Na pitanje da li očekuje da će Carigradska patrijaršija priznati autokefalnost CPC, Đukanović odgovara da bi ga iznenadilo da bude išta drugačije.
„Naravno da očekujem, jer bi me iznenadilo da se razmišlja drugačije. Ponavljam, bilo bi to suprotno kanonskom pravu. Kao što smo 1918. podsjećam Vas, ostali bez države, pa nakon toga, bez obzira što je bilo nasilno, logično 1920. ostali bez crkve. 2006. godine su se promijenile okolnosti. Crna Gora je nezavisna država. U skladu sa ovim principom koje sam Vam pomenuo, dakle organizacija Pravoslavne crkve prati organizaciju države'', kazao je Đukanović za N1.
N1: Ovo je vaš prvi medijski istup nakon silne hajke koja je podignuta najviše protiv vas, a i najviše u Srbiji, a sve zbog vaše najave da ćete vratiti autokefalnost Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi i zbog odluke Vlade Crne Gore da podrži Zakon o slobodi vjeroispovijesti, da ga proslijedi parlamentu na usvajanje. Digli su se protiv vas i Srpska pravoslavna crkva, ali i režimski mediji u Srbiji. Jeste li očekivali ovakav direktni napad na vas zbog ovih aktivnosti u vezi sa crkvom?
ĐUKANOVIĆ: Najtačnije bi bilo kazati da sam ja navikao da kontinuirano, tokom moje sada već duge političke karijere, nailazim na brojne, i nimalo nježne otopre, bilo dolaze iz domaće, regionalne ili šire inostrane javnosti. Nažalost, takvo je vrijeme, takvi su svih ovih 30 godina i nekako se namjestilo da smo morali otvarati, ne baš svakodnevna pitanja. Otvarali smo istorijski važna pitanja, od pitanja izbora između rata i mira 90-ih godina, preko obnove nezavisnosti Crne Gore, pa danas do strateškog državnog političkog kursa, kojim se Crna Gora kreće kao članica NATO-a, i kao i vjerujemo prva sledeća članica Evropske unije (EU). Dakle, zahvaljujući tako značajnim pitanjima, ni otpori onih koji se ne slažu sa takvom našom politikom, kao što sam kazao, nijesu sporadični, nijesu nimalo nježni. Mi smo sada otvorili i to važno pitanje, koje se na neki način tiče i državne stabilnosti Crne Gore i koje se tiče demokratskog ustrojstva našeg društva i koje se jednako tako tiče i crnogorskog državnog, nacionalnog, kulturnog i vjerskog identiteta. Pomenuli ste dva aspekta tog pitanja - jedan je Zakon o slobodi vjeroispovijesti koji je pripremila crnogorska vlada i o kojem ja do sada nijesam kazao niti jednu riječ, bez obzira što se većina kritičara prema meni upravo poslužila tom okolnošću da, paralelno sa mojim stavovima, saopštenim na partijskoj konferenciji u Nikšiću i Vlada...
N1: Da je sve personalizirano, vi ste postali glavni negativac, nekako ste prevazišli čak u tom smislu i Hašima Tačija, Bakira Izetbegovića u srbijanskoj javnosti.
ĐUKANOVIĆ: Nema opet da ponovim tu nikakvog iznenađenja, to je takođe jedan tradicionalan doživljaj crnogorske političke scene, pa mogu slobodno kazati i jedan tradicionalan i iskrivljen doživljaj crnogorskog društva ukupno. Dakle na tim kritički nastrojenim adresama, stvari se veoma pojednostavljuju na sljedeći način - za sve što ne valja u Crnoj Gori odgovoran je jedan čovjek. Dakle, problem je u tom čovjeku, riješimo problem sa tim čovjekom i riješeni su svi naši problemi u crnogorskom društvu. To, naravno, nije tako i zbog toga oni koji su, da kažem, manipulatori takvom tezom, zapravo stalno doživljavaju poraze u svojim političkim naumima. Dakle crnogorsko društve se promijenilo, oni to ne žele da shvate.
N1: Puno mi govorite u zamjenicima, molim Vas, možemo li malo biti konkretniji jer su napadi na Vas bili vrlo konkretni. Evo, kako generalni sekretar predsjednika Srbije smije reći da je Crna Gora klasična srpska država ili kako ministar vanjskih poslova Srbije smije reći Vama, direktno poručiti, da ne krećete u otimanje, kako on kaže manastira Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori, jer svako ko je to uradio, nije dobro prošao. Jeste li sve to shvatili kao prijetnju?
ĐUKANOVIĆ: Ni slučajno, dakle, nema tu ničega što bi mene moglo tu uplašiti, utoliko prije što sam ubijeđen da zaista radim dobru stvar, da radim odgovoran posao za državu Crnu Goru i da pokrećem rješavanje određenih političkih pitanja zasnovano na neprikosnovenim činjenicama. Dakle, pitanje koje ste, na koje ste podsjetili, dakle kao stav generalnog sekretara Predsjednika Srbije gospodina Selakovića, mogu slobodno kazati, čist anahronizam, ne zaslužuje zaista nikakav ozbiljniji politički komentar, a ako i traži komentar, to bi morao biti komentar Predsjednika Srbije, na Predsjednika Crne Gore. Kada je u pitanju stav ministra inostranih poslova Srbije gospodina Dačića, riječ je o apsolutnoj zamjeni teza. Dakle, niko, pa ni Vlada Crne Gore kao predlagač Zakona o slobodi vjeroispovijesti ne planira da oduzme nečiju tuđu imovinu. Dakle, riječ o pokušaju da država Crna Gora dobije jedan nov, savremen zakon, dozvolite da Vam kažem...
N1: Evo samo da kažem šta tretira taj sporni dio...
ĐUKANOVIĆ: „Ali važan Vam je jedan kuriozitet. Ovaj zakon mi donosimo kao zamjenu za zakon stare Jugoslavije iz 1976. godine i pokušavamo njime da riješimo odnos između vjerskih zajednica i države“...
N1: Ali evo ovaj dio na koji se pozivaju ljudi, posebno iz Srpske pravoslavne crkve, ali i iz vrha države Srbije, kaže sve crkve i manastiri koji su bili imovina države Crne Gore prije gubitka njene nezavisnosti i pripajanja zajednici onoj, Srbija, Kraljevine Srbije, Hrvatske i Slovenije 1918. godine, a koji kasnije nisu na zakonit način prešle u svojenu neki vjerske zajednice postaće ponovo državna imovina. E sad ovo Srpska pravoslavna crkva smatra otimanjem manastira i crkava. Da li je zaista plan crnogorske vlasti da otme manastire od SPC i dodijeli ih Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi (CPC).
