Na dan meča, nekoliko sati prije nego što je lopta trebala da krene sa centra pod Goricom, ,,hrabri sokoli“ su ostali bez selektora - Ljubiša Tumbaković je saopštio da neće voditi ekipu, navodno zbog strahovitog pritiska koji je dolazio iz Beograda, zbog političkog odnosa Srbije i Kosova.
Pritisku je, navodno, bila izložena i porodica iskusnog stručnjaka, a nezvanično se moglo čuti da je njegovu kuću u Beogradu juče obezbjeđivala policija. Što god se iza kulisa dešavalo, ono što je uradio Tumbaković nije viđeno, ne samo na Balkanu, već i u novijoj istoriji evropskog fudbala: selektor koji je dan ranije održao ,,optimističnu“ konferenciju za novinare, ostavio je, samo nekoliko sati prije početka susreta sa Kosovom, na cjedilu reprezentaciju i okrenuo leđa momcima za koje je govorio da ima puno povjerenje u njih!
I da sve bude čudnije, Fudbalski svez Crne Gore, do časa kada se piše ovaj tekst, nije se zvanično oglasio saopštenjem: čelnici saveza nijesu se udostojili da zgranutoj javnosti saopšte makar jednu rečenicu objašnjenja o nesvakidašnjem gestu selektora nacionalnog tima.
Odluka da u ovako delikatnom trenutku napusti crnogorsku reprezentaciju na čijoj klupi sjedi od januara 2016. godine ujedno je označila i kraj saradnje FSCG i Tumbakovića koji, nakon svega, moralnom obavezom smatra da zauvijek napusti kormilo našeg najboljeg državnog tima. Pitanje je, međutim, šta se stvarno desilo tokom jučerašnjeg, više nego dramatičnog, dana u crnogorskoj selekciji. Tumbaković je iskusan stručnjak, u životu i fudbalu prošao je mnogo toga, vodio je mnogo utakmica, trenirao velika imena, stvorio dosta igrača…
Makar on zna što su navijačke strasti, kako je biti voljen i kako se nositi sa animozitetom. Dokle je onda sve moralo da ode da se 66-godišnji strateg povuče, da ostavi momke u koje vjeruje i koji vjeruju u njega? Da li se stvarno uplašio na dan utakmice, za koju je još prije šest mjeseci znao da će biti susret ,,visokog rizika“ – za njega i momke iz Srbije koji igraju za crnogorsku reprezentaciju?
Tokom priprema ,,crvenih“ nije se primijetilo da je javno izložen bilo kakvoj torturi ili ucjenama. Opet, ako je imao, kao iskusan čovjek, dilema, zašto nije to, skupa sa predsjednikom FSCG Dejanom Savićevićem, iznio pred lice crnogorske javnosti? Zato postoji i druga varijanta njegovog odlaska. Vezana je za odluku fudbalera Crvene zvezde - Mirka Ivanića i Filipa Stojkovića, koji su, takođe na dan utakmice, usljed prijetećih poruka i poziva iz Beograda, saopštili da ne žele da nastupaju protiv Kosova. Tako se mogla čuti i verzija da Tumbaković nije mogao da utiče na njih, te da se zbog toga povukao.
Potom se išlo iz krajnosti u krajnost - od toga da je predsjednik ,,kuće fudbala“ Dejan Savićević zamjerio Tumbi što nije ubijedio Ivanića i Stojkovića da budu u sastavu, do toga da je Savićević nudio Tumbakoviću da vodi sve utakmice, osim protiv Kosova, što je dojučerašnji selektor odbio.
Šta god da je bilo, pravu istinu juče su znali Savićević i Tumbaković, kao i nekoliko njima bliskih ljudi. Ali, punu istinu žele da znaju i navijači naše reprezentacije. Javnost čeka odgovore. U reprezentaciji Crne Gore postoji još momaka koji su rođeni u Srbiji - riječ je o Adamu Marušiću, Marku Simiću i Vukanu Savićeviću. Prva dvojica su bila na terenu protiv Kosova, treći je bio na klupi. Ako je bilo pritisaka, imali su ga i oni, ali su se profesionalno stavili u službu reprezentacije čiji grb nose.
Zato je Tumbakovićev potez zaista teško opravdati ili odbraniti: neslavan kraj jedne ere.
