Bogata muzička riznica Nila Janga, koju je inžinjerski pedantno obogaćivao na skoro svakom koraku biblioteke, sada nije samo uvid u istoriju rokenrola. Već, poput Ciceronovih dnevnika, važno svjedočanstvo američkog života jedne ere.
Dokaz za to je i jedan u njegovom dugom nizu naftalinskih albuma, ovog puta vrlo interesantan „Tuscaloosa“ - vrhunski snimak koncerta na Univerzitetu Alabama u februaru 1973. godine.
Noć u Taskalusi
Prvo o Nilu: vjerovali ili ne, čovjek je teško uspijevao da svari da je postao megapopularan nakon kultne ploče „Harvest“. Duboko potrešen smrću gitariste Denija Vitena (Crazy Horse), kojeg je Nil najurio sa tonske probe u noći kad se Deni predozirao, Jang se našao usred turneje sa bendom koji je sve manje kontao i pred licem previše hiljada ljudi. Nesiguran u ono što stvara, čak je zvao slavne kolege Grema Neša i Dejvida Krozbija (znamo ih iz superprojekta Krozbi, Stils i Neš) da ga podrže kao bekvokali. Na koncertima je uglavnom nervirao publiku svirajući im neobjavljene ili tek napisane pjesme, umjesto onih sa albuma „Harvest“ koje su očekivali...
Eto takva katastrofa od turneje ipak je imala jedini topao momenat, tu noć u Taskalusi u Alabami, tom pupku arhetipskog američkog Juga. Muzika zna da baš tako - magično režira jednu noć na bini onda kad to ne očekujete, kad vas ljudi shvate i vi shvatite njih... Uz plasiranje par bitnih, aktuelnih jakih poruka.
O Americi: nekoliko sedmica nakon što je predsjednik Nikson proglasio kraj neuspješnih vojnih dejstava u Vijetnamu, svakom američkom regrutu Nil Jang posvetio je „Lookout Joe“. U trampovskoj eri, pjesma danas zvuči iznenađujuće i dramatično aktuelno.
Dugi monolog
Nil Jang je na Univerzitetu Alabama imao diskretnu, vrhunsku podršku muzičara, a opet je najbolje zvučao sam. Pogotovo za klavirom u briljantnoj „After the Gold Rush“.Cijelu tonu samoće na bini najavio je prostim riječima „da se radi o snu od prije neko jutro“. I naravno da se radilo o slomljenim, nedosanjanim i vraški pogrešnim američkim snovima.
U vječnoj „Old Man“ njegov tenor je briljantan, čist, neponovljiv. Prije početka klasika „Heart of Gold“ ušao je u dug samotnjački monolog, govorio o tome kako je odbio sjajan ugovor da mu tu pjesmu koriste za jednu konfekcijsku reklamu... A potom publiku presjekao jednim pogledom: „Nemojte aplaudirati, uostalom veći dio ove priče je izmišljotina“. I naravno da su svi ti Južnjaci Alabame nastavili da aplaudiraju; savršeno znajući, da je sve što im taj ćudljivi samotnjak tog dana govori samo živa istina o njima.
Ocjena: 76/100
