Teme po sesijama biće: I. Južnoslovenski jezici u prošlosti i sadašnjosti, II. Južnoslovenski književni kanon i III. Balkanski kulturni supstrati. Na simpozijumu će referate saoštiti 83 autora s 18 univerziteta s četiri kontinenta, a neki od govornika u plenarnome dijelu su Milenko A. Perović, Adnan Čirgić, Božidar Jezernik (Ljubljana), Ljudmila Vasiljeva (Lavov), Dejan Ajdačić (Kijev), Robert Bonjkovski (Katovice), Ranko Matasović (akademik HAZU), Endru Baruh Vahtel (Američki univerzitet u Centralnoj Aziji − Kazakhstan), Marko Jesenšek (akademik Slovenačke akademije nauka i umjetnosti), Mark Grinberg (akademik i profesor na Univerzitetu u Kanzasu), Tomislav Z. Longinović (profesor slavistike, antropologije i uporedne književnosti na Univerzitetu Viskonsin i Univerzitetu Harvard), Robert Grinberg (Novi Zeland) i mnogi drugi. Na konferenciji uz ugledne profesore i istraživače iz Crne Gore učestvuju i Elena Jovanova-Grujovska, direktor Instituta za makedonski jezik, Alen Kalajdžija, direktor sarajevskog Instituta za jezik, Irena Jaros, šef katedre za poljsku dijalektologiju u Lođu, Mateo Žagar, šef katedre za staroslovenski jezik Filozofskoga fakulteta u Zagrebu i tako redom − uz izvinjenje što većinu ovđe nijesmo spomenuli.
Kako je objasnio Novica Vujović, koncepcija Cetinjskih filoloških dana takva je da se po principu slobode i širine prodora u istraživani korpus, po kriterijumu pouzdanih naučnih rezultata, dakle struke i argumenata – biraju učesnici ove konferencije.
''S obzirom na to da se u nas na konferencije uglavnom pozivaju istomišljenici i da takvi skupovi ne dadnu autentičnu sliku naučne misli, Cetinjski filološki dani izuzetak su budući da će okupiti naučnike što različito gledaju na neka pitanja savremenoga stanja u štokavskim jezicima. Neke od osporavatelja crnogorskoga jezika privukao je visoki naučni renome cetinjske konferencije i stalo im je da na takvome mjestu razmijene mišljenje s kolegama s Fakulteta za crnogorski jezik i književnost.
Izbor tema ponudiće referate o djelima usmene književnosti, o srednjovjekovnoj pismenosti, srednjovjekovnome književnom nasljeđu južnoslovenskoga prostora, iz crnogorske i slovenske dijalektologije, zatim djela crnogorskih i južnoslovenskih pisaca (Petar II, Danilo Kiš, Mirko Kovač, Miodrag Bulatović, David Albahari, Miljenko Jergović i dr.), djela i pojave iz svjetske književnosti, kulturne istorije itd. To je samo dio tema o kojima će raspravljati stručnjaci iz Amerike, Bosne i Hercegovine, Srbije, Śeverne Makedonije, Hrvatske, Ukrajine, Poljske, Njemačke, Slovenije, Austrije, zatim slavisti s azijskih univerziteta itd'', kazao je Vujović.
On dodaje da će u okviru simpozijuma prirediti portret nedavno preminuloga montenegriste Danila Radojevića te portret jezikoslovca Stjepana Damjanovića, akademika HAZU. Stjepan Damjanović pripremio je knjigu slavističkih studija za FCJK koja će tada biti predstavljena.
''Ovogodišnji Cetinjski filološki dani biće i prilika da se osvrnemo makar na montenegristički rad Josipa Silića, laureata Povelje FCJK za poseban doprinos montenegristici, dodijeljene na Cetinjskim filološkim danima I 7. septembra 2017. Josip Silić (1934−2019) bio je član Redakcije časopisa Lingua Montenegrina, uredničkoga odbora zbornika Cetinjski filološki dani I, recenzent više izdanja, autor dragocjenih nam studija i pouzdan saradnik za sve ovo vrijeme. Bio je standardolog poznat mnogo šire od naših regionalnih razmjera, jedan od autora referata o neophodnosti osnivanja Instituta za crnogorski jezik i književnost te njegove transformacije u Fakultet za crnogorski jezik i književnost. Uza sve ostalo, Crna Gora imala je sreću da je naučnik njegova kalibra učestvovao u standardizaciji njezina službenoga jezika'', dodaje Vujović.
