Itunjo). Detektivka koja je jurila pljačkašku bandu i dojurila u zagrljaj jednog od najzbunjenijih, ali i najseksi štrebera sa malih ekrana jeste dobila „profesionalni“ nadimak Lisabon, ali ne i povjerenje ekipe.
Berlinski fleš
Tokom čitave treće sezone Lisabon nosiće teški teret nepovjerenja – i onog koji prema njoj osjećaju Tokio i ostali, i onog koji ona sama u dubini duše gaji prema Profesoru. Da li je voli? Ili je ovo samo još jedna njegova igra testiranja uma? Hoće li je prodati ako prigusti? Zar je pogriješila zbog toga što jeizdala kolege policajce i odustala od svega što je bila kako bi dijelila život sa njim?
Zahvaljujući odličnoj hemiji i glumi Itunjo i Alvara Mortea, za kojim sada luduju čak i one dame koje bi se mogle zakleti da se nikad ne bi mogle zapaliti za štrebera, njihov odnos drži u neizvjesnosti od početka do kraja. Profesor će uspjeti da se dokaže pred Lisabon, a ona pred novom porodicomtek u visoko oktanskom finalu o kojem nećemo reći ni riječ više, osim to da predstavlja najbolje od najboljeg kada je riječ o ovom serijalu.
Opet, nema te žene i tog majčinog sina sa kojim bi Profesor mogao da ima jaču i razorniju hemiju od one sa Berlinom (perfektni Pedro Alonso). Najteži sociopata i najveći heroj prve i druge sezone stradao je žrtvujući se za „malog brata“ (!) i ostale partizane, ali Pina je pronašao odličan način da ga vrati.
Što bismo vam mogli reći o flešbekovima koji prikazuju Profesora, Berlina i novog lika Palerma (sjajni Rodrigo de la Serna) pet godina ranije, dok planiraju pljačku aktuelnu u trećoj sezoni? Skoro ništa... Skoro ništa, a da se ne naježimo i ne poželimo karte za Španiju u jednom pravcu, pravo u zagrljaj ova tri nevjerovatna čovjeka.
Savršen tandem
Možete reći da su Palermovo sociopatsko ponašanje i sposobnost da izludi druge šovinističkim komentarima kopirani iz DNK Berlinovog lika, ali nijesu. Baš ovi fleševi to dokazuju. Slike iz prošlosti služe da humanizuju čovjeka koji je prije svega vojnik, pa sve ostalo. I omekšaju utisak koji stvaraju njegove konstantne prepirke sa Najrobi (Alba Flores) i „boom, boom, ciao“ odnos sa Helsinkijem (Darko Perić) koji je nesrećno zaljubljen u njega.
Kad smo već kod Najrobi i Helsinkija... Gospode, sigurno ne postoji ništa slađe od njih dvoje, ni na Netfliksu, ni mnogo dalje. Flores i srpski glumac Darko Perić nose najljepši i najdirljiviji odnos sezone sa takvom lakoćom, da nećete moći da vjerujete da ste proveli dvije sezone ne razmišljajući koliko su savršeni partneri u zločinu.
Najrobi, najveća heroina sezone, ostala je simbol feminističke snage, začet mnogo ranije, u sceni kada je porodila čuveno „empieza el matriarcado“ („matrijarhat počinje“), pored kojeg ono, čoče, još čuvenije „Nolite te bastardes carborundorum, bitches“ iz serije „The Handmaid's Tale“ djeluje naivno kao djetašce. Pritom, isporučila je i neke od najsmješnijih i najžalosnijih momenata sezone. Od srećnog, gotovo infantilnog skakutanja pored zlata, poput Goluma kada ljubi svog „Prekrasnog“, sve do finala... Sve do tog prokletog finala koje nam je otelo toliko vazduha iz pluća, da i dalje odbijamo da govorimo o njemu.
A, Helsinki... Iako nije dobio šansu da počasti svijet nekim baš velikim balkanskim biserom kao što je to učinio ranije pjevajući „Svilen konac“ ili psujući i kukajući na srpskom jeziku kraj odore umirućeg kuma – Darko Perić, porijeklom iz malog Kladova na obali Dunava, jeste iskoristio nekoliko prilika da osvjetla obraz Balkancima. Kamo sreće da neko od balkanskih filmadžija počne da se interesuje za ovog sjajnog glumca koji je izgradio karijeru u inostranstvu. Perić bi sigurno obarao s nogu i u regionalnim projektima.
Putinovska trudnica
Što se novih likova tiče, osim Palerma, u Profesorovom osvježenom timu dobili smo Bogotu (Hovik Kučkerian) i Marselja (Luka Peros). Nažalost, njih dvojica nijesu dobili previše prostora, iako jesu obezbijedili poneku vrhunsku scenu komičnog olakšanja, poput one sa „operacijom“ svinje, na nesreću svih vegana i onih koji se tako osjećaju. Naravno, ne samo zbog mrtve životinje na stolu, već i zbog sjajnog elaborata na temu „Zašto su vegani novi teroristi“, artičoke najveći razarači, a teletina najveći prijatelj prijateljstva.
Sa druge strane nišana pristigla je i nova detektivka. Umjesto Rakel, sada je tu Alisija (Najva Nimiri), ćić-luda što zbog trudničkih hormona, što zbog svoje inače bezobrazne prirode. Njene ekstremne, kako ih ona zove, „putinovske“ odluke dovele su do nekih sjajnih, ne tako očekivanih scena, posebno u finalnoj epizodi „Astray“. S obzirom na to na što je natjerala ekipu topitelja zlata, bez sumnje možemo očekivati da Pina dobije zeleno svjetlo za nastavak.
Što još reći o partizanima, čija je krv treći put sa lakoćom zagrijala i naše svakodnevštinom i običnošću začepljene vene? Ništa, osim to da će biti mrtvih ako Netfliks ne potvrdi da se borba nastavlja i da će biti snimljena i četvrta sezona. „O partigiano, portami via... ché mi sento di morir.“