ĐUKANOVIĆ: Naravno da nije riječ o tome, i naravno da je riječ o jednoj groznoj i gruboj političkoj manipulaciji. Vi ste korektno interpretirali sadržaj jedne pravne norme u Predlogu zakona o slobodi vjeroispovijesti. Dakle riječ je o tome da je 1918-e godine, koju uzimamo kao razgraničenje postojala CPC kao autokefalna. CPC je nestala dvije godine kasnije ukazom regenta kralja Aleksandra, nakon što je Crna Gora nasilno prisajedinjena Srbiji 1918-e godine. Dakle u vremenu postojanju CPC, sva njena imovina je bila državna. Država je davala na upotrebu svoju imovinu CPC-u, CPC je mogla koristiti ali nije mogla otuđivati. Nakon 1920-e, dakle nakon nasilnog nestanka i crnogorske države i crkve, imamo jedan period do '41. godine, od '41. do '45. Imamo rat. Nakon toga se obnavlja Crna Gora kao sastavni dio Jugoslavije. Ne obnavlja CPC, i događa se da prema našem viđenju 90-ih godina, u nekom metežu nekih ratova se potpuno neovlašćeno neko knjiži kao vlasnik nekadašnje, neupitno, državne imovine koja je bila najprije data na korišćenje CPC-u, a od 1920-e godine koristi je SPC u Crnoj Gori. Dakle danas je pokušaj da ne mi otimamo od nekoga nešto što je njegovo. Ne. Pokušaj je samo da dođemo do nedvosmislenih okolnosti čija je to imovina. Prema našem viđenju, prema našoj državnoj arhivi to je državna imovina Crne Gore. Naravno, u našem Ustavu i danas stoji da je svojina neotuđiva, što znači da svako ko može da priloži validnu dokumentaciju, da pokaže pod kakvim je uslovima, pravno valjano došao do sticanja imovine, koja je nekada, do 1918-e bila državna imovina, taj će sačuvati imovinu...
N1: Ali SPC ne može dostaviti takve dokaze, jer je tada ovdje bila CPC.
ĐUKANOVIĆ: Dakle, to je pretpostavljam razlog nervoze kojoj zajedno prisustvujemo. Želi se sačuvati ono šo je oteto od države Crne Gore. Zbog toga sam Vam kazao, riječ je o groznoj i gruboj manipulaciji, gdje se podizanjem ovakve prašine pokušava prikriti zločin koji je u međuvremenu učinjen prema državi Crnoj Gori, otimanjem njene vrijedne imovine.
N1: Pri tome, patrijarh Irinej kaže da Vi, direktno i konkretno radite ono što nisu radili ni Turci ni komunisti. Da atakujete na crkvenu imovinu i poručuje Vam: Poturica je gori od Turčina. Jeste li vi to doživjeli kao uvredu.
ĐUKANOVIĆ: Pa znate, uvredu možete doživjeti od čovjeka čiji intelektualni potencijal respektujete. Ja sam već komentarisao ranije izjave izjave srpskog patrijarha, i zadržaću se sa samo jednom kratkom opaskom. Pišite mu pamet.
N1: Dakle, nećete mu odgovarati?
ĐUKANOVIĆ: Šta da odgovorite ovome? To je čovjek koji je nedavno izjavio da su Srbi u Crnoj Gori u gorem položaju nego što su bili u vrijeme Pavelićeve Hrvatske, da je položaj Srba i SPC nepovoljniji nego što je bio bilo kada u istoriji...
N1: Čak je rekao da su Crnogorci zapravo Srbi iz Crne Gore...
ĐUKANOVIĆ: To Vas valjda ne iznenađuje. U duhu je iznenađuje. Dakle, u duhu je onog što je kontinuirano djelovanja Srpske pravoslavne crkve, i njihovo poimanje crnogorskog državnog i nacionalnog identiteta, da Crna Gora nema, da ne postoje Crnogorci kao nacija, da ne postoji crnogorska kultura, da ne postoji Crnogorska pravoslavna crkva, da nema crnogorskog identiteta i sledstveno tome, naravno, da je i nezavisna država Crna Gora obnovljena 2006. godine, da kažem, neka prolazna tvorevina, koja je eto tako rezultat nekih nezrelih ljudi, koji su se poigravali nekim važnim političkim pitanjima, ali će to vremenom doći sve na svoje, jer to sve u skladu sa njihovim osvnovnim načelom, države su prolazne, crkva je starija od svih, crkva je ta koja upravlja procesima i zbog toga crkva danas, Srpska pravoslavna crkva, kao što sam kazao, čuva infrastrukturu velike Srbije. Dakle, sa svoje četiri eparhije u Crnoj Gori, od kojih su tri prekogranične, dakle ona zapravo zacrtava prostor velike Srbije i ona, zapravo, na taj način potcrtava ono što je njena misija. Njena misija je da kada i državne politike naprave grešku, a po njima je greška nezavisnost Crne Gore, i greška je Srbije koja je dozvolila nezavisnost Crne Gore. Tu je crkva da to vremenom ispravi.
N1: Kakva je uloga mitropolita Amfilohija, mitropolita koji dijeli ovdje u Crnoj Gori, u kompletnom procesu. Evo i on je imao uvredu za Vas. Rekao je da je ovo prvi put da neki od komunista zapravo gradi crkvu.
ĐUKANOVIĆ: Uloga mitropolita Crnogorsko-primorske mitropolije je onakva kakva može biti uloga čovjeka koji se nalazi na važnom mjestu u hijerarhiji Srpske pravoslvne crkve, čija je matrica djelovanje ovakva kakvu sam Vam maločas opisao. Dakle, Srpska pravoslavna crkva je manje vjerska, a više politička organizacija, ona se više bavi političkim pitanjima, nego vjerskim pitanjima. Mitropolit Amfilohije je neko ko ima svoj rejting unutar Srpske pravoslavne crkve, pa rekao bih slobodno i u pravoslavnom svijetu uopšte. On je dosta tokom svog perioda doprinio snaženju uloge crkve. Međutim u duhu ovog što sam kazao, dakle u duhu djelovanja, matičnog djelovanja Srpske pravoslavne crkve kao političke organizacije, oni su, uključujući mitropolita Amfilohija, mnogo više bili na političkim, nego na vjerskim pitanjima. Bilo je i svijetlih trenutaka u tom političkom djelovanju mitropolita Amfilohija. Sjetimo se 1997. godine, kada je on snažno podržao demokratske promjene u Srbiji i kada je tada podržavao i otklon crnogorske državne politike od Miloševićeve državne politike. Sjetimo se i, da kažem, jedne vrlo suzdržane pozicije mitropolita Amfilohija uoči referenduma 2006. godine u Crnoj Gori. Bez obzira što znam da je njegov intimno stav, znam iz naših razgovora, bio duboko protiv crnogorske nezavisnosti, ali i da kažem, nakon toga se kontinuirano ispoljavalo, da kažem, njegovo odgovorno postupanje u skladu sa misijom Srpske pravoslavne crkve prema Crnoj Gori, a misija Srpske pravoslavne crkve je ovakva kako sam kazao - Crna Gora je sticajem nesrećnih okolnosti nezavisna, ali mi smo tu da na razne načine podrijemo tu nezavisnosti, osporavajući crnogorski identitet.
