Piše: Dejan VukoVić
Osvojila je srca mnogih uglednih, uticajnih ličnosti svjetske istorije. Lord Melmesberi, britanski ministar vanjskih poslova, davne 1852. godine u Domu lordova resko izjavljuje: “Što se tiče nezavisnosti te zemlje, bez obzira šta ko o tome misli, činjenica je da je Crna Gora nezavisna zemlja već oko 150 godina”. I kada snijeg prekrije vrletne granice crnogorske, one pulsiraju.
Dinamične su. Huk vjetra; zlokobno predskazanje. Posno, ali gordo crnogorsko stijenje rađa i brani slobodu. Obilježeno je i znalačkom rukom znamenitog italijanskog kartografa Gastaldia, tokom 16. vijeka na karti “Europae, description, Ano 1500.” I u narednim vjekovima samostalna Crna Gora, svojom postojanošću, blista na geografskim kartama, đe struka učenih ljudi ne priznaje falsifikate.
Pomoć ljudima u nevolji
I ponovo zlokobni uzvici. Prvi svjetski rat. Krhka Crna Gora, izmučeno ljudstvo, izranjavani junaci, desetkovana vojska. Srpsko poslanstvo na Cetinju 6. novembra 1915. upućuje notu Ministarstvu inostranih djela Kraljevine Crne Gore: “Usljed povlačenja srpske vojske biće izvjestan broj srpskih podanika koji će preći u Crnu Goru i odatle za inostranstvo, mada ih srpska Vlada odvraća od toga. Poslanstvu je čast moliti Kralj.
Ministarstvo da ovim izbjeglicama ukaže sve mogućne olakšice za putovanje i bavljenje kroz Crnu Goru, a naročito prema narodnim poslanicima kao i prema ženama i deci”. Crnogorci nijesu iskali molbe, pomagali su ljudima u nevolji na prvi pogled, na bolni jauk, ne pitajući za vjeru i naciju. Iskonski stil čovjekoljublja. Duh ratnika. Herojski su davali časne živote, bez žaljenja. Usamljeni kralj Nikola Petrović u izgnanstvu, u Francuskoj. Iskren prema saveznicima, lirski nadahnut, sokolio se pozdravljajući predsjednika crnogorske Vlade Evgenija Popovića, 24. jula 1918. godine: “Dragi gospodine Predsjedniče, sa zadovoljstvom sam saznao da ste odlikovani od njegova veličanstva kralja engleskog i cara Indije.
Ne manje zadovoljstvo učinila mi je vijest o odlikovanju Vas i Vašijeh drugova od strane njegovog veličanstva kralja Italije, kao i davanje agremana od strane Vlade Sjedinjenih Američkih Država mojem prvom izvanrednom poslaniku i opunomoćenom ministru u Vašingtonu.
Ova visoka pažnja trojice moćnih Saveznika, kao i stalna blagonaklonost i široko gostoprimstvo koje uživamo kod plemenitog francuskog naroda, vidan su znak očiglednoga priznanja mojem herojskom i mučeničkom narodu za ogromne muke i nadčovječanske žrtve koje je podnio i neprestano podnosi, vjeran svojim vjekovnim tradicijama, u ovome velikom ratu, a za iste uzvišene ideale zbog kojih ga vode i naši veliki i plemeniti Saveznici.
Perfidni kartografi
Dok je olovna, turobna 1918. hitala svom kraju, priučeni, perfidni kartografi, nošeni svojim nacionalnim, pogubnim planovima, vješto prikrivenim u idejama zajedništva i napretka, grabili su da stvore državnu tvorevinu bez crnogorskog imena, Crnogoraca i njihovog kralja. Prvi atlasi bez Crne Gore. Ali Montenegro je zemlja ratnika. Nepokolebljivih komita. I jedne uzvišene profesije; diplomatije koja je pokazala beskrajnu odanost, nesalomljivu volju, talenat i probojnost.
Ideali crnogorske diplomatije. Lepršave generalske epolete francuske i ruske armije, zasluženi ordeni velikih zemalja, dražesne uspomene evropskih metropola, tope se pred plamenom odbrane Crne Gore. Otadžbini hrli romantičar, gospodstveni dr Anto Gvozdenović. Bonaca Jadrana, blagodeti palaca bogatog Trsta i drevnog Rima nijesu uljuljkali u mirnu luku vatrenu patriotsku dušu Evgenija Popovića, evropejca duhom, izgledom i imetkom. Uz njih rijetki, lojalni ministri i diplomate. Lagodne šetnje od svoje barokne vile u varoši Berane do Đurđevih stupova, đe isijava energija nepokornih predaka, uživao je u poznim godinama života vojvoda Gavro Vuković, utemeljivač i vizionar crnogorske diplomatije.
Bjehu to umilni predasi u osvježavanju državničkih poduhvata i uspjeha Knjaževine, koje inteligentnim, lepršavim perom i dragocjenim vezom utka u memoarsku građu za divljenje pokoljenjima. Tih strahovitih, čemernih dana, vitalnost diplomatskih, rodoljubivih gena pulsirala je snažno u njegovom srcu i djelima, za dobro voljene Crne Gore.
Glas bez proljeća
Moćni izdanci čuvenih crnogorskih porodica. Njihovim krvotokom bujala je strast slavnih, neustrašivih vojskovođa, koji ne ustuknu pred brojnim neprijateljima, ne pokleknu ubojitom, savremenom naoružanju. Odvažnost ih je krasila, nadaleko poznata, neupitna. Hrabro srce i briljantan intelekt. Dostojanstven stav i snažan karakter isijavao je u opštenju sa stranim vladama, predsjednicama velikih sila, monarsima, ministarstvima vanjskih poslova.
Nijesu uzmicali dok njihova stamena, patriotska pleća pritiska tamna zavjesa nepravedne okupacije države i gaženje slobode za koju žive i za čiji se opstanak bore. Zračili su gordošću, samouvjerenošću slavnih kapetana starih jedrenjaka. Ne ispuštajuci kormilo broda koji tone u neistražene dubine okeana, odlaze u legendu. Svijetli simboli strahota crnogorske povijesti.
Nesalomljivi uzori beskrajne ljubavi prema domovini. Siloviti kada se vode žustre vanjsko-političke bitke za spas države. Diplomatski uspjesi gorostasa crnogorske povijesti, bjehu nalik uzaludnoj, krvavoj epopeji Mojkovačke bitke, koja crnogorskoj vojsci donese pobjedu i slavu, a državi propast. Strana vojska, ne haje za prisne zagrljaje, iskrenost Crnogoraca, a kamoli za diplomatske note. Pronosi strah i krah drevne crnogorske države.
Akademik, književnik Čedo Vuković ostavi zapis:”I bi pogažena državnost Crne Gore, njeno ime i glas. U isti mah nanesena je jos teža rana: Presječen je prirodni razvoj Crne Gore, njen životni dah i mah-od listanja i cvjetanja do krvotoka i vidika…Crnogorska godina ostala je bez proljeća! I onda godina za godinom bez napredovanja i glasabez proljeća”.
