Teško da postoji ijedno naselje u Crnoj Gori koje ne liči na ono iz njihove istoimene numere, a sigurno je i da vam makar jednom u toku dana kroz glavu prođe ono čuveno „Pušti đavola“. Crnogorski regeton, „Što piješ kad ti škodi“ i mnogi drugi bitovi tjeraće vas na ples na njihovim brojnim nastupima u narednom periodu, a ako od raznih obaveza nemate kad, vjerujemo da ćete ugrabiti malo vremena da poslušate Dedduhov nastup na Montenegro Sun Reggae festivalu u subotu, 29. juna.
I dok se mnogi od vas negdje na moru kupaju i po plaži školjke skupljaju, Dejan Dedović u ladovini među kotorskim zidinama zavrtio je naše „Obrtaje“. Što mislite, postoji li film koji on nikako nije skapirao i kog bi poznatog filmskog stvaraoca poveo u kafanu?
FILM
Film koji Vas čini srećnim?
- „Maratonci trče počasni krug“ (Slobodan Šijan, 1982).
Film zbog kog ste poželjeli da ubijete režisera?
- Pokušavam da se sjetim, ali ne uspijevam. Mora da sam takav film brzo izbacio iz glave.
Film koji uopšte nijeste skapirali?
- Nemoguće. Sve kapiram, takvoga me majka rodila. A, i kad ne kapiram imam vještinu da to niko ne primijeti. Ne znate s kim imate posla...
Koju biste važnu, još nesnimljenu crnogorsku ili regionalnu temu/priču voljeli da vidite na velikom platnu?
- Volio bih da vidim da se u Crnoj Gori uopšte išta snima.
Omiljeni filmski rivali?
- Partizani i Njemci.
Upečatljiva filmska scena sa nekom životinjom?
- Ne mogu se sjetiti... Prva životinja koja mi je pala na pamet je Ćetalj, ali ne mogu se sad sjetiti neke scene.
Posebno drag citat iz domaćeg filma?
- Mnogo ih je, zaista, ali jedan od upečatljivijih je „Nije Milošević kriv, mi smo govna...!“ („Profesionalac“, Dušan Kovačević, 2003).
Najneodoljivija „štetočina“ iz animacije?
- S obzirom na to da imam djecu, ovih dana bi to bila Maša - jadan medvjed.
Prvi film koji ste gledali u bioskopu?
- Ne mogu se sjetiti da li je to bio „Grizli“ (William Girdler, 1976), „BMX banditi“ (Brian Trenchard-Smith, 1983) ili jedna od ekranizacija „Tarzana“.Sjećanja na to su mi mutna, ne mogu da se prisjetim detalja. Dobro je da se uopšte sjećam i ovih naslova. Jedino čega se sjećam da me je tata vodio u bioskop kad god je mogao.
Soundtrack kog filma bi mogao ili biste voljeli da prati Vaš život?
- Ne znam baš za život... Ali, svakako najomiljeniji soundtrack mi je iz filma „How High“ (Jesse Dylan, 2001).
Poslije kog filma ste poželjeli da pođete u zemlju u kojoj se odvija radnja?
- Već sam u toj ili tim zemljama.
Izdvojite tri filmska autora koja biste voljeli da izvedete u provod. U koju kafanu i na koje piće?
- Zasigurno akademika, dramskog pisca i scenaristu Dušana Kovačevića i dvojicu koje bi on poveo sa sobom. Vjerovatno bi to bila neka kafana za koju malo ko zna, sakrivena od svih koji naročito ne znaju o njoj. Odabrao bih takvo mjesto kako bih postavio milion i jedno pitanje, a da nas pritom niko ne uznemirava. Pili bismo ko što pije - ja pivo 100 posto.
Kako zamišljate proces snimanja filma koji bi Kventin Tarantino režirao na Balkanu?
- Ne usuđujem se odgovoriti. Nijesam iz materije...
MUZIKA
Pjesma koja vas podsjeća na prijatelja, partnera ili člana porodice?
- Toliko muzike mi struji i vibrira kroz glavu da više nemam taj osjećaj da me neka pjesma podsjeća na nekog ili nešto. Možda sam se izdeformisao do te mjere da ustvari kod muzike slušam neke sitnice jer svaku stvar razlažem na djeliće (gledajući iz ugla producenta).
Pjesma koju biste pustili da uz nju dočekate smak svijeta?
- Nemam takvu. Možda bih smislio u tom trenutku. Bojim se da ako bih sad odredio koja bi to pjesma bila, sinovi bi mi se smijali za desetak godina kad bi pročitali ovo... A i ja s njima zajedno.
Pjesma koja je himna slobode/hedonizma?
- Ne umijem da odredim ovakve stvari. Danas bih rekao OVA, a sjutra se ne bih složio sa tim.
Jedna od najljepših pjesama sa imenom u nazivu?
- Prvo što mi pada na pamet je „Katjuša“.
Vaša pjesma za karaoke?
- Nema je.
Da morate da slušate samo jednog autora do kraja života, koga biste odabrali?
- Noyza.
Domaći autor kog svi obožavaju, a Vi ne možete da ga smislite i/li mislite da je precijenjen?
- A e, pa da me neđe sačeka iza ćoška, kako ne.
Smrt kog muzičara Vas je naročito pogodila?
- Nebojše Saveljića.
Pjesma koja je toliko loša, da je nemoguće ne voljeti je?
- Afroman – „Becouse I Got High“.
Poster koje muzičke zvijezde ste držali okačen na zidu u srednjoj školi?
- Busta Rhymesa.
Hoće li nas Kit Ričards sve nadživjeti?
- Neće, ni da’ Bog.
TV
Serija idealna za kišni vikend?
- S obzirom na to da sam fan domaćeg filma, muzike i serija... Recimo „Senke nad Balkanom“, „Vratiće se rode“...
Serija koja vas podsjeća na djetinjstvo?
- „Otpisani“.
Serija koja je zaslužila mnogo veću publiku?
- „Otvorena vrata“, „Uspjeh“...
Serija koju nikada nijeste završili?
- Svaku sam završio izuzev onih koje to ne zaslužuju, ali neću pominjati.
Serija koja je fantastična, ali ima užasan kraj/razradu?
- Nemam takvo iskustvo. Autor uvijek zna zašto se nešto završava kako se završava. Na nama je da probamo da shvatimo i prihvatimo to.
Predmet koji ste poželjeli da imate poslije gledanja neke serije?
- Nemam ideju...
Najdraži par iz serije?
- Kliše je reći Milena i Dragan ili Paja i Jare... Nostalgičan sam i ne stidim se toga.
Radno okruženje/tim/posao iz serije koje ste poželjeli za sebe?
- Pošto slabo gledam serije u inostranoj produkciji onda ne mogu baš da odgovorim na sva ova pitanja.
Za koga ste navijali – za Toma ili Džerija?
- Priznajem, uglavnom za Džerija, ali najdraži momenti su mi bili kad se udruže.
(FOTO: Bojan Vasiljević)
