Piše: Draško ĐURANOVIĆ
Čudni su ti zemaljski međuljudski odnosi u pravoslavlju, još čudnije je različito tumačenje istih kanona pravoslavlja, a najčudniji su naizmjenični izlivi ljubavi i mržnje koje isijavaju sveštenici Srpske pravoslavne crkve, zavisno od slučaja i prilike.
Eto, koliko juče, vaseljenski patrijarh Vartolomej za čelnike Srpske pravoslavne crkve bio je ,,rušilac pravoslavnog jedinstva“, ,,antiRus“, ,,poklonik Zapada“, ,,čovjek koji problem gura sve dublje“... Vartolomejev školski drug iz rimskih dana poslediplomskih studija - mitropolit Srpske crkve u Crnoj Gori Amfilohije – žestoko se naježio na patrijarha vaseljenskog kada je ovaj priznao autokefalnost pravoslavne crkve u Ukrajini.
Pa je za bratski ruski ,,Sputnjik“ Amfilohije, bez zazora, ustvrdio da ,,ovakvim svojim postupcima carigradski patrijarh razjedinjuje pravoslavne crkve i ponaša se“ – uh, jeres je to i citirati – ,,taman kao rimski papa“.
- Neki teolozi u Carigradu danas postaju zagovornici papizma carigradskog patrijarha, što se pokušava iskoristiti i u odnosu Carigrada prema Ruskoj crkvi. Nas je u SPC porazila činjenica da je vaseljenski patrijarh, poznavalac kanona, donio takvu odluku koja je, bez sumnje, nekanonska - zavapio je prvi čovjek Srpske crkve u Crnoj Gori.
Nije stalo na tome. Koji dan kasnije Amfilohije je dejstvovao preko domaćih medija. U ispovijednom razgovoru za bratski bliske Vijesti otišao i korak dalje. Odlučio je, valjda u ime svekolike Srpske pravoslavne crkve, da za njih Vartolomej i Carigradska patrijaršija više nijesu - ,,vrhovna crkvena vlast“.
- Apsolutno nije! – odbrusio je novinaru mitrolit na pitanje da li je Vaseljenska patrijaršija za Spsku pravoslavnu crkvu vrhovna crkvena vlast. To je bilo pred Božić, 4. januara ove godine. Tada je Vartolomej bio ,,vratolomac pravoslavlja“, čovjek koji krši kanone, razbija pravoslavlje i udara protiv Rusije i ,,majčinske Ruske pravoslavne crkve“.
A onda, koji mjesec kasnije, baš pred Vidovdan, vaseljenski patrijarh Vartolomej odjednom je postao – uzor vrline, mjera svih stvari, vrhunski poznavalac kanona, nepogrešivi prvosveštenik istočne, pravoslavne vjere. Kakav preokret! Jedno pismo mijenja sve. I to ne obično pismo, već ono iz Konstantinopolja, Novog Rima.
Na starozavjetnom engleskom, kako se valjda komunicira u pravoslavnom dijelu Istanbula, crnogorski predsjednik Milo Đukanović je upozoren da ne dijeli narod u Crnoj Gori, da se odmah distancira od Crnogorske pravoslavne crkve ,,koja nikada nije bila autokefalna“, da se mane raščinjenog Miraša Dedeića i okrene ,,jedinom tamošnjem kanonskom jerarhu - našem bratu Amfilohiju“. I, naravno, vaseljenski patrijarh očinski je naredio da se Crna Gora okane namjere da usvaja zakon o slobodi vjeroispovijesti i da ne pomišlja da otetu državnu imovinu koju sad bašini SPC vraća pod okrilje države…
Pismo iz Konstantinopolja koje svojeručno potpisuje njegova svetost nije još stiglo u Podgoricu. Nekom igrom slučaja, završilo je na Cetinju, ali ne u tamošnjoj pošti, već direktno u zgradi Mitropolije crnogorsko-primorske Srpske pravoslavne crkve gdje su ga revnosni sveštenici odmah preveli, postavili na pravoslavni sajt i otpremili svim medijima, u Crnoj Gori i, kako to vele, u rasejanju.
E, sad, neki skloni teorijama zavjere mogli bi jeretički svašta da pomisle. Recimo: da je pismo napisano baš u nekoj pisarnici SPC i prevedeno na engleski; da je potom po glasniku poslato u Istanbul, pardon Konstantinopolj, gdje ga je vaseljenski patrijarh pročitao i samo potpisao. Uz neke sitne korekcije, dodavši u vrhu strane sa uvažavanjem ,,Your Excellency“ iako je, prilično neobično, ime primoca pisma, predsjednika Mila Đukanovića, zapisano tek na dnu pisma.
Ima tu i nekih, mimo poštansko-lingvističkih dilema, suštinski čudnih stvari. Izgleda nevjerovatno da vaseljenski patrijarh, koji je vrsni poznavalac kanona, ne zna da je baš Vaseljenska patrijaršija svojevremeno priznala autokefalnost Crnogorske pravoslavne crkve. Niti ima informaciju da je CPC imala Sveti sinod i da je postojao Ustav, što je neuobičajeno ako nije bila samostalna crkva.
Čudno je i da prvi među jednakima u pravoslavlju ne poznaje istoriju nastanka Ujedinjene Srpske pravoslavne crkve i ne raspolaže podatkom da je u SPC, ukazom regenta Aleksandra Karađorđevića, ušla i ,,Arhiepiskopija Cetinjska i Mitropolija Crne Gore, Brda i Primorja“…
Ali ne treba agnostički pristupati pitanjima vjere, niti, ne bilo primijenjeno, imati satanske primisli. Treba vjerovati da je pismo autentično, da ga je baš pisao ili diktirao vaseljenski patrijarh, a da su ga u Mitropoliji na Cetinju samo preveli, da se neko ovđe ne bi izgubio u prevodu.
Kako god, pismo je makar jednu stvar iz korijena promijenilo. Do juče satanizovani vaseljenski patrijarh, od četvrtka je ponovo postao ,,sveti čovjek“ za Srpsku pravoslavnu crkvu. I dobro je što u SPC nijesu dogmatični kada su u pitanju principi. Jer, budimo realni: nije sve u bratskoj i hrišćanskoj ljubavi; ima mnogo toga u imovini i novcu. Od Ostroga, agencijskih usluga do prodaje nekretnina na Crnogorskom primorju. Svejedno.
