Iz Beča:
Miloš Milačić
Bliže bolu
Katedrala Svetog Stefana je bečki Notr Dam. Nije bilo teško pretpostaviti da će baš nju odabrati za posljednji „pit stop“ pred Laudin put u vječnost. Kolone pokislih stajale su od ranog jutra ispred crkve, čekajući na red da uđu i odaju poštu trostrukom šampionu Formule jedan...
- ...I jednom od najvećih sinova Austrije - istakao je predsjednik te zemlje u oproštajnom govoru.
Političari obično preuveličavaju. Čak i u ovakvim prilikama. Ali, ako kraj kovčega hodaju, sa jedne strane: Luis Hamilton, Žan Alezi, Nelson Pike i Gerhard Berger, a sa druge: Alan Prost, Helmut Marko i Niko Rozberg, onda taj neko pod plahtom mora biti gromada.
Sveštenici su držali opelo. Čuo se Mocartov „Requiem“ pa Lenonova „Imagine“. Zatim „Amazing Grace“, „Fast Car“ i „Hero“. Uvijek sve završava bliže bolu, rekao bi pjesnik.
Arnold Švarceneger duboko je uzdahnuo. Danijel Brühl, koji je glumio Laudu, pustio je suzu, a stari Arturo Mercario kratko prostenjao „Ćao, Niki“. To je onaj isti Italijan koji je na stazi u Nirburgringu 1976. godine prvi uletio u plamen zapaljenog Ferarijevog automobila i otkopčao kaiš kojim je Lauda bio vezan, omogućivši kolegama da ga izvuku iz bolida. Ali, Mercario nije bio jedini „spasilac“ na tužnom skupu.
Dok su zvona katedrale zvonila za završni krug, odru je prišla mlada žena u crnini. Tiho, bez plača, položila je vijenac pored uokvirene Laudine fotografije i Meklarenove crvene kacige. Bila je to njegova udovica Birgit, čiji se bubreg nalazio u kovčegu i sa njenim mužem išao na vječni počinak.
Mig sudbine
Te 2005. Niki Lauda napunio je 56. Bio je i biznismen, vlasnik jedne privatne avio-kompanije koju je baš tada odlučio da proda. Birgit Vecinger imala 26 godina. Bila je stjuardesa u Laudinoj kompaniji. Na 20.000 stopa iznad zemlje sreli su se njihovi ranci. U jednom je bilo cijelo iskustvo ovog svijeta. U drugom, samo mladost i flaša mineralne vode. On se zaljubio u njen ljupki osmijeh, ona u njegove ožiljke na licu. Znala je dobro ko je on, a on nije ni slutio koga mu je sudbina poslala.
Nakon nekoliko mjeseci zabavljanja rekla mu je da ljudi lažu. Šta lažu, pitao je?
- Da si hladan, proračunat i bez emocija. Sve si suprotno od toga - nasmijala se ona.
- I imaš dobro srce – rekla mu je.
- Koje će uskoro da stane - nadovezao se on.
Nikiju Laudi bubrezi su otkazali poslušnost 1997. Tada je urađena prva transplatacija. Donor je bio njegov rođeni brat. Organizam nikad nije u potpunosti prihvatio bratov „poklon“. Nakon osam godina Laudin život ponovo je visio o koncu. Ovog puta, sinovi iz prvog braka priskočili su u pomoć. Ali, testovi su pokazali da njihovi bubrezi nijesu kompatibilni.
Ruinirani momak
Birgit niko nije nagovarao. Sama je otišla da se testira. Kako je moguće da bubrezi dva, do skoro, neznanca u kosmosu: jedne stjuardese i 30 godina starijeg šampiona najbržeg cirkusa na svijetu - budu u potpunom skladu? To ostaje u domenu čarolije. Ili romantike. Oko čega bi morao da se pozabavi režiser Ron Hauard, ako ikad bude namjeravao da snimi (puno bolji!) nastavak filma „Rush“.
Elem, iako je njen „ruinirani momak“ bio protiv, Birgit je bila tvrdoglava. Baš kao i Lauda dok je plesao valcer sa smrću u oštrim „šikanama“ u svom bolidu. Nije mu preostalo ništa osim da pristane da ona postane njegov donor. I da se moli za njen život više nego za svoj.
Te molitve su kao pneumatici zaškripale vasionom. A njen bubreg kazao je sudbonosno „da“ njegovom organizmu.
Niki Lauda je i ranije, dok je bio aktivni vozač „Formule jedan“ živio povučenim životom, brižljivo čuvajući privatnost.
- Neću da budem kao Boris Beker, pa da svi znaju što se dešava iza moja četiri zida - često je govorio.
Tako je bilo i kada je upoznao i oženio Birgit. Vjenčali su se tajno u Beču 2008, a naredne godine dobili blizance Miju i Maksa. Ipak, njihova sve samo ne obična ljubavna priča, ispisana po nebu bijelim tragovima aviona kompanije „Lauda air“ morala je zbaciti sa sebe veo tajne i prikazati se u punoj raskoši.
Ciljna ravnina
Birgit Lauda sada vodi „Umjetničku fondaciju“ koja podržava mlade umjetnike. „Žene bez granica“ naziv je jednog od projekata koji je dobio podršku austrijske vlade, a posvećen je osnaživanju prava žena širom svijeta. Nije to slučajno. Kao i sve ostalo u ovoj priči. Odabrati rizik, znači boriti se. Ne odustajati. Jer, nema laganih etapa.
Ko bi to znao bolje od žene koja se umjesto u rojalnom apartmanu ispunjenom svježim ružama što su tog jutra pristigle od bogatog udvarača, probudila u sivoj bolničkoj sobi, bez jednog bubrega. Ali, srećna i svjesna da je živa i da je pomogla voljenom biću da (pre)živi.
I ko bi to bolje znao od čovjeka koji je tog 1. avgusta 1976. bio već na putu za nebesa, pa naprasno odlučio da se vrati na zemlju. Iz inata. Iz čistog hira. Iz želje za životom. Unakaženog lica, skoro bez uha, nastavio je da pritiska papučicu od gasa do kraja, ne zaustavljajući se.
Tog dana, pored izgorjelog lica, Nikiju Laudi stradali su i bubrezi i pluća. Sa bubrezima je izašao na kraj, a umro je ovog 20. maja nakon još jedne od nekoliko operacija presađivanja pluća.
- Ipak sam na kraju pobijedila – nacerila se smrt nakon skoro 43 godine.
Dok su kraj kovčega sa Laudinim ostacima išli Hamilton, Alezi, Pike, Berger, Prost, Marko i Rozberg, niz bečku kaldrmu slivale su se teške kapi kiše. Na hiljade ljudi okupilo se oko Katedrale. Kraj kovčega, dostojanstveno i tiho išla je i jedna žena u crnini.
- Ti pobijedila? Čisto sumnjam – nasmijao se Lauda.
Njih ne možeš da prevariš. Oni dobro znaju ko je prvi prošao kroz cilj.
FOTO: heute.at / tz.de / tmz.com / gmx.at / bild.de / ok-magazin.de
