Budući da je stopa nezaposlenosti najniža u posljednjih 30 godina, mladi Njemci izgubili su interes za strukovnim obrazovanjem. Kompanije se suočavaju s nedostatkom kvalifikovane radne snage, što bi u konačnici moglo poremetiti njihov rast.
"Njemačka privreda treba kvalifikovane radnike"
"Imamo prave razloge, ne samo one emocionalne i humanitarne, da pomognemo i usmjerimo izbjeglice u strukovno osposobljavanje. Njemačka privreda treba kvalifikovane radnike", rekao je Gunter Hirt, ekonomista u Privrednoj komori u Hanoveru u središnjoj Njemačkoj.
O tome je li te radnike moguće pronaći u izbjegličkoj populaciji možda zavisi odgovor na dva pitanja koja trenutno najviše muče Njemačku. Može li zemlja integrisati veliki broj tražitelja azila i može li privreda nastaviti rasti uprkos starenju domaćeg stanovništva? U oba slučaja indikacije su obećavajuće, ali prerano je za konačne zaključke.
Gotovo četiri godine nakon što je njemačka kancelarka Angela Merkel odlučila otvoriti vrata svoje zemlje velikom broju tražitelja azila, značajna većina od otprilike 1,5 miliiona pridošlica i dalje je izvan tržišta rada. Mnogi pohađaju obavezne kursve integracije i jezika. Gotovo 200.000 ih je registrovano kao nezaposleno. Ipak, nakon što je potrošila milijarde eura na prilagođavanje izbjeglica, Njemačka počinje osjećati i neke dobitke.
Broj onih koji ili rade ili prolaze kroz programe osposobljavanja za rad je u porastu te je krajem 2018. godine iznosio 400.000. Od tog broja, njih 44.000 pohađa časove obuke. Takav tempo u skladu je s onim što su mnogi stručnjaci predvidjeli, čak je i malo ispred njihovih prognoza.
"Imamo dobro mjerilo za razvoj situacije i nakon tri i po godine na dobrom smo putu", rekao je Hirt, koji je kao model naveo integraciju izbjeglica iz bivše Jugoslavije tokom devedesetih godina. U njihovom slučaju, oko 80 posto radno sposobnih odraslih imalo je posao u roku od osam godina.
"Njemačka očajnički treba mlade pridošlice"
Ova generacija izbjeglica, kaže Hirt, uživa beneficije činjenice da Njemačka ima "idealno ekonomsko okruženje", sa stopom nezaposlenosti ispod pet posto. Njemačka, s druge strane, ima koristi od demografskog profila pridošlica, od kojih je oko 60 posto mlađe od 25 godina. "Stari ljudi nijesu pošli u izbjeglištvo, nego mladi. To je sjajno za nas", naglasio je Hirt.
S obzirom na demografske trendove domaćeg stanovništva, Njemačka očajnički treba te mlade ljude.
"Ako Njemačka želi održati svoje ekonomsko blagostanje, treba nam otprilike pola miliona imigranata svake godine. Moramo osigurati da naše društvo ostane mlado, zato što dramatično stari", rekao je Volfgang Kašuba, bivši direktor Instituta za istraživanje empirijske integracije i migracija u Berlinu.
Nije bilo lako uvesti pridošlice na tržište rada. Velika većina njih nije poznavala njemački jezik, koji je poznat po tome da ga nije lako naučiti, te je bila bez radnih vještina koje su tražile njemačke kompanije. Od onih koji rade, mnogi su prihvatili slabo plaćene poslove u restoranima, skladištima ili privremene i povremene poslove.
Sigmar Valbreht, koji vodi projekte integracije radne snage u Hanoverskom izbjegličkom vijeću, pokušava uvjeriti izbjeglice da bi im bilo bolje obučiti se za poslove s višim kvalifikacijama, čak i ako bi privremeno bili slabije plaćeni. No privlačnost brze i jednostavne zarade je jaka.
"Oni su pod pritiskom. Moraju slati novac porodicama koje su ostale kod kuće, a možda i ljudima uz čiju su pomoć došli ovdje. Žele svoje stanove. Teško im je objasniti da bi im dugoročno bilo puno bolje prihvatiti obuku", kaže Valbreht.
Njemački sistem obuke ili šegrtovanja vuče porijeklo još od srednjovjekovnih cehova i smatra se modelom koji se proširio cijelim svijetom. Šegrti dijele svoje vrijeme između strukovne škole i obuke na radnom mjestu, često provodeći tri godine ili više svladavajući svoju profesiju. Sponzoriše ih kompanija koja ulaže u njihovu vještinu i obično ih zaposli po završetku obuke.
Svake godine program stvara stotine hiljada majstora zanata i drugih stručnjaka koji prolaze rigorozan državni ispit. Stručnjaci kažu da su ovaj sistem i njegovi strogi standardi bili ključni u pretvaranju Njemačke u industrijsku velesilu. Mnogi mladi Njemci odlučuju se zaobići tradicionalni put prema životu srednje klase i umjesto toga gravitiraju fakultetskim diplomama. Prošle je godine jedna trećina njemačkih kompanija rekla kako je broj slobodnih mjesta za obuku najveći u posljednjih 20 godina.
"Radi se o ratu za talente. Svi žele otići na studije i zaraditi mnogo novca. Niko ne želi raditi u proizvodnji", kaže Melanija Flejg, koja nadgleda obuku za Clarios, jednog od najvećih svjetskih proizvođača baterija za vozila.
"Od izbjeglice do njemačkog inženjera"
Ali Alan Ramadan želi raditi u proizvodnji. Ovaj 32-godišnji izbjeglica iz Sirije svakog dana u 6:45 dolazi u proizvodni pogon u Hanoveru i uči zavarivati, lemiti i bušiti.
"Kod kuće sam volio sam popravljati stvari. To mi je bio hobi pa sam pomislio da bih to mogao pretvoriti u zanimanje", kaže Ramadan, koji je Siriju napustio zbog rata. Pokazao je toliko entuzijazma da je usmjeren u program koji uključuje još nekoliko godina obuke te bolje plaćeni posao kad završi.
"Od izbjeglice do njemačkog inženjera. To je cilj", kaže Flejg.
Ramadan, koji radi kao dobrovoljni vatrogasac u Hanoveru kad ne usavršava jedan od pet jezika koje govori ili kad ne uči matematiku ili fiziku online, priznaje da se izdvaja među izbjeglicama.
Mnoge neznanje njemačkog jezika sprečava da se posvete obuci. Konverzacijski njemački nije dovoljan. Potrebno je vladati tehničkim jezikom koji je specifičan za pojedina zanimanja.
