Patnja je njihov brod,
želja je njihov kompas.
- Adam
Kritičari i fanovi opasno su zgriješili prema njemačkoj naučno-fantastičnoj drami „Dark“ upoređujući je sa drugim Netfliksovim hitom „Stranger Things“. Projekat Barana boa Odara i Jantjea Frisea ipak je mnogo kompleksniji od ove šarmantne crvotočine koja referiše na kultne SF hitovi iz osamdesetih.
„Dark“ dijeli mnogo više DNK materijala sa Linčovim enigmatičnim „Twin Peaksom“. Zahtijeva mnogo veći ulog od gledalaca i znatno jači želudac od onog koji je potreban za varenje bombone „Stranger Things“.
Opravdano ime
Sada kada je osam novih epizoda dostupno za striming na Netfliksu – nećete moći da ne vidite linčovski aspekt serije.
Povratak u maleni njemački grad Vinden, pod okrilje porodica Nilsen, Dopler, Tideman i Kanvald čije živote potpuno transformiše mogućnost putovanja kroz vrijeme, apsolutno opravdava ime serijala. Začinjen prstohvatom teške, apokaliptične atmosfere koja snažno podsjeća na mini-seriju „Chernobyl“, „Dark“ nikad nije bio mračniji.
S obzirom na to da je tajmlajn prve sezone bio vrlo komplikovan i težak za praćenje zbog enormnog broja likova – preskočićemo prepričavanje. Dovoljno je da znate da su kreatori duplirali ulog. Ne samo što su glavni pozitivci poput Jonasa ili negativci kao što je enigmatični sveštenik Noa pružili korak još tragičnijim stazama, već su i sporedni dobili bitnije zadatke.
Pritom, uvedena su nova lica, kao i još dvije (!) vremenske linije. Kada poslije momenata gigantske zbunjaže, koji pretvaraju mozak u kašu iz epizode u epizodu, ukopčate što se dogodilo - imate osjećaj kao da ste diplomirali na Harvardu.
Cijena katarze
S druge strane, „Dark“ ne bi trebalo da vas plaši. Odar i Frise traže mnogo, ali ne zaboravljaju da nagrade. I jebeno su dobri pripovjedači.
Za ime božje, govorimo o seriji u kojoj smo saznali da je jedna od bitnih junakinja zapravo samoj sebi baba... Vjerovali ili ne, ovo nije početak lošeg vica, već komplikacija iz koje se rađa jedan od najdirljivijih emocionalnih potresa ove TV godine.
Zapanjujuća su mjesta na kojima su završili neki važni likovi plaćajući cijenu sopstvenih moralnih izbora kao Ulrih ili postajući žrtve vremenskih paradoksa poput Elizabet. Svaka nova epizoda prožeta je nevjerovatnim momentima katarze - od susreta majke i djeteta koje je duplo starije od nje, do pokušaja sina da spriječi oca da izvrši samoubistvo u jednoj, rizikujući da uopšte ne bude rođen u drugoj vremenskoj liniji.
Misteriozni simboli
Samo najvještiji žongleri riječima mogu da ubace u kotao svaki mogući paradoks putovanja kroz vrijeme, nova ubistva, afere i incestuozne scenarije kojih bi se postidio i „Game of Thrones“ - a da krajnji rezultat djeluje potpuno logično, naučno održivo i zapanjujuće zanimljivo. Toliko, da bi se Kristofer Nolan postidio „kompleksnosti“ sopstvenog „Interstellara“ (2014).
Ova naučna fantastika ne počiva na neprovjerenim koještarijama koje unižavaju radnju usložnjavajući je, već na onome što i čini uspješan SF – raspravama o slobodnoj volji, moralu, sudbini, alhemiji, filozofiji.
Jedna od najvećih enigmi nove sezone, takozvani „Putnici“ čija mantra glasi „Sic mundus creatus est“ („Tako je nastao svijet“), predstavljeni su kroz niz kriptičnih simbola poput škotskog „čvora trojstva“, drevne „Smaragdne tablice“, Miltonovih stihova iz „Izgubljenog raja“...
Odbačene istine
Vinden je pretvoren u morbidno igralište velikih egzistencijalističkih misli na koje se ne bi usudila ni šačica modernih TV autora. Među tim idejama se, sasvim očekivano, posebno ističu filozofeme najradosnijeg mračnjaka među Njemcima - Fridriha Ničea.
Na neki način, posebno u drugoj polovini sezone, čiju svaku epizodu otvaraju solilokviji misterioznog Adama, scenario se puni aforizmima, metaforama i kratkim raspravama sa „duhom vremena“ koje podsjećaju na Ničeov stil pisanja.
Taj osjećaj da je „mrzitelj svake udobnosti“, kako ga je zvao Štefan Cvajg, upleo prste u „Dark“ - pojačava se dok se polako razotkriva filozofija iza koje stoje Putnici sa Adamom na čelu. Njihova temeljna uvjerenja počivaju na Ničeovim idejama o vječnom vraćanju istog, natčovjeku, odbacivanju „viših istina“, dionizijskom prevrednovanju svih vrijednosti, aktivnom nihilizmu kao zalogu budućnosti, zdravlja i zrelosti civilizacije.
Opet, Ničeove ideje ne uzdižu seriju zbog toga što dokazuju da je Bog mrtav, da je ubijena svaka duhovnost i da čovjek mora da počne da gradi novi svijet oslanjajući se samo na sebe. Ova serija je oličenje njegovog prkosa baš zbog toga što je ta vrsta pobune unaprijed osuđena na propast - što je i najveća tragedija Ničeove filozofije.
Posijano sjeme
„Dark“ postaje ničeansko iskustvo baš zbog toga što njegovi izmučeni junaci ne mogu da se odreknu starog svijeta. Pate i lome se, baš kao što je cijelog života venuo i Niče, potajno svjestan da je loš prorok - jer nije imao snage da pokaže kako mu nijesu potrebni ni ljubav, ni prijateljstvo, ni porodica, ni moral, ni druge izmišljotine civilizacije.
Suština propasti svih ničeanaca i glavolomke svih romantičnih nihilista leži u riječima o brodu, želji i patnji koje izgovara Adam. Najveća tragedija čovjeka leži u njegovom odbijanju da se odrekne sopstvenih iluzija. To jasno pokazuju šekspirijanski junaci serije „Dark“ koji se žrtvuju i čine sve da spriječe pobjedu zla, nesvjesni da ga izazivaju samim miješanjem u protok vremena.
Poslije tako ubjedljivog seciranja ljudske prirode ostaje samo jedno pitanje: da li je bilo bolje putovanje u srce tame ili dolazak na destinaciju? U finišu, kada saznajemo da je za rješenje misterije ipak važniji prostor nego prokleto vrijeme (!) - posijano je sjeme za odlično posljednje poglavlje ovog grozničavog putovanja.
Nešto sluti da je onaj apokaliptični 27. jun 2020. godine, toliko puta pomenut u drugoj sezoni, dobar kandidat za datum premijere treće sezone. Kad god stigla, vrijedi joj se radovati. Jer, ono što su Odar i Frise uradili u jednoj od najboljih serija 2019. može da se opiše samo jednom riječju - wunderbar.
