Piše: Tanja Knežević Perišić
Pored poglavara, mitropolita Mihaila, Crnogorska pravoslavna crkva ima episkopa u Beču i Argentini, kao i 30 svještenika, đakona i ipođakona, koji drže redovnu crkvenu službu na Cetinju Nikšiću, Tivtu, Podgorici i dijaspori.
Predstojeća hirotonija arhimandrita Borisa, nije samo važan događaj u samoj crkvi, nego i u životu čovjeka koji je Crnogorskoj crkvi pristupio kao mladić,davne 1998.godine, sa nepunih 17 godina.
-Uvijek sam osjećao tu potrebu za duhovnim životom, a izbor crkve mi je bio logičan, obzirom da sam iz crnogorske porodice i da sam nacionalno Crnogorac, kaže otac Boris.
Nije mu, kaže, smetalo to što je Crnogorska crkva, u to vrijeme, bila gotovo anatemisana od svih, nego ga je, čak, podsjećala na ona davna stradanja crkve i naroda iz kojih se, uvijek, izlazilo i čvršće i jače.
-Hristos nas uči da širimo ljubav, mir, toleranciju i suživot-i to su moje premise djelovanja. I jeste to težak i trnovit put za svako vrijeme pa i ovo koje živimo,ali ja se oslanjam na vjeru u Njega i Njegov put spasenja, ističe budući episkop.
A trnja je bilo podosta; najteže je, kaže, bilo kada su njegov otac i stric poklonili 14 hiljada kvadrata zemlje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi u Risjem dolu, u Dragovoljićima kod Nikšića, za budući manastir. Tada su, od grupe građana doživjeli svojevrsni linč:
-Ali, biće tu Manastir naše crkve, daće Bog…put je napravljen, iskopani temelji, napravljen pomoćni objekat, polako uz pomoć Boga i dobrih ljudi…
Otac Boris, prošao je sve što jedan duhovnik treba proći: kao mladić je pet godina bio ipođakon mitropolita Mihaila, đakon i svještenik CPC od 2006.godine; u međuvremenu je tri godine učio u Rimu usavršavao italijanski jezik.
Kijevsku bogoslovsku akademiju je završio u Zlatovrhnom Mihajlovskom manastiru, “drugom Atosu”,za vrijeme patrijarha Kijevskog i cijele Ukrajine Filareta i mitropolita Epifanija, i upravo u tom manastiru je i sjedište ove sestrinske crkve koja je ove godine dobila Tomos o autokefalnosti od Carigratske patrijaršije. Godine 2016. primio je monaški čin i postao arhimandrit u Kijevu.
Tokom službe u svom gradu Nikšiću, otac Boris je uspio da crkvi obezbijedi “dom”: obnovljen je nekadašnji Ljetnikovac kralja Nikole, a odlukom SO Nikšić, darovan , u trajno vlasništvo, Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi.
-Ovo je sada sjedište Ostroško-nikšićke episkopije CPC, ovdje se okupljaju naši vjernici i svi ljudi dobre volje; ovdje živi naša crkva, ljudi se pričešćuju, vjenčavaju, krste i zaista sam srećan i zahvalan svima koji su pomogli u obnovi ove stare građevine koja danas služi na ponos i crkvi i državi Crnoj Gori, kaže otac Boris.
Očekuje na Trojičin dan, kada će biti hirotonisan u čin episkopa, mnogo ljudi na Cetinju, koji će svojim prisustvom, ne samo podržati taj veliki događaj u životu crkve, već i sve ono što su, u teškim uslovima, uradile naše vladike i svještenstvo, što su održali ime i misiju Crnogorske crkve, u vrijeme obnove države i crnogorskog imena, nacionalnog identiteta i narodnog ponosa.
Sa novim episkopom Borisom, Crna Gora će dobiti još jednog mladog, školovanog,visprenog, tolerantnog duhovnika, koji je i do sada dao ogroman doprinos razvoju Crnogorske pravoslavne ckve, u svom najljepšem, duhovnom smislu.
