Kada su Nika Hornbija pitali o saradnji sa glumcem Krisom O'Daudom, čuveni pisac rekao je samo jedno: „Kris je jedan od onih rijetkih ljudi koji su fantastični za komediju, ali isto tako mogu da vam slome srce“. Zato nije ni čudo što su se Horbi i O'Daud uortačili da bi za Sundance TV napravili genijalnu gorko-slatku seriju kakva je „State of the Union“.
Usputna stanica
Svako ko je iole informisan o djelima Nika Hornbija zna da su njegovi muškarci uvijek likovi sa kompleksom Petra Pana. Hornbijevo preferiranje poslova koji polako izumiru dovelo je do toga da Tom, glavni muški lik serije, bude nezaposleni muzički kritičar.
Ostala je Luiz. Ona je morala biti jaka, ali i ranjiva. Morala je biti prkosna i pomalo cinična, ali i duhovita, lepršava, zavodljiva, ženstvena. Scenarista Hornbi i Stiven Frirs, režiser serije „State of the Union“, nijesu mnogo razmišljali.
„Ona“ je morala da bude Rozamund Pajk. Ova nevjerovatna glumica samo je nekoliko puta bila dio projekta koji istinski prikazuje količinu talenta koji posjeduje. Zato je njena uloga ovdje toliko posebna.
Mini-dramedija „State of the Union“, dostupna za pretplatnike HBO GO, koncipirana je tako da se radnja svih deset desetominutnih epizoda odvija u malom pabu, tobož „usputnoj“ stanici do lokalne bračne savjetnice. Treba li uopšte da kažemo, zar to ne liči na Hornbija, da do kraja serije nijednom ne vidimo ni tu damu, ni njen kauč na kom samo na zvaničnom posteru sjede glavni likovi?
Totalno neodoljivi
Riječ je o Tomu i Luiz, bračnom paru u žestokoj emocionalnoj krizi. Jednom sedmično, naoružani samo kriglom hladnog piva i čašom bijelog vina, dolaze u isti pab i razgovaraju prije zakazanog sastanka u savjetovalištu. Na početku znamo vrlo malo o njima, ali polako shvatamo zašto je njihov brak u krizi.
Saznajemo da su Tom i Luiz zajedno već 15 godina. Čujemo da je on izgubio posao, a ona imala aferu. Otkrivamo i da imaju dvoje djece. U pitanju je klasična partnerska dinamika zbog koje njihova prezimena nijesu ni bitna. Jer, njih dvoje mogu da budu bilo koji ljudi na planeti. Dovoljno su zanimljivi da bismo ih gledali i žudno iščekivali ishod njihovog razgovora, ali i dovoljno stvarni da se na trenutke pronađemo barem u jednom od njih.
Hornbi je davno stekao slavu pišući sjajne muške likove. Sada je teško ne primijetiti da je postao veoma dobar i u pisanju ženskih. Sa Tomom ćete zbog okolnosti na trenutke možda više saosjećati, ali Luiz je ta koja će vas oboriti s nogu. Cijela neizvjesnost oko toga da li će uspjeti da sačuvaju brak, nalazi se u mekanim prelazima oko njenih očiju i suptilnosti povremenog strožijeg pogleda.
U tih deset minuta prije odlaska na terapiju, oni pričaju, šale se, flertuju, bockaju žive rane i apsolutno su neodoljivi. Nasmijaće vas od srca, natjerati da navijate za njega pa za nju, za razlaz pa za pomirenje.
U jednom trenutku vam ovaj spoj uopšte neće imati smisla, u drugom će vam biti skroz jasno zašto su i kako završili zajedno. Pritom, njihovi akcenti apsolutno pomažu da ih obožavate. Njegov malo grublji irski i njen gotovo lepršavi engleski čine da prepirke zvuče još elokventnije. Epizodi dođe kraj dok trepnete.
Izazovan koncept
Osim sjajne glume ova serija nudi i neka veoma interesantna pitanja. Može li veza opstati bez strasti? Koji je to trenutak kada braku više zaista nema pomoći? Da li svaka afera mora da znači i smrt ljubavi?
