Još kao dječak Velizar se kalio i formirao u poznatome bjelopavlićkome i crnogorskome bratstvu, u kojemu je stekao saznanja i utemeljio svoje moralne i ljudske vrline, na kojima je istrajavao tokom cijeloga, prerano prekinutoga života.
Rano se opredijelio za bavljenje novinarstvom, sav se posvetio tome izazovnome i odgovornome poslu i u njemu proveo čitav radni vijek – od prvoga, do potonjega napisanoga slova, uvijek se pridržavajući uzusa struke za koju se opredijelio, pa i po cijenu ne maloga žrtvovanja, trpljenja i stradanja.
Velizar Brajović je bio saradnik ili urednik brojnih crnogorskih, jugoslovenskih i inostranih javnih glasila, u svakome od njih ostavljajući pozitivne tragove, koji su mu obezbjeđ ivali i ugled i status uglednoga poslenika javne riječi, novinara kojemu se vjeruje.
Godinama je Velizar bio vrlo cijenjeni dopisnik (iz Crne Gore) jugoslovenskoga lista Mladost, zatim beogradskoga nezavisnoga časopisa Vreme, te uglednoga britanskoga radija BBC. Radio je i u Titogradskoj tribini, bio član osnivačke redakcije Monitora, prvoga crnogorskoga nezavisnog ne djeljnika, bio jedan od osnivača i glavni i odgovorni urednik dnevnoga lista Publika, pa glavni urednik dnevnika Republika...
Njegovi tekstovi u tim medijima i komentari zbivanja u Crnoj Gori mnogoput su preneseni, ili citirani u drugim javnim glasilima. Ostaće posebno zapamćen po tekstu „me đašu“ iz sredine devedesetih godina minuloga vijeka, objavljenome u beogradskome nedj eljniku Vreme, sa naslovom „Milošević je prevazi đen političar“...
Velizar Brajović je bio jedan od osnivača Udruženja nezavisnih novinara Crne Gore i kao njegov predsjednik uspio je da tu medijsku asocijaciju učlani u uglednu Me đunarodnu federaciju novinara (IFJ).
Tokom raspada bivše nam države, tokom filmski nestvarnih devedesetih godina, bivao je uvijek na braniku čojskoga i Kodeksa novinara, mnogoput se nalazeći na udaru ostrašćenih nacionalistickih i šovinistickih manipulatora, zbog čega je trpjela i njegova porodica. Ostao je dosljedan i prebrodio sve politicke i medijske scile i haribde, te svoj novinarski radni vijek dostojanstveno okončao „na nogama“...
Supruga mu Slavica, šćer Marina, sinovi Mladen, Marko i Mirko, te brat Božidar, kao i brojni drugi rođ aci, kolege i prijatelji, teško podnose iznenadni odlazak njihovoga i našega Velizara. Bio je ugledni Crnogorac, jedan od najuglednijih novinara Crne Gore, svuda omiljen zbog odvažnosti, nepokolebljivosti i profesionalizma, otresit i uvažavan sagovornik u svakome društvu u kojeme se nalazio.
Velizar Veljo Brajović zato trajno ostaje takav i u śecanjima svojih poznanika, kolega i prijatelja, u čije ime ovo piše.
