“To nam značajno otežava mogućnost da pratimo statistiku i kretanja, a onda i da pomognemo tim licima”, istakao je Rakočević.
On smatra da bi Zavod mogao brže i efikasnije djelovati ukoliko bi imali potpune informacije o korisnicima, što bi, kako je ocijenio, spriječilo osobe da počine novo krivično djelo i postanu povratnici.
Rakočević dodaje da duža socijalna izolovanost prouzrokuje pad samopouzdanja, motivacije za rad, radne sposobnosti, što onemogućava pozicioniranje na tržištu rada.
“Kategorija koja je najčešće uključena u programe koje sprovodimo predstavljaju ljudi kojima njihovo osnovno zanimanje nije dalo rezultate na tržištu rada. Nezavisno kojoj kategoriji pripadaju, pa i bivši zatvorenici, uključuju se. Naravno, oni neće imati prioritet sam po sebi, ali zbog stanja u kakvom jesu i ukoliko mi to brzo prepoznamo, uključićemo ih u program”, rekao je Rakočević.
On je poručio da nijesu sva krivična djela društveno štetna, odnosno da postoji čitav niz djela koja, nakon procesa rehabilitacije, nijesu štetna za društvo.