N1: Nije to samo stav SPC, nego i opozicije u ovoj zemlji, koja stalno poručuje da će kada ona pobjedi, zapravo preispitati državnopravni status Crne Gore, da će tražiti da se poništi referendum o članstvu Crne Gore u NATO-u, da će tražiti poništenje priznanja Kosova i zapravo povlačenje sankcija Rusiji.
ĐUKANOVIĆ: „I kao što znate, rezultat svega toga su kontinuirani porazi. Dakle, opozicija koju opisujete kao drugi važan faktor, da kažem, otpora nezavisnoj državi Crnoj Gori i otpora crnogorskoj, proevropskoj i evroatlantskoj budućnosti, dakle, to su razlozi koje ste Vi naveli, i koje ste pobrojali su razlozi, da kažem, zbog čega je crnogorska opozicija tako postojano, tako nepokolebljivo, zapravo protiv države Crne Gore. Ali odgovor crnogorske biračke javnosti je takođe vrlo jasan i kontinuiran. Oni su 30 godina opozicija. Oni sada zapravo samo pokušavaju da se ispomognu na neregularan način, da se ispomognu djelovanjem vjerskih organizacija, kao što je Srpska pravoslavna crkva i da se ispomognu sa inostranih adresa, dakle tako što će služiti podanički, plaćenički, služiti nekim stranim državama. Oni se ponose time, oni to ne skrivaju da oni služe srpskim i ruskim nacionalnim interesima i protiv interesa države Crne Gore u kojoj su rođeni i oni, u kojoj su rođeni svi njihovi preci i za koju vezuju budućnost svih svojih potomaka“.
N1: Šta Srbija može Crnoj Gori, članici NATO-a. Pitam Vas to zato što se stiče dojam da, ukoliko vi uspijete u parlamentu usvojiti ovaj Zakon o slobodi vjeroispovjesti, ukoliko uspijete vratiti autokefalnost Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, da će onda Srbija nešto Crnoj Gori učiniti nažao. Zapravo, takvo je mišljenje stvoreno. Šta Srbija može i smije Crnoj Gori, nezavisnoj državi i članici NATO-a.
ĐUKANOVIĆ: Hajde da se podsjetimo, biće korisno, dakle perioda kada je 1997. godine krenuo jedan radikalni otklon Crne Gore od savezništva sa Srbijom. Mnogo su tada bile neprijatnije okolnosti po Crnu Goru koja, podsjetimo se, nije bila nezavisna i nije bila članica NATO-a, a naspram sebe je imala mnogo opasnijeg protivnika Slobodana Miloševića. Sjetimo se, takođe, onih jakih prijetnji koje je Srbija imala prema Crnoj Gori u vrijeme referenduma, kada je Vojislav Koštunica pokušavao da obezbijedi saglasnost zvaničnog Brisela, takođe tada nenaklonjenog referendumu o nezavisnosti, da srpski državljani dobiju, državljani Srbije, dobiju pravo da glasaju na crnogorskom referendumu ne bi li na taj način obesmislio demokratsko izjašnjavanje građana Crne Gore. Tako da ovo što se danas događa valjda Vas ne iznenađuje. Dakle, ovo je kontinuitet djelovanja sa određenih beogradskih adresa u pogrešnom smjeru, ali je važnije za nas da smo iz svih tih prethodnih iskustava mi izašli kao pobjednici. Dozvolite, Crna Gora je sačuvala mir, Crna Gora je obnovila nezavisnost, Crna Gora je članica NATO. Da li sumnjate da ćemo mi takođe i ovo pitanje riješiti na način koji će biti u korist Crne Gore i koji će biti realizovan u skladu sa strogim principima evropskog demokratskog društva. Mi ne želimo da ovdje ispoljavamo bilo kakvo nasilje, ne želimo da diskriminišemo bilo koju nacionalnu grupu, što nam se pokušava spočitavati. Ne, mi želimo da djeluje kao demokratsko društvo.
N1: U konkretnom se navodi da Vi provodite nasilje zapravo nad Srbima u Crnoj Gori, da apsolutno ne želite uvažiti njihovo mišljenje da oni žele da imaju Srpsku pravoslavnu crkvu ovdje.
ĐUKANOVIĆ: Naravno da niko neće osporavati postojanje Srpske pravoslavne crkve. Ovdje danas funkcioniše i Ruska pravoslavna crkva, možda će sjutra i Bugarska ili Grčka. Dakle mi smo demokratsko društvo. Ovdje nije problem u tome. Ovdje je problem što se pokušava uskratiti pravo državi Crnoj Gori, jedno od temeljnih prava, dakle, koje je kanonsko pravo. Pravo u skladu sa principom etnofiletizma, a to je da organizacija Pravoslavne crkve svuda u svijetu prati organizaciju države.
N1: Zanimljivo je da ovaj Zakon o slobodi vjeroispovijesti i njegovi članovi koji se odnose na imovinu, tiče se i Islamske zajednice u Crnoj Gori i Katoličke crkve, ali od njih nema kritika, nema negativnih komentara na ovaj zakon. Zašto?
ĐUKANOVIĆ: Zato što razumiju ljudi ovo što sam maloprije kazao. Donosimo zakon, čini mi se da njime mijenjamo zakon iz 1976. godine. Dakle logično je da nova država, nezavisna država Crna Gora, koja se utapa u ono što je neutapa, ili uklapa, bolje rečeno, u to što je savremeno evropsko društvo. Dakle treba da donese zakon koji će definisati odnose između crkve i države. Sve druge vjerske zajednice to razumiju, sem jedna iz ovog razloga koji sam maločas kazao.
N1: Vi ste rekli da je to politički razlog, prije svega, i da Srpska pravoslavna crkva radi na infrastrukturi velike Srbije“.
