Što bi trebalo da radimo sa umjetničkim djelima „loših osoba“? Postajemo li moralne gromade ako prestanemo da slušamo njihovu muziku i gledamo njihove filmove nakon što se ispostavi da su zgriješili? Da li bi trebalo da se osjećamo loše ako možemo da odvojimo ličnosti od onoga što stvaraju i nastavimo, makar krišom, da uživamo u njihovim djelima? Uostalom, što ako su neki od njih mrtvi? I što ako je baš njihova pjesma jedna od naših prvih muzičkih uspomena?
Ovo su samo neka od pitanja koja Aziz Ansari postavlja u Netfliksovom stend ap specijalu „Right Now“ baveći se, između ostalih, ozloglašenim zvijezdama kao što su Majkl Džekson i R. Keli. Nimalo slučajno, pokreće ovu temu samo godinu nakon što je prognan sa mape „poželjnih“ umjetnika poslije optužbi za seksualno uznemiravanje.
Dubina krivice
Prepiska o Ansarijevom ne tako džentlmenskom ponašanju sa djevojkom procurila je samo nekoliko dana nakon što je osvojio Zlatni globus za ulogu u seriji „Master of None“. Iako glumac ne ulazi u detalje, njegov osjećaj krivice duboko prožima cijeli specijal. To jasno pokazuju odabrane teme i pristup koji odvaja „Right Now“ od svih njegovih prethodnih komičarskih projekata.
Ovaj stend-ap mnogo je zreliji i ozbiljniji. Stičete utisak da Ansari nikada nije bio iskreniji, čak i ako znate da je njegov materijal unaprijed pripremljen i primjećujete trikove režije Spajka Džounsa.
Aziz otvara specijal od 65 minuta opisujući strah i sramotu. Zatim, nakon što je „locirao“ slona u sobi i oslobodio krivice sve koje su se pojavili, nastavlja dalje. No, na iznenađenje prisutnih ne prelazi na drugu temu. Zbog koncepta i činjenice da je ovo prvi projekat nakon incidenta, najbolji djelovi najmanje su smiješni. Tada Džounsova kamera prilazi toliko blizu, da imate osjećaj da slušate ispovijest grešnog čovjeka koji pokušava da bude bolji i koji trenutke ranjivosti (ne)uspješno sakriva šalama.
Fotografija pice
Mnogo spontaniji i duhovitiji jesu segmenti u kojima Ansari improvizuje i razgovara sa publikom. U jednom od njih pravi mali, ali vrlo upečatljivi i surovi eksperiment koji je izvodio na svim nastupima na turneji. U pitanju je trenutak kad pomene fotografiju pice koja je „podijelila“ internet. Jedni tvrde da je kulen na njoj postavljen u obliku svastike, a drugi se ne slažu.
Na Azizovu molbu, osobe u publici koje smatraju da je na pici zaista svastika treba da podignu ruke. Nakon što se više od trećine ljudi u sali uključi u eksperiment, glumac otkriva da je sve izmislio.
- Istina je da smo mi svi grozni ljudi - kaže Aziz.
Trećina ljudi bila je spremna da sudi o nečemu o čemu ne zna ništa. Veza ovog eksperimenta sa paljbom po Ansariju više je nego očigledna. I zaista, tolika je naša potreba da o svemu imamo mišljenje, da vas ovo mora rastužiti.
Vrijednost trenutka
Ansari većinu vremena provodi na stolici, pričajući tiho i otvoreno. Dosadnjikave kadrove, po kojima su prepoznatljivi stend-ap specijali, Džouns pretvara u rekvizit koji je bitan koliko i glumčeve riječi. Umjesto Ansarija samog na bini, Spajk potencira kadar u kojem iza njega vidimo i članove ekipe kako posmatraju nastup iz bekstejdža. Sve djeluje veoma intimno i ogoljeno.
Aziz Ansari uradio je sve što je mogao kako bi se distancirao od momka u crnom smokingu koji je izašao na binu na Medison skver gardenu. Ovog puta u vansicama i izlizanoj „Ride the Lightening“ majici benda Metallica, sjedio je i govorio o važnosti prošlosti, ali i o ostavljanju loših stvari za sobom.
Onemogućen da radi ono što najviše voli, Ansari kaže da je osjećao nešto najbliže moguće smrti. Zahvaljujući tome, godinu kasnije, svjestan je koliko je blagosloven zbog toga što je pronašao poziv za koji je rođen.
Više nego ikad, Aziz Ansari spreman je da živi u trenutku i da ga cijeni. I prvi put, dok se oprašta i pokušava da upije pogledom svaku osobu u publici, to osjećate i u njegovim riječima.
- Laku noć - izgovara prije nego što će odšetati iza bine.
- I, hvala vam. Mnogo vam hvala.
(FOTO: television.mxdwn.com)
