Sidran smatra da se stanje duha u regionu nije pomjerilo od 90-ih i dodaje kako je, osluškujući jezik, mnogo prije sociologa i politikologa prepoznavao u kom pravcu idu društveni tokovi. Fenomen jezika je, poručuje Sidran, božije čudo o kojem nedovoljno razmišljamo dok prosuđujemo o pojavama.
„U jeziku koji mi pjesnici i pisci pomno pratimo ja sam mnoge stvari prepoznao ranije nego drugi ljudi. Onog trena kad je u njega udjenut izraz 'kontroverzni biznismen' umjesto da se kaže lopov, pametni su mogli znati da nam nema spasa“, u svom stilu kaže Sidran.
Kultni scenarista i književnik dodaje:
„Ratovi su na našim prostorima bili smišljeni da bi se u haosu i magli obračuna obavila tranzicija. Mi iz 90-tih nismo ni izašli. Promjenili su se načini i sredstva ratovanja, ali je suština ostala ista“.
Milenko Perović ukazuje da se sa stanovišta razvoja političkih ideja 20. vijeka prostor bivše Jugoslavije, "ne nalazi nidje".
„Mi lebdimo u zrakopraznom prostoru, ni tamo ni ovamo. Ne gospodarimo vlastitim životima, sudbinama, ni vlastitim državama. Na Balkanu je cilj da se napravi prašina od država koje je lako kontrolisati“.
Identit je, smatra Perović, bio samo izgovor kao osnov za sukob na prostoru bivše Jugoslavije.
„Koncept nacionalizma Dobrice Ćosića je seljačka rabota, da se drugi eliminišu, satru i proćeraju da bi se raširilo na otetim teritorijama. Rezultat toga je da je najveći dio bivših republika gdje su se vodili ratovi sada pust, na tim teritorijama neće više niko da živi. U tom seljačkom umu cilj je bila teritorija, pa se računalo da sa teritorijom idu i ovce. Ovce su, međutim, ili izginule ili pojedene ili su se razbježale po svijetu“, kazao je slikovito Perović.
Sidran smatra da je nacionalizam instrument za upravljanje masama.
„Nema govora o tome da etnonacionalne elite svoj nacionalizam iskreno doživljavaju, one su manipulatori i svoje narod vode u slijepilo i ludilo“, zaključio je Sidran.