Umjesto gigantskih, raznovrsnih, „velikih“ tema kojima se bavi većina ostalih serija, Hornbi i Frirs su za promjenu uzeli mini-koncept braka i elaborirali ga u zanimljivim, gotovo električnim malim dozama. Njihovom zajedničkom projektu neće moći da odole ni oni kojima skoro ništa ne drži pažnju.
Za pisce, apsolutno najveći izazov moraju biti scene sa dvije osobe u malom prostoru i sa vrlo malo vremena na raspolaganju. Dijalozi moraju da budu izuzetno zanimljivi, ali i informativni – gledaoci moraju da saznaju važne stvari o likovima koji razgovaraju.
Većina pisaca ne voli da se bakće sa ovom vrstom izazova. Učiniće sve da ih izbjegnu ako to mogu – osim ako dijalozi nijesu omiljena stvar na svijetu, pa umjesto jedne napišu deset scena i pretvore ih u seriju bez imalo straha.
Zanimljive sesije
Kao i njihov pisac, Hornbijevi karakteri vole jezik i riječi – i vrlo su zabavni za slušanje. Tomovo poređenje strasti sa nečim što se ne troši kao gorivo, već sa predmetom koji se gubi, kao ključevi ili hemijska, samo je jedna od izjava koja će proizvesti sjajnu debatu koju nijeste ni znali da želite da čujete.
Od prve epizode jasno je da se Tom i Luiz vole i u potpunosti poznaju. Toliko, da kada žele, tačno znaju koje dugmiće treba da pritisnu i koliko jako i dugo treba da ih drže da bi proizveli željenu reakciju. Ali, oni to nikad ne rade iz bijesa ili zlobe, da bi „spustili“ jedno drugo.
Čine to samo da bi razgovor učinili zanimljivijim i dužim, jer na kraju krajeva, i jesu se zavoljeli zbog slobode da pričaju o svemu što im je na srcu, bez ikakvog ustezanja. I to je razlog zbog kojeg su ove pabovske „predsesije“ mnogo korisnije za popravljanje njihovog odnosa od razgovora sa famoznom bračnom savjetnicom, gospođom Kenjon.
Naravno, ljepota serije je i u drugim stvarima. Na primjer, u načinu na koji se nosi sa voajerizmom. Tom i Luiz sve vrijeme posmatraju par(ove) koji izlaze iz kancelarije njihove bračne savjetnice. Oni se nekad svađaju i plaču nasred ulice, a nekad završe na parkingu u ljubavnom zanosu. Tom i Luiz su toliko unešeni u njihovu priču, a nimalo svjesni da na isti način i mi posmatramo baš njih dvoje. To vas mora nasmijati.
Željni nastavka
Veoma bitno za pitkost i prirodnost cijele priče: ništa u vezi sa Frirsovom režijom nije napadno. Ukoliko vas ne zanima, možete je skroz zanemariti i samo slušati razgovor. Ukoliko vas, pak, interesuju detalji, možete analizirati sitnice koji uveliko govore o njihovom trenutnom bračnom stanju. Na primjer, koliko su daleko sjeli jedno od drugog ili simboliku toga što su obukli.
Tokom desetodjelne serije Tomova i Luizina veza polako napreduje. Oboje uče kako da se nose sa problemima koji su ih doveli tu gdje jesu.
- Mi smo u doživotnoj bračnoj krizi - zaključuju na kraju desete epizode.
Ova spoznaja im iz nekog razloga čini život lakšim. Znaju da se vole i da to što neke stvari ne rade uvijek kako bi trebalo, ne znači obavezno i smak svijeta... Sve dok nalaze vremena da budu sami, makar i na deset minuta, u nekom malom pabu, prekoputa kancelarije bračne savjetnice – sve će biti u redu. I to je posljednje što vidimo od Toma i Luiz.
Hornbi je, naravno, za drugu sezonu najavio novi par, što je sasvim logično zbog koncepta idealnog za istraživanje različitih ljudi i veza. Nažalost, koliko god da se radujemo tome, jedan mali dio nas i dalje želi još Toma i Luiz. Neki nastavak u stilu Ričarda Linklejtera, za pet ili deset godina... Nije tako loša ideja, zar ne?
FOTO: imdb.com / pinterest.com / amazon.com / tvtime.com