ĐUKANOVIĆ: Dva su razloga. Prvi je razlog, oni zapravo žele da na taj način sačuvaju imovinu koju su nelegalno prisvojili od države Crne Gore. I drugi, i važniji razlog, je u duhu onog, da kažem, njihovog, one njihove manipulacije, a to je da je crkva starija od države. Što će reći, u Crnoj Gori, to oni vrlo često ponavljaju, da je Srpska pravoslavna crkva stvorila državu Crnu Goru, te bi zbog toga valjda država Crna Gora trebala osjećati tu poniznost prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi i dozvoliti da Srpska pravoslavna crkva radi sve što u suštini vodi na otklanjanju, pod znacima navoda, te prepoznate greške, kako je oni prepoznaju, kako bi se Crna Gora zapravo vratila u okrilje velike Srbije.
N1: U čije ime nastupa aktuelni predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorad Dodik, kada crta mapu buduće, kako on kaže, srpske države, u koju, osim Srbije i dijela Bosne i Hercegovine, koji se zove Republika Srpska, uključuje sjever Crne Gore.
ĐUKANOVIĆ: Svakako to ne radi u ime bilo koga iz Crne Gore. Dakle, siguran sam da toliku glupost čak sebi ne bi dozvolili ni lideri velikosrpskih partija u Crnoj Gori, jer znaju da bi to zapravo bila tako očigledna izdaja države Crne Gore, koja bi se ogledala u ponudi djelova Crne Gore nekoj drugoj državi, a ne onoj matičnoj državi Crnoj Gori. Ja sam u međuvremenu došao do saznanja, možda nije to sasvim vjerodostojno, ali došao do znanja da je gospodin Dodik i sam protestovao protiv nedovoljno precizne interpretacije te svoje misli. Dakle, definitivno, ako je ta misao gospodina Dodika na tačan način interpretirana, onda je ona nešto što se duboko sukobljava sa nacionalnim interesima Crne Gore. Kao što znamo, Crna Gora veoma drži do toga da su mir i stabilnost najstariji interes svih nas koji živimo na Balkanu, da taj mir i stabilnost možemo očuvati samo ako budemo njegovali multietničku demokratiju u svakoj naših država. Zbog toga tako grčevito branimo i princip Badinterove komisije, koji nam je predložen kao formula za rastanak iz nekadašnje Jugoslavije, a to je da ne otvaramo pitanja administrativnih granica...
N1: Da, ali evo aktuelni predsjedavajući Predsjedništva države Bosne i Hercegovine priznaje tu državu i pokušava je smjestiti u neke koncepte nekih novih država, podijeliti je, pripojiti nekome drugom. Kažete da je bilo nekih interpretacija koje nisu izvorno ono što je Dodik rekao. Vi onda znate nešto što ja ne znam. Ali da vas pitam, kakvi su sada vaši odnosi sa Miloradom Dodikom. Nekada ste bili dosta bliski. Malo je poznato javnosti da je Dodik aktivno lobirao za nezavisnost Crne Gore zapravo.
ĐUKANOVIĆ: Kao što ste kazali, naši su odnosi u prošlosti bili intenzivniji i naše aktivnosti su bile dosta, dosta je bilo zajedničkih aktivnosti na domaćem i međunarodnom planu, posebno kažem na međunarodnom planu. Vrlo često smo se znali naći u Evropi i u Americi i da kažem predstavljati tada neke zajedničke interese koji su se odnosili na obnovu mira, na obnovu stabilnosti, povjerenja u našem regionu. Ja sam, ne jednom kazao, nije bilo jednostavno tada zastupati tu politiku ni njemu, ni meni, ali posebno ne njemu u vremenu kada su tada bili vrlo, da kažem, fizički i na prostoru Bosne i na prostoru Srbije, prisutni i Karadžić i Milošević. Uz to, kasnije, kao što ste maločas napomenuli, gospodin Dodik je zajedno samnom na određenim prostorima u Crnoj Gori, da kažem, pomagao da se afirmiše ideja obnove crnogorske nezavisnosti. To su razlozi zbog kojih ja, dakle, poštujem da kažem te naše prošle odnose i to naše prošlo razumijevanje.
N1: Kakvi su danas odnosi, čujete li se, vidite li se ikako“?
ĐUKANOVIĆ: Danas se gledamo rjeđe, ali se gledamo uglavnom na nekim međunarodnim skupovima. Vjerujem da ćemo se vidjeti za nekoliko dana, početkom jula u Sarajevu, u okviru Samita procesa za stabilnost Jugoistočne Evrope. Imam takođe od gospodina Dodika i poziv za zvaničnu posjetu Bosni i Hercegovini. Vjerujem da ću u dogledno vrijeme realizovati. Naši odnosi su danas odnosi uvažavanja, onakvog uvažavanja kakvog ja imam prema svim ljudima, koji su, saglasno pravnim i političkim sistemima država u našem okruženju, koji su najodgovorniji ljudi za vođenje tih država...
N1: Kažete imate poštovanja, a on istovremeno crta mapu na kojem dio vaše države smješta u buduću srpsku državu. Kako i zašto se Milorad Dodika od socijaldemokrate pretvorio u nacionalistu, veliko-srpskog nacionalistu, separatistitu u Bosni i Hercegovini i, kako kažu ljudi iz američkog Kongresa, zvanično, dakle, na sjednici koja je nedavno održana, glavnog ruskog igrača na Balkanu?
ĐUKANOVIĆ: Kad sam kazao odnosi uvažavanja, moje iskustvo me zaista navodi na to da ja danas, i sa gospodinom Dodikom, i sa gospodinom Džaferovićem, i sa gospodinom Komšićem, imam vrlo vrlo korektne odnose. Opomenuli ste me na tu retoriku gospodina Dodika. Maločas smo vi i ja razgovarali o retorici koja je takođe neprijatna za uho ljudi u Crnoj Gori, koja dolazi iz određenih srpskih adresa. Kazao sam vam, ne dopada mi se ta retorika, ne dopada mi se ne zato što ugrožava Crnu Goru, uvjeravam vas, savršeno sam miran. Ništa od toga ne ugrožava Crnu Goru, uključujući i te mape koje je navodno gospodin Dodik svojevremeno definisao. Dakle, to ne ugrožava Crnu Goru. Zašto mi je to neprijatno da čujem? Zato što me to ipak vraća u 90-e godine, to je retorika kojih sam se naslušao 90-ih.
N1: Niste mi odgovorili na ovo zašto je i kako Dodik postao nacionalista, separatista i glavni ruski igrač.
ĐUKANOVIĆ: To vam zaista jako teško mogu odgovoriti...
N1: Ali se znate...
