Mihajlović je objavio da boluje od leukemije, a Nikolina na veoma emotivan način ističe da bi željela da uzvrati, na način na koji može.
"Jutro, 13. jul 2019. godine... Prva vijest koju čitam vezana je za Sinišu Mihajlovića - ‘Bolestan je', kažu, ‘vodi životnu borbu'. Moj Siniša? Siniša, čija fotografija zauzima naslovni ekran mog telefona? Taj Siniša, Mihajlović Siniša - čovjek, fudbaler, rodoljub, humanista, otac, muž i veličina u svakom pogledu"...
"Prije 19 godina, omogućio si mi život. Omogućio si mi ono što sam sad, da živim život koji živim, da koračam putevima kojima koračam, da osjećam, želim, volim - a tebe možda i ponajviše".
"Voljela bih da ti mogu pomoći, kao što si ti meni pomogao. Voljela bih da ti mogu doći u posjetu, kako si ti to činio. Ali ne mogu. Moja jedina pomoć će biti u molitvama - za još jednu tvoju pobjedu. Moliću se Bogu, u kojeg oboje vjerujemo... U nadi da te neće uskratiti za svoju milost... U nadi da neće zaboraviti tvoju velikodušnost i da će ti pružiti ruku isto kao što si je ti pružao hiljadama ljudi za svojih pola vijeka", napisala je Radunovićeva.
Nikolina je za Radio Crne Gore kazala da Sinišu nikad nije upoznala, iako je pokušala nebrojeno puta.
"Nema veze što ga još nisam zagrlila, on je svakako dio mog života", ističe ona.
Nikolinino srce kuca jednom zahvaljući njenoj snazi i istrajnosti njenih roditelja i brata Lazara, a drugi put zahvaljujući Siniši. I tako evo 19 godina.
Medicina se rijetko srijetala sad već davne 2001. godine sa kompleksnim srčanim manama u uslovima inverznog situsa. Mogla se izliječiti samo u Londonu, ali šanse su bile male uz veliki rizik i bez garancije da će uspjeti. Da stvar bude još gora, takav zahvat iziskuje mnogo novca, koji njena porodica nije mogla da obezbijedi.
Prema Nikolininom suznom sjećanju, ljekari su bili mišljenja da je za predviđeni iznos bolje izliječiti tri sigurna pacijenta, nego nju.
Za njen slučaj Siniša je saznao preko zajedničkog poznanika.
,,Pokojni gospodin Slavko Rokić je odlično znao na koju adresu da se obrati, svjestan Sinišine širokogrudosti i velikog dobrog srca." priča Lina. ,,Naravno, odgovor je bio samo: “Dovedite je!'', sjeća se Nikolina.
Siniša je okupio igrače fudbalskog kluba ,,Lazio" za koji je tada igrao, da bi prikupio dovoljno sredstava za njeno liječenje. ,,Siniša je bio glavni inicijator, a volim reći da je glavni i odgovorni za otkucaje mog srca", objašnjava Nikolina.
Operisana je u Rimu, 19.04.2001. godine, na klinici Bambino Gesù, pod pokroviteljstvom Vatikana.
"Predata u ruke eminentnih stručnjaka i predata u Božije ruke, zahvaljujući Siniši!", priča Nikolina.
"Nema veze što ga još nisam zagrlila, on je svakako dio mog života sve vrijeme. Ljubav prema njemu se ne može opisati riječima. Moje srce kuca i za Sinišu. Ne mogu mu jednako uzvratiti, niti dovoljno zahvaliti. Jedino što mogu je da se svakodnevno molim Bogu za njegovo brzo ozdravljenje i da se potrudim da što više ljudi sazna kako Miha u grudima nosi srce veće od bilo koje fudbalske lopte”, poručuje Nikolina u izjavi za Radio Crne Gore.
"Nema veze što ga još nijesam zagrlila, on je svakako dio mog života"
"Siniša, ja sam uspjela zahvaljujući tebi, a ti moraš uspjeti zbog sebe, svoje porodice, zbog svih ljudi koji te vole i zbog mene - jer će u suprotnom svaki moj otkucaj izgubiti smisao. Hvala ti za sve, legendo!", poručuje Nikolina.
Nikolina Radunović je rođena 13.12.1996. godine u Podgorici. Studentkinja je Pravnog fakulteta, Univerziteta Crne Gore i bavi se streljaštvom.
