On veli da je promijenjen „samo naziv knjige, što je zakonska obaveza“ jer je naslov „usklađen sa nazivom predmeta“ te dodaje „ovo je pitanje samo tehničke prirode“. Vodeći se „zdravom logikom“ Zavoda za udžbenike mi bismo tu ustanovu mogli nazvati zavodom za kršenje autorskih prava, pa reći da je to samo izmjena „tehničke prirode“, te da smo se vodili obavezom i logikom. Ipak, nećemo se voditi logikom ZUNS-a, poručio je u reagovanju dostavljenom Pobjedi prof. dr Adnan Čirgić, autor udžbenika crnogorskoga jezika za gimnazije i recenzent udžbenika crnogorskoga jezika za osnovne škole.
Umjesto toga, javnosti radi, pokazaćemo kako se iza saopštenja ZUNS-a krije laž, podvala I kršenje prava autora udžbenika.
OBRAZLOŽENJE
Iako iz ZUNS-a kažu da je promjena imena samo stvar „tehnička“, mi ćemo urednika Lekovića oslovljavati imenom njegova direktora Pavla Goranovića, ne iz „tehničkih“ no iz suštinskih razloga.
Goranović poručuje da je promjena naziva knjige uslovljena zakonskom obavezom usklađivanja s nazivom predmeta. Da je ta izjava netačna, svjedoče naslovi brojnih udžbenika ZUNS-a koji se ne podudaraju s nazivom predmeta. To bi značilo npr. da udžbenici naslovljeni kao „Čigra slova i glasova“, „Istražujem svoju okolinu“, „Čarolija muzike“, „New English Adventure“ i sl. nose nazive predmeta za koje su namijenjeni. Predmeti se, ipak, zovu malo drugačije. I to odgovorni urednik dobro zna, kao što zna i direktor ZUNS-a koji je isturio urednika da umjesto njega pokuša obmanuti javnost da je riječ o tehničkoj stvari koja ne zadire u prava autora udžbenika. Svi pobrojani naslovi udžbenika u podnaslovu jasno definišu na koji se predmet odnose. A to se ne može reći za udžbenik „Moj jezik“ jer u njemu – kako smo to na osnovu bibliotečkoga pretraživača cobiss saznali – nije samo promijenjen naziv udžbenika (što bi se donekle i moglo tolerisati), već je izgleda naziv jezika „Crnogorski jezik“ zamijenjen nazivom „Moj jezik“.
Vodeći se „zdravom logikom“ ZUNS-a da je riječ o „zakonskoj obavezi“ po kojoj je naslov udžbenika „usklađen sa nazivom predmeta“, može se zaključiti da je pravi naziv nastavnoga predmeta „Moj jezik“.
Ipak, predmet se zove bitno drugačije. Ako u podnaslovu udžbenika nije jasno istaknuto da je riječ o udžbeniku namijenjenom za nastavu crnogorskoga jezika, onda je ZUNS prekršio Zakon o autorskim i srodnim pravima jer nije o tako suštinskoj (a ne tehničkoj!) stvari konsultovao autore koji su taj udžbenik pisali kao udžbenik crnogorskoga jezika (a ne bilo kojega drugog!) i koji su bili angažovani od ZUNS-a za izradu udžbenika crnogorskoga jezika, a ne nekog drugog. Uostalom, ako ispod naslova „Moj jezik“ nije precizirano koji je to jezik, znači li to da će taj „moj“ jezik prihvatiti kao „svoj“ i oni kojima on zbilja nije maternji. Je li taj jezik „moj“ i Albancima koji se školuju u gimnazijama na crnogorskome jeziku? Stupidarija o kojoj je riječ možda nije nastala iz šovinističkih razloga, ali joj je krajnji rezultat šovinistički.
SAGLASNOST
Ako je ZUNS morao pripremiti udžbenike za novi nastavni predmet, onda je prije toga morao, u skladu sa zakonom, dobiti saglasnost autora o prilagodbi postojećih udžbenika ili raspisati konkurs za nove. Za to je imao i više nego dovoljno vremena. Tako je ZUNS radio kad je naziv predmeta „Maternji jezik“ zamijenjen nazivom „Crnogorski jezik“. Tada su autori starih udžbenika sami pristupili njihovoj prilagodbi ili su angažovani novi autorski timovi za izradu novih udžbenika.
Uprava ZUNS-a zna da je meni taj proces dobro poznat budući da sam bio predśednik recenzentskih komisija za usvajanje udžbenika crnogorskoga jezika za osnovnu školu, te jedan od autora udžbenika crnogorskoga jezika za gimnazije. Sve što je ZUNS kao izdavač u međuvremenu učinio s tim udžbenicima učinio je bez konsultacije s autorima i bez odobrenja autora i recenzenata. Dužan sam to reći javno zbog sopstvene savjesti, a zadovoljenje svojih autorskih i srodnih prava tražiću u sudskome postupku.
(Opširnije u današnjoj Pobjedi)