ĐUKANOVIĆ: Znamo se, znamo se i opisao sam vam taj period u kojem smo intenzivnije sarađivali. Uslijedio je jedan period u kojem nismo tako intenzivno sarađivali. Nakon toga sam bio u prilici da pročitam određene izjave gospodina Dodika i vidim određene politike koje ne dijelim. Iskreno rečeno. Ali, dakle i to je valjda legitimno, kao što ni on i mnogi ljudi u okruženju ne dijele sve što ja radim ovdje i što zajedno sa drugim ljudima radim u Crnoj Gori. Zaista ne bih sebi sada dao za pravo da objašnjavam razloge koji su eventualno doveli do...“
N1: Vidim da ste oprezni oko Dodika, nego recite mi kakvi su odnosi sa Aleksandrom Vučićem sada. Pitam Vas zato što dio javnosti u Srbiji, pa čak i neki ugledni intelektualci, kažu da je kompletna sada ova frka oko crkve i crkvene imovine podignuta u dogovoru Vas i Aleksandra Vučića, i pri tome se navodi da ste vi zapravo pomogli njegovoj pobjedi u Srbiji.
ĐUKANOVIĆ: U svemu tome ima pretjerivanja. Dakle ne bih ja mogao pomoći Aleksandru Vučiću i Tomi Nikoliću u tom trenutku da pobjede, da oni zaista nijesu imali snažnije utemeljenja u državi Srbiji i u njenom političkom biću, u odnosu na tadašnju konkurenciju Borisa Tadića. Naši odnosi su ovakvi kakve sam maloprije opisao - to su odnosi jedne korektne saradnje, uvažavanja, kroz koje se trudimo da, da kažem, slijedimo ono što su naši nacionalni interesi, a da ne povređujemo interese drugih, svjesni toga da je jako važno da doprinosimo regionalnoj stabilnosti“.
N1: A jeste li ga pitali, oprostite, zašto i kako se sad cijela Srbija digla protiv Vas i praktično personalizirala, u Vašu ličnost strpala sav taj negativni naboj.
ĐUKANOVIĆ: Nisam ga to pitao, prosto zato što bih to smatrao svojom slabošću. To bi značilo da to na neki način mene tangira ili ugrožava. Ne. Hoćete da se vratimo najmanje 10 puta tokom moje političke karijere, koja je samim tim veoma duga, da smo imali jednako prljave kampanje protiv Crne Gore i protiv mene lično, kao i sada. Jednako prljave kampanje. Užasno prljave, neutemeljene kampanje. Je li to na neki način ugrozilo mene, je li to ugrozilo neki crnogorski nacionalni interes. Ne. To je osnovni problem onih koji misle da na takav način mogu razgovarati sa Crnom Gorom i sa mnom. Jer su na taj način samo učvršćivali sve nas u Crnoj Gori u ispravnost našeg kursa, kao i davali su nam na neki način pogonsko gorivo i zbog toga smo mi došli do rezultata, između ostalog, i zbog toga smo došli do rezultata do kojih smo došli. Prema tome, ako su oni skloni da još jednom ponavljaju grešku, neka ponavljaju. Da odgovorim veoma direktno na jedno od potpitanja koje ste rekli. Dakle, ne može biti govora ni o kakvoj manipulativnoj politici u koprodukciji Đukanović – Vučić. Dakle, u ovom konkretnom slučaju. Nema govora o tome. Ovdje se radi o, rekao bih, namjernom nerazumijevanju određenih beogradskih medijskih i političkih krugova. Ono što su htijenja i ono što su projekti države Crne Gore i pokušaju manipulisanja crnogorskom državnom politikom.
N1: Razgovarali smo u prvom dijelu o Miloradu Dodiku i njegovoj politici, no s obzirom na poruke, evo konkretno u zadnje vrijeme ministra vanjskih poslova Ivice Dačića o tome da u Crnoj Gori, on je rekao, živi 30 % Srba. Zvanični podaci govore 28% Srba koji su nezadovoljni time da je Crna Gora nezavisna država, da je članica NATO-a. Bojite li se vi mogućnosti stvaranja neke nove Republike Srpske i to na teritoriji Crne Gore.
ĐUKANOVIĆ: Ne bojim se zato što mislim da zaista za to ne postoji nikakvog osnova. Maloprije smo se doticali tog pitanja multietničkog karaktera Crne Gore. Vidjeli ste iz mojih prethodnih odgovora da smo na to vrlo ponosni, da smo vrlo ponosni na to da su manjine, gotovo bez izuzetka, podržale crnogorsku nezavisnost 2006-e godine, što svjedoči o njihovom povjerenju u državu Crnu Goru, a to se povjerenje ipak nečim zaslužuje. Dakle, ja mislim da Crna Gora ima jedan važan kapital rukama, to je upravo to multietničko društvo i da ćemo se odgovorno odnositi prema tom kapitalu i u narednom periodu, i zbog toga, zaista teško može opstajati teza o ugroženosti jedne nacionalne grupe u Crnoj Gori. Dozvolite, biće vam zanimljiva dva podatka...“
N1: Hajde, samo požurite, imam puno pitanja za Vas, a nema puno vremena...
ĐUKANOVIĆ: „Dakle da uporedimo samo taj odnos prema Crnogorcima u Srbiji i odnos prema Srbima u Crnoj Gori. 1991. godine, dakle u vrijeme bujanja nacionalizma, rema poslednjem popisu u državi Srbiji je živjelo 120.000 Crnogoraca. Dakle, na poslednjem zvaničnom popisu prije nekoliko godina ta brojka je pala na 40.000. Dakle na 1/3. Toliko o asimilaciji. Kada je u pitanju država Crna Gora, iste 1991. godine u Crnoj Gori je živjelo 9% Srba. Na poslednjem popisu, takođe prije sedam-osam godina, dakle, u Crnoj Gori je živelo kao što ste maločas kazali 28% Srba. Dakle, je li to logično i da li to zaista može poslužiti kao bilo kakva osnova za ugroženost?“
N1: U Bosni i Hercegovini živi 30% Srba i bez njih, odnosno njihovih političkih predstavnika ništa se ne može odlučiti. Između ostaloga, ne može se odlučiti i o NATO putu, donijeti odluka o ulasku Bosne i Hercegovine u NATO, a pri tome uvijek predstavnici iz Republike Srpske kažu da će insistirati da Bosna i Hercegovina slijedi put Srbije, pa kad i ako Srbija bude željela postati članica NATO, da će onda dopustiti da i Bosna i Hercegovina to isto postane. Uvijek se kao argument uzima to da je NATO bombardirao Srbiju, ali NATO je bombardirao i Crnu Goru, a Crna Gora je postala članica NATO.
