"Sretan sam, ako se uopšte može reći da je čovjek sretan, što ću ukopati oca nakon ovoliko godina, da nađe smiraj, i on i mi. Ali, ujedno mi je veoma teško", kaže Meholjić za Radio Slobodna Evropa (RSE).
Nura Begović je nakon godina traganja, obilaska kosturnica i masovnih grobnica, odlučila da ukopa, samo nekoliko kosti šake, brata Adila Suljića, koji je imao 43 godine kada je ubijen.
"Nakon toliko godina, dočekala sam da ovdje imam mjesto, da imamo neki smiraj, da mu dođemo da mu proučimo. Ovo sve što je teklo, ovako teško i sporo, je kriva politika", kaže Nura za Radio Slobodna Evropa (RSE).
U Memorijalnom centru Potočari, kraj Srebrenice, nekoliko hiljada ljudi prisustvovalo je ukopu i komemoraciji za 33 žrtve genocida, čija su tijela pronađena u više masovnih grobnica.
Nijedno tijelo koje je ukopano nije kompletno. Najmlađa danas ukopana žrtva je Osman Cvrka, koji je ubijen kada je imao 16 godina, a njegovi posmrtni ostaci pronađeni su u nekoliko masovnih grobnica.
Na komemoraciji žrtvama genocida počinjenog prije 24 godine u "Sigurnoj zoni Ujedinjenih nacija" čule su se osude genocida, te pozivi na donošenje zakona o zabrani negiranja genocida i pozivi na pomoć u traganju za istinom o sudbini preostalih žrtava čija tijela još nisu pronađena.
"Danas sam svjedok i glas svih iz tih krvavih dana jula, oni nas nikada neće napustiti", poručio je na komemoraciji Nedžad Avdić, Srebreničanin koji je preživio genocid.
"Moja duboka moralna obaveza je svjedočiti o tome. Pogotovo u jednoj opštoj političkoj i institucionalnoj kampanji negiranja tih zločina. Sve drugo bila bi izdaja svih onih koji su ubijani nemilosrdno gurani u grobnice, bez ikakvog razloga i povoda", rekao je Avdić.
Posmrtni ostaci žrtava koji su danas ukopani pronađeni su u više masovnih grobnica, a porodice su za njima tragale duže od 20 godina. Mnogi članovi porodica, međutim, još nisu pronašli svoje najdraže. Među njima je i Nermin Ćatić, koji godinama traga za svojim bratom Ninom, ratnim izvještačem iz Srebrenice. Nermin nekoliko puta godišnje dolazi iz Švedske, sve u nadi da sazna gdje su posmrtni ostaci njegovog brata.
"Kontam nešto ću čuti novo. Nešto će se novo desiti. Neki haber će doći. Kad dođem ovdje nekako sam bliže Nini, iako on nije pronađe. Ali, nadam se opet, ipak, nada zadnja umire. Možda će biti ružno da kažem, ali nemojte me pogrešno shvatati, ali ponekad zavidim ljudima koji su pronašli svoje najbliže. Neka su pronašli, Bogu hvala da su pronašli, ali godina za godinom, čovjek se zapita: 'Bože, kada ću ja naći?! Da li će mama to doživjeti?' To je to što me proganja", priča Ćatić za RSE.
Predsjednik Organizacionog odbora za obilježavanje 24. godišnjice genocida Hamdija Fejzić pozvao je na komemoraciji komšije da im pomognu da se pronađu posmrtni ostaci više od hiljadu žrtava koji još nisu pronađeni.
