Goldonijeva komedija Le baruffe chiozzotte (1762) o "bučnom društvu ribara, mornara i žena koji nemaju drugo mjesto za razgovor, osim ulice", odavno se smjestila na našu stranu Jadrana, s prelaskom iz venecijanske lagune u Istru do vremena raspada. Austro-Ugarska, u predstavi Predraga Lucića, podstakla je koprodukcijsku postavku koja je povezivala četiri profesionalna pozorišta iz tri zemlje.
Šećerna pjena, malo duvana i talenat za "slaninu" takođe su dovoljni za među-susjedske kontroverze, u kojima su drski, bučni, vrištavi, jezici, zavodljivi, ljubomorni i pretenciozni ribari uvek spremni da bace kamen ili udare u nož. Njihove praktične žene uvijek nađu dovoljno vremena i volje za grubi piling, začinjen psovkama, koje kao da se međusobno takmiče u svojoj sočnosti.
Tekst u kojem su isprepleteni hrvatski i slovenački dijalekti, a šarenilo se dodaje italijanskim, njemačkim i mađarskim jezičnim obilježjima, sa svojom jezičnom raznolikošću i dlakavim pogledom gledaoca, on ne samo želi da se zabavi i nasmije - to je takođe metafora današnjeg multietničkog i multikulturalnog svijeta i pokazuje kako moć eksploatiše malog čovjeka na ivici potisnutog ribara, manipulišući ga kao farmera na njegovoj političkoj šahovskoj tabli.