ĐUKANOVIĆ: „To zapravo samo svjedoči o dvije važne okolnosti. Prva je, nije dobro nikada zaboraviti na svoje nacionalne interese pa kazati mi ćemo slijediti interese makar i nama drage, prijateljske, susjedne države, makar i države koju smatramo državom svog etničkog porijekla, jer mi smo se opredijelili da živimo u svojoj državi. U ovom slučaju u državi Bosni i Hercegovini i morali bi se, bez obzira bili Srbi, Bošnjaci ili Hrvati, ili čak neki četvrti, dakle voditi računa o tome što su interesi državne kuće kojoj pripadamo. To je prvo. Drugo, kada je u pitanju druga okolnost na koju treba obratiti pažnju je ta na koju ste vi upozorili. Crna Gora je bila dio zajedničke države sa Srbijom u vremenu kada je NATO bombardovao tu zajedničku državu. Od prvog dana tog bombardovanja sam veoma jasno saopštio da to nije naš rat i da je to rat koji je pokrenuo Slobodan Milošević sa namjerom da homogenizuje domaću javnost, makar i na platformi sukoba sa čitavim svijetom. Nijesam tada imao najbolje razumijevanje većine javnosti u Crnoj Gori. Većina crnogorske javnosti tada je mislila da sam neki izdajnik nacionalnih interesa. Međutim, vrijeme mi je svakako dalo za pravo, i danas su ljudi svjesni ogromne pogodnosti koju smo imali kada smo izbjegli ljudske žrtve, kada smo izbjegli materijalna razaranja i kada smo sačuvali kopču sa evroatlantskim savezom i na taj način utrli sebi put za ostvarenje jednog od svojih najvažnijih spoljnopolitičkih prioriteta, a to je članstvo Crne Gore u NATO.
N1: Svi vam priznaju, posebno ovamo u zapadnom susjedstvu da ste Crnu Goru sačuvali od rata, i da ste napravili državu bez bez krvi. Pomenuli ste već, a i javno zna, da ste skoro tri decenije na vlasti u Crnoj Gori, bilo kao premijer, bilo kao predsjednik, imali ste jedan kratak dio i u parlamentu Crne Gore. Tri puta ste najavili povlačenje, pa ste se vraćali. S obzirom na ove sve atake kojima ste izloženi, stiče se dojam da bi neprijatelji Crne Gore sve lakše uradili da nema vas. Hoću ovo da vas pitam. Kako bi izgledala Crna Gora dan nakon Mila Đukanovića koji nije na vlasti?
ĐUKANOVIĆ: Skoro sam jednom vašem kolegi odgovorio: Pa to smo već tri put probali i vidjeli smo da nijesu u pravu oni koji misle da bi odlaskom bilo kog pojedinca, uključujući i mene, se nešto drastično promijenilo na crnogorskoj političkoj i društvenoj sceni. Ja mislim da je to jedan stereotip, odavno prevaziđen koji pokazuje da ti ljudi zaista nedovoljno poznaju Crnu Goru, da su nedovoljno udubljeni u promjene koje su se u međuvremenu dogodile u crnogorskom društvu. Mogu da prihvatim da su ljudi zarobljenici stereotipa o crnogorskom tradicionalnom društvu, ali zaista mislim da bi svi morali registrovati da se u Crnoj Gori zaista dogodila jedna suštinska emancipacija, da se ona događa i da to gdje je Crna Gora danas, nije poklonjeno, da bismo postali članicom NATO-a mi smo morali ispuniti dobar dio zahtjeva i standarda koji pretpostavlja članstvo u evroatlantskom društvu. Dakle mi smo to sami ispunili, nije došao niko od eksperata sa strane da nam to ispuni. Niko nam nije progledao kroz prste. 28 članica NATO su kazale 29. malenoj Crnoj Gori: Dobrodošla u naš sastav. Kao rezultat toga Crna Gora je danas, to znate, lider u pregovaračkom procesu sa Evropskom unijom. Ja ne znam da li će Evropska unija i kada će Evropska unija biti spremna da primi nove države u svoje članstvo, ali ono što znam pouzdano, dakle Crna Gora je toliko odmakla ispred drugih aspiranata, da nema nikakve sumnje - prva sledeća članica će biti Crna Gora“.
N1: Nedavno ste zavapili i pozvali Evropu, Ameriku i NATO da ne prepuštaju Zapadni Balkan Rusiji i Kini, što je zanimljivo. Šta vas to toliko brine? U vezi ruskog uticaja na Balkanu znamo skoro sve, ali oko kineskog?
ĐUKANOVIĆ: „To je prije svega bio apel prema Evropi, dakle moramo razumjeti da je Balkan dio evropskog kontinenta i evropske kulture i da na evropskom kontinentu imate Evropsku uniju, ali imate i države koje su jednako pravni stanovnici evropskog kontinenta, iako nisu članice Evropske unije i zbog toga je bio moj apel, daj pobrinimo se i o tim nišama na prostoru Evrope, ne prepuštajmo ih olako tuđim interesima, jer postoje uvijek spremne i velike države zainteresovane da budu globalno relevantne, da ostvare svoj uticaj u tim evropskim nišama...
N1: Rusija je vrlo direktno i konkretno u Crnoj Gori, evo i afera državni udar, pokušaj terorizma ovdje i državnog udara, zapravo rezultirao je prvostepenim presudama protiv državljana i Rusije, ali i Srbije i Crne Gore. Dokazano je u tom postupku da je jedan od glavnih ciljeva terorista, kako su okvalificirani, bio da vas ubiju. Bojite li se vi za svoj život danas?