Vujović dalje ističe da je nakon prvog skupa na Cetinju štampan je zbornik referata s 44 rada (ukupno 49 autora) i propratnim prilozima.
''Ta se knjiga od skoro 800 stranica ubrzo po objavljivanju našla u nekolike elektronske baze naučne literature. Vrijedna je spomena vidljivost najuticajnijega filološkog časopisa u nas, časopisa Lingua Montenegrina, preko kojega su dostignuća montenegristike dostupna velikome broju domaćih i inostranih čitalaca i naučnika. Podatak da jedan Dejvid Kristal objavljuje u našem časopisu ide tome u prilog. Ili, izraženo danas popularnim diskursom, svjedok je tome citiranost i korišćenje radova iz časopisa Lingua Montenegrina. U međuvremenu su − o tome se ne zna dovoljno – potpisani sporazumi o saradnji s nekoliko univerziteta (SAD, Poljska i dr.). Takođe, naši iseljenici po svijetu sve su organizovaniji i odlučniji da u saradnji s FCJK organizuju kurseve crnogorskoga jezika (pozitivno prošlogodišnje iskustvo kolege Milana Markovića koji je držao kurs crnogorskoga jezika u Argentini, a okončava se kompletiranje audio udžbenika)'', govori Vujović.
Kako dodaje, prevođenje prve Dijalektologije crnogorskoga jezika autora Adnana Čirgića na njemački i engleski poodmaklo je, a ugled inostranih izdavača koji su taj posao preuzeli garantuje da će se do proljeća i ta dva izdanja naći u svjetskim i domaćim bibliotekama.
''Za montenegristiku i uopšte našu kulturu dragocjen je podatak da se u publikaciji svjetskoga renomea kakva je Enciklopedija slovenskih jezika prvi put našla odrednica o crnogorskome jeziku. Enciklopedijsku odrednicu sačinio je Adnan Čirgić. Povoljna situacija za ovogodišnje Cetinjske filološke dane jeste učešće jednoga od urednika te Enciklopedije Marka Grinberga'', navodi Vujović.
On smatra da prosvjeta i nauka moraju imati potporu države, a pred naukom mora stojati obaveza da daje pouzdane rezultate prosvjetnim i drugim vlastima.
''Jezička politika i planiranje, razumije se, i ne može biti uspješno postavljena i realizovana bez valjane saradnje tih subjekata. Oni pojedinci koji nestručnošću zamagljuju situaciju nedostojni su angažovanja na takvim poslovima. Svjedoci smo, takođe, da nedobronamjerni ne miruju, pa je često po mjeri primitivizma i argumentom politikantstva i neostvarenosti ljudske na udaru Fakultet za crnogorski jezik i književnost, prije svega prvi čovjek te ustanove Adnan Čirgić'', priča Vujović.
Dalje ističe da jednu kulturu grade i doprinose njezinu bogatstvu i prepoznatljivosti umjetnici i autentični predstavnici nauke, a ne pomodarstvo lažnih autoriteta i politikanata.
''Prema držanju nekih crnogorskih institucija, Crnogorske akademije nauka i umjetnosti, pa i dijela univerzitetskih profesora zaključilo bi se da su kod nas iscrpljene sve ili gotovo sve značajne teme nacionalne istorije, književnosti, folkloristike, etnologije... A nije tako! Mnogo je, međutim, nasrtaja na raskoš našega kulturnog nasljeđa. Možda je u pogledu manipulisanja i promovisanja neistina to najposvjedočenije u vezi s ćirilicom i tezom da je to pismo isključivo srpsko. Pa čak i kad bi to neko imao za cilj, kako tvrde tobožnji zaštitnici ćirilice – ne bi uspio istrgnuti ćirilicu iz crnogorske kulture, iz njezine viševjekovne baštine. Poštujući te vrijednosti važeći su pravopis i gramatika crnogorskoga jezika objavljeni i na ćirilici i na latinici. Prva rečinica Pravopisa crnogorskoga jezika odnosi se na ravnopravnost ta dva pisma u savremenome crnogorskom jeziku. Rasprostranjenost je latinice očigledna, tome su naruku išle brojne savremenim životom stvorene prilike, ali to pitanje zahtijeva detaljniji osvrt od ovoga'', zaključuje Vujović.
