Piše:
Vladimir Maraš
Sjede u bašti džez kluba „Sejdefa“ u Podgorici legendarni bubnjar Leni Vajt i jedan od najpoznatijih saksofonista na svijetu Bil Evans i komentarišu nastup Jelene Jovović & Jazz Junction benda iz Beograda. Konstatuju kreativnu visprenost bubnjara, stamenost kontrabasiste, (Vasila na klavijaturama već poznaju s koncerta u Tivtu), kao i nevjerovatne improvizatorske sposobnosti saksofoniste za koga u jednom trenutku, nakon bravurozne solo dionice, Evans upita –„Who is this motherfucker?!“
Dragi moji, ovo nije imaginarna slika Podgorice 2019. godine, već sasvim objektivan prikaz dešavanja. U posljednje četiri godine doživjeli smo da kroz „Sejdefu“, kao jedini džez klub u glavnom gradu Crne Gore, prođu Randy Brecker, Mike Stern, Dave Weckl, Jerome Jennings, Wayne Escoffery, Alex Blake, Bobby Sanabria, Igmar Thomas, Charenee Wade, Richie Goods i mnogi drugi džezeri koji izvode svoju muziku na svjetskim pozornicama. Tako je, doživjeli smo i to da se makar jednom godišnje u Crnoj Gori okupi krem svjetske džez scene.
***
Ove godine, četvrto izdanje Made in New York Jazz Festivala u Crnoj Gori donijelo je novu primorsku koncertnu lokaciju, Synchro stejdž u Porto Montenegru. Atrijum The Capital Plaza domaćin je festivalu od prvog dana, ali mu je i strateški partner. Pune pozornice, ali i više od 1.500 posjetilaca na oba koncerta garant su ispravnosti ideje da Crnoj Gori pripada makar jedan veliki džez festival godišnje.
Bil Evans bio je gost ovogodišnjeg festivala i u Tivat je došao sa suprugom nekoliko dana prije ostalih. Kada sam ih pitao kako im se čini Crna Gora, nijesu mogli da sakriju oduševljenje. Interesovali su se za istorijski, kulturološki i svaki drugi bekgraund. Šetajući, obišli su sva brda oko Tivta, išli do Kotora i Budve, prepješačili Tivat i okolnu naselja uzduž i poprijeko. Jednostavno, cijene ono što im se pružilo i htjeli su da udahnu svaki promil specifičnosti lokacije na koju prvi put dolaze. Ako im je vjerovati, doći će opet, privatno, na odmor. Jer, kako rekoše, sličnost Porto Montenegra sa Monte Karlom je fascinantna.
Leni Vajt imao je peh kada je dolazio. Na konekciji iz Njujorka ka Podgorici, Frankfurt je bio poguban za njegov set činela, ali i za njegovu avio-kartu za let koji je zbog kašnjenja iz Njujorka propustio. Bilo je malo frke kako da ga „spakujemo“ na neki avion u komšiluku. Priskočio je u pomoć let iz Frankfurta za Dubrovnik. Na istoj destinaciji, doduše dan kasnije, pojavio se i prtljag sa setom činela. Osim toga, Vajt je bio oduševljen svim onim što ga je tih tri dana u Tivtu i dva u Podgorici sačekalo.
***
U međuvremenu vratili su se kućama, neko u Njujork, neko u Amsterdam, a neko u London. Javili su da su putovali sigurno i udobno. I rekli da ih ne zaboravimo u godinama koje slijede, kad budemo pravili neki jubilej. Možda ne naredne, pete, godine festivala, ali neke sedme ili desete, svakako će se neko od njih pojaviti na binama u Crnoj Gori. Gotovo je, posijali smo pelcer džez muzike i od Crne Gore pravimo poželjnu destinaciju za potpuno novu slušalačku publiku iz Evrope i svijeta.
Koristim i ovu priliku da se zahvalim svim partnerima, prijateljima i pokroviteljima festivala koji su još jednom bili na visini zadatka, prepoznali posebnost projekta i pružili festivalu neophodnu podršku svake vrste. Neću ih nabrajati, prepoznaće se.
Kao i svaki drugi ozbiljan svjetski festival, i Made in New York Jazz Festival Montenegro 2020. već ima datume za svoj petogodišnji jubilej. Tivat, Porto Montenegro Synchro Stage - 12. juna 2020. u 21 čas, a dva dana kasnije, 14. juna 2020. u 21 čas dogodiće se završno veče festivala u glavnom gradu, u atrijumu The Capital Plaza centra. Ubrzo ćemo objaviti i neka od imena koja će prisustvom i vanserijskim muzičkim talentom i iskustvom učiniti da naredno, jubilarno, izdanje Made in New York Jazz Festivala bude bolje od prethodnih.
***
Da je neko 2015. rekao da će Crna Gora imati džez festival ovog kalibra i da će 2019. slaviti četiri uzastopne godine na nivou o kome je sve rekao Bil Evans na binama i u Tivtu i Podgorici ove godine... Da ga citiram: „Već 40 godina sviram na raznim svjetskim festivalima. Slobodno mogu da kažem da odavno nijesam nastupao na bolje organizovanom festivalu... U svakom smislu - organizacionom, produkcijskom, umjetničkom... Molim vas, podržavajte ga i dalje“. I Leni Vajt je na odlasku rekao: „Ekipo, hvala vam na nezaboravnom iskustvu. Budite sigurni da ću pronijeti glas o festivalu čitavoj Americi, posebno Njujorku, zaslužili ste“. A onda je dodao složenicu koju tako rado koristimo ovih dana – „It was Jazztacular“ od engleske riječi „spectacular“ - značenje i igru riječi pretpostavljate.
Mi, kao domaćini, organizatori i producenti festivala, zahvaljujemo svima koji su bili na nekom od festivalskih programa i obećavamo još bolje koncerte. Ono što je nekada bilo nezamislivo, polako se ostvaruje - na džez mapama svijeta Crna Gora postaje vidljiva destinacija u najboljem mogućem smislu.