ĐUKANOVIĆ: Ajde vratimo se samo se na dvija rečenice na prethodno pitanje da bismo ga povezali. Dakle, ako je Evropa nedovoljno prisutna na Balkanu logično je da će ovdje biti prisutni sa svojim interesima druge države. One države koje nastupaju sa platformi supotstavljenih evropskoj platformi. Dakle oni pokušavaju da negiraju evropski sistem vrijednosti na Balkanu i da uspostavljaju svoj sistem vrijednosti. Ja mislim da to nije u interesu Balkana, ali nije ni u interesu Evrope. Prelazim na Vaše drugo pitanje, a ono je zapravo logičan kontinuitet ove misli. Dakle ako mi govorimo o tome da se i dalje živi u stereotipu da ćemo u Crnoj Gori, i na Balkanu riješiti problem tako što ćemo fizički skloniti par ljudi, to na najbolji način govori koliko se Balkan pokušava zadržati u antievropskom mraku. Dakle, ponavljam, nije tačno, Crna Gora je stabilno na putu evropske emancipacije. Milo Đukanović ili bilo koji drugi pojedinac u mjeri mogućeg pomaže da taj proces teče i stabilno i dinamično.“
N1: Da, osim izjava iz Srbije pa i Rusije u vezi s tim, da ste vi već dugo na vlasti, da treba da idete, bilo i nekih svjetskih časopisa koji su pisali o tome da je vrijeme, da niste vi kralj, pa da vladate već duže od 30 godina. Evo već nekoliko godina unazad gospodine Đukanoviću, posebno odbjegli biznismen Duško Knežević, ali i neki drugi vas dovode u vezu s kriminalom, učešćem u korupciji, tako dalje, ali sudeći prema vašem ponašanju, ne izgledate mi da ste zabrinuti zbog svega toga, i da bi to sutra moglo rezultirati nekom ozbiljnom optužnicom, posebno što Knežević navodi da ima dokaze da je direktno vama davao novac tokom kampanje za izbore.
ĐUKANOVIĆ: U pravu ste, nijesam zabrinut. Što se tiče tih poruka sa relevantnih adresa od našeg regiona o dugom trajanju vlasti, rekao bih da su već pomalo dozlogrdile i te, da kažem, ta razmišljanja tih sveznalica koji o Balkanu znaju više od nas koji smo rođeni i koji, da kažem, sav svoj život provodimo na ovom prostoru. Oni zaboravljaju da bi i na Balkanu, kao dijelu evropske kulture moralo, važiti ono pravilo koje važi i u Parizu, i u Berlinu, Londonu, u Rimu i u Skandinaviji, a to je na vlasti se dotle dok pobjeđujete. Nije valjda da bi trebalo da se stidim toga što pobjeđujem, što bi značilo da bi moji protivnici trebalo da se ponose time što gube. Pri tome, dozvolite, ne događaju se ovdje izbori u nekoj pećini. Ovdje se događaju izbori od prvog izbornog procesa, pod strogim nadzorom OEBS-a i Savjeta Evrope koji na kraju svakog izbornog procesa saopštavaju afirmativan sud o kvalitetu demokratskog izbornog procesa...
N1: Hvala vam gdine Đukanoviću na otvorenosti u večerašnjem intervujuu. Zbog toga osjećam slobodu da vas pitam i ovo. Puno puta sam pročitao u raznim magazinima o tome da ste vi jedan od najbogatijih političara, najbogatiji lidera na svijetu. Čak ste na jednoj listi, mislim da je Independent to objavio, bili na 20. mjestu sa imovinom od 11,5 miliona eura. Koliko vi imate para, gospodine Đukanoviću?
ĐUKANOVIĆ: Dakle, odlično da ste ovim pitanjem dali mogućnost da odgovorim na drugi dio vašeg prethodnog pitanja, o optužbama gospodina Knežević. Dakle riječ je o očigledno pokušajima koje smo maločas opisali, sa raznih adresa, kojima se želi diskreditovati, da kažem, moja pozicija u političkom životu Crne Gore. Djeluje li vam logično da neko ima neki snimak koji bi bio optužujući po mene, koje moj ljuti politički protivnik, a da ga ne objavi?
N1: Dakle, vi tvrdite da ne postoji.
ĐUKANOVIĆ: Naravno, to sam već više puta ustvrdio. Drugo, djeluje li vam logično da prolazeći kroz sve ove medijske golgote kroz koje sam prolazio prethodnih 30 godina, ponavljam vam ocjenu s početka zahvaljujući tome da sam se stalno bavio pitanjima koja nijesu baš samo jednostavna, dnevnopolitička. Dakle, djeluje li vam logično da neko sa neke adrese, kojoj se ne dopada dugo trajanje Mila Đukanovića, ne izađe sa jednim podatkom, sa jednim bankarskim računom, sa jednom katastarskom evidencijom o nekoj nekretnini, dakle sa bilo koje adrese. Da li vam to djeluje logično. Ne, jer toga nema. Gledam vam u oči i kažem vam...
N1: Dobro, ali nijeste mi odgovorili koliko imate para?
ĐUKANOVIĆ: Para imam onoliko koliko ima normalan čovek koji se bavi ovim poslom, ništa više od toga.
N1: Nije sve u parama, ima nešto u zlatu i u imovine.
ĐUKANOVIĆ: Naravno, i u zlatu i u imovini, i u svemu tome. To neko precjenjuje kao bogatstvo. Moram da vam najiskrenije kažem, znači odavno sam spoznao, da kažem, mudrost da nikako ne mogu spavati istovremeno u dvija kuće, niti se mogu voziti sa dva aviona, u dva aviona, niti ću biti srećan nakon smrti zato što će za mene ostati neko veliko bogatstvo. Ne, znači postoje neka bogastva mimo toga. Ovo bogastvo koje sam ja stekao u ovih 30 godina, radeći na ovim poslovima, upoznajući ovoliko ljudi, i dozvolite da bi dodatno razgalio maštu mojih političkih protivnika. Dakle, sve ono što je u međuvremenu ostvareno tokom moje političke karijere, od mira, do nezavisnosti, do članstva u NATO, do ekonomskog razvoja, vjerujte mene ispunjava do te mjere da ne postoji cifra koju biste sad mogle napisati, da bih vam kazao da bih bio spreman da vam ovo ustupim.
N1: Hoću samo prije kraja ove emisije da se vratim na jednu ideju koju je nedavno Aleksandar Vučić, predsjednik Srbije plasirao, a to je zapravo balkanska unija. On je rekao da je to spasonosno rješenje za Srbiju. U toj uniji bi bili Bosna i Hercegovina, Srbija, Crna Gora, bar prema njegovoj ideji - Bosna i Hercegovina, Srbija, Crna Gora, Albanija i Sjeverna Makedonija. Da li to Vama liči na pokušaj dominacije, ponovne dominacije Srbije u tom nekom regionalnom kontekstu?
ĐUKANOVIĆ: „o mi prije svega lični na mirenja sa okolnošću da nema proširenja Evropske unije. Dakle, što se Crne Gore tiče balkanska unija je tema u kojoj danas ne razmišljamo. Mi danas razmišljamo o Evropskoj uniji i želimo svoje mjesto pod suncem ujedinjene Evrope. Zbog toga se jako zalažemo da nove evropske institucije nakon nedavno obavljenih evropskih izbora uskoro definišu svoju stratešku politiku i da vidimo gdje će se na toj agendi naći dalje politika proširenja. Bez obzira što ne očekujemo da će biti spektakularno visoko, očekujemo ipak ta je dvotrećinska pobjeda na prethodnim evropskim izborima onih tradicionalnih proevropskih partija, garancija da će se nastaviti realizacija vizije ujedinjenja Evrope. Ukoliko eventualno naša očekivanja budu iznevjerena, onda nam ostaje da se bavimo našim kućama. Da li ćemo da neki način uspostavljati saradnju unutar našeg regiona, otom-potom. Dakle, za nas je prioritetna orijentacija nezavisna, savremena Crna Gora u ujedinjenoj Evropi. Ako na neki način to bude osujećeno od strane evropske politike onda smo zapravo u cjelosti posvećeni evropeizaciji Crne Gore.
N1: Da li ste ubijeđeni, rekli ste maloprije da će Crna Gora biti prva naredna članica EU. Šta je sa NATO? Da li je NATO i ta činjenica da je Crna Gora članica Sjevernoatlanskog saveza dovoljno sigurnosni kišobran za Vašu zemlju? Pitam Vas to imajući u vidu, prije svega jednu pa čak i smiješnu izjavu američkog predsjednika Donalda Trampa, ali je zanimljivo da ju je izgovorio nakon sastanka sa ruskim liderom Vladimirom Putinom, da su Crnogorci agresivni ljudi i da bi zemlja koja ima 600.000 stanovnika mogla započeti Treći svjetski rat?
ĐUKANOVIĆ: Mislim da su mnogi Crnogorci ponosni na značaj koji im je dat jednom takvom projekcijom. Naravno, šala na stranu. Da kažem, Crna Gora je svakako profitirala od članstva u NATO. Pored ovog aspekta koji ste Vi kazali, a to je jedna pripadnost jednom moćnom političkom vojnom savezu osjećaj bezbjednosti i sigurnosti pod tim kišobranom, treba kazati da je to dodatno učvrstilo unutrašnju, bezbjednosnu političku stabilnost Crne Gore, da je to afirmisao Crnu Goru kroz učešće u raznim mirovnim operacijama u okviru NATO saveza u svijetu i omogućilo nam da brže savladavamo neke lekcije, prije svega kroz obuku naših vojnih potencijala, ali da je to proizvelo ozbiljne benefite na ekonomskom planu. Dakle, za samo godinu dana su se dogodili ozbiljni benefiti koji se ogledaju u prilivu kapitala i inače, a posebno iz zemalja NATO članica i u prilivu turista iz zemalja NATO članica. Dakle, ja mislim da su to veoma jasni i lako mjerljivi interesi Crne Gore kao države članice NATO...“
N1: Evo za kraj, predsjedniče Đukanović, želim da Vas pitam u vezi sa budućnošću multietničkih zemalja na Balkanu kakvi su Bosna i Hercegovina, Crna Gora i Sjeverna Makedonija. Pratili smo zadnjih nekoliko godina, plasiraju se tako s vremena na vrijeme ideje da je došao kraj multietničkim zemljama, da treba praviti velike nacionalne države na Balkanu. Šta Vi o svemu tome mislite, imate li neke riječi utjehe i nade za sve ljude koji još uvijek sanjaju zajedništvo kao model u kojem žele da žive?
ĐUKANOVIĆ: Sjećate da sam Vam u odgovoru na jedno od prethodnih pitanja kazao da me neki politički tonovi u regionu podsjećaju na 90-e godine. E, jedan od tih tonova i najopasnijih tonova je i taj koji ste upravo sada artikulisali kao Vaše pitanje. Sjećamo se svi da smo 90-ih godina zbog toga zaratili, zbog toga što smo željeli, neki su željeli prekompoziciju tog ex jugoglosvenskog prostrora, na formiranje velike tri države na našem prostoru, a da bi svi ostali u tome bili gubitnici. To je, nažalost završilo jednim krvavim ratom. Povjerovali smo da su te ideje sahranjene. Pokazuje se da su one poražene, ali da nijesu sahranjene i da se sada u jednom novom međunarodnom kontekstu pokušavaju reaktuelizovati. Dakle, danas se ta okolnost da se cijela evropa kreće pomalo u desno. Da se , takođe Amerika okrenula kroz tu formulaciju. Amerika prije svega, više sebi nego djelovanju na globalnom planu. Dakle, pokušava se iz tog konteksta izvući refleksija kao putokaz za pokušaj aktueliziranja tih ideja 90-ih i na ovom balkanskom prostoru. Ubijeđen sam da je potpuno pogrešno?
N1: Podsjećaju li Vas na 90-e i zbivanja na sportskim terenima, evo gledali smo nedavno nerede, tuču...
ĐUKANOVIĆ: Naravno...
N1: Na košrašarkaškim utakmicama Crvene zvezde i Budućnosti, a i ono što se desilo uoči utakmice fudbalske reprezentacije Crne Gore i Kosova, odluku tadašnjeg selektora Tumbakovića da ne vodi Crnu Gou u utakmici protiv Kosova i dvojice igrača Crvene zvezde, inače reprezentativaca Crne Gore. Evo, znam da volite sport i pratite, kako ste Vi to doživjeli? Legenda crnogorskog nogometa Dejan Savićević rekao je da je zapravo predsjednik Crvene zvezde bacio bombu u crnogorski nogomet zbog toga što je dopustio da navijači prijete igračima Crvene zvezde da ne igraju za reprezentaciju Crne Gore protiv Kosova?
ĐUKANOVIĆ: Kao čovjek politike reći ću Vam vrlo direktno, to nema veze sa sportom. To je neprimjerena politizacija sporta. To što se manifestovalo preko sporta je zapravo raspirivanje nacionalizma kroz političko djelovanje. Veoma opasno, jer sve to smo, kao što Vam već kazao, vidjeli 90-ih godina. Zaključujem odgovor na ovaj dio našeg razgpvora – za mene su multietnička društva i multietnička demokratija strategija bez alternative, ne samo za Balkan, nego za Evropu, za globalnu scenu u cjelini, ali za Balkan posebno. Dakle, zato mislim da moramo biti istrajni. Crna Gora je bila, podsjetiću vas, Medlin Olbrajt je u vrijeme kada je bila državni sekretar i kada je Balkan bio top tema američke spoljne politike Crnu Goru nazvala oazom multietničke demokratije na Balkanu. Pokazali smo kao najmanja država da je suživot moguć. To pokazuje, takođe i Bosna. Pomenuli ste i Sjevernu Makedoniju. Ja zaista mislim da bi svako skretanje sa tog kolosjeka značilo povratak u tragediju 90-ih godina“.
