Ako ste uspjeli da se izvučete iz depresije nakon druge i konačne sezone serije „Fleabag“ i pomirite se sa tim da je završen ovaj briljantni projekat Fibi Voler-Bridž, onda ste bez sumnje ponovo počeli da tragate za još nekom ubjedljivom BBC serijom. Loša vijest glasi: džaba tražite. Teško je popuniti rupu koja je nastala poslije oproštaja sa predivnom Flibeg. No, ako ste spremni da spustite kriterijume – imamo dobru vijest.
Predsjednikovanje
Naziv „Years and Years“ ne nagovještava najzanimljiviju priču na svijetu, ali serija Rasela Ti Dejvisa („Doctor Who“), dostupna na TV BBC i platformi HBO GO, odista nudi mračnu i hipnotišuću sliku bliske budućnosti.
Neizbježno je poređenje ove drame sa planetarnim hitom „Black Mirror“. No, Dejvisova priča djeluje još jezivije zbog toga što je fikcija usko povezana sa mnogim aktuelnostima, od predsjednikovanja Donalda Trampa i Vladimira Putina, do imigrantske krize i straha od nuklearnog rata. Dejvis je uzeo sve ove „svjetske nepogode“ i pokazao kakve posljedice ostavljaju na sve nas kroz priču o jednoj porodici iz Mančestera.
Za sada su emitovane četiri od šest planiranih jednočasovnih epizoda i fakat je da „Years and Years“ ima jedan od najboljih pilota u novijoj istoriji. Na prvu loptu djeluje kao spoj najboljih SF elemenata iz Netfliksove „Black Mirror“ i HBO drame „Here and Now“. Ovi globalni problemi su i naši. I izgledaju toliko nerješivo, da počinjete da se pitate: „Jesmo li već zakasnili da spasimo planetu?“
Transhumanoidi
Uzmimo, na primjer, rukavac priče posvećen Betani Lajons (Lidija Vest), tinejdžerki koja saopštava roditeljima da je transhumanoid i da želi da se njena svijest pretvori u „besmrtne“ digitalne podatke oslobođene „robovanja“ smrtnoj krvi i mesu.
Možete li da zamislite kako vodite ovu vrstu razgovora sa sopstvenom djecom, prijateljima, bračnim partnerom koji je možda potajno transhumanoidan? U zavisnosti od toga koliko uzvičnika uključuje vaš odgovor – toliko će vas pogoditi ova priča.
Uprkos ovim sjajnim elementima „Years and Years“, baš kao i HBO serija sa Timom Robinsom i Holi Hanter, nije se potpuno proslavila baveći se aktuelnim političkim temama. Na primjer, onoliko koliko plaše tinejdžeri pretvoreni u pola ljude, pola telefone/laptopove – toliko do jedne ure iritira ljubavna priča ukrajinskog imigranta Viktora (Maksim Boldri) i britanskog prgavca Danijela Lajonsa (Rasel Tauvi). Kažemo „do jedne ure“, zato što je uspjela da zada istinski i totalno neočekivani udarac tek u finalu četvrte epizode, najbolje poslije pilota.
Dvije epizode prije kraja, većina likova i dalje ima isti problem: mnogo ih je, a Dejvis im ne posvećuje dovoljno pažnje da bi izrasli u karaktere ubjedljivije od politički korektnih figura za koje desničari mogu da kažu kako jesu kreacije „ljevičarske propagande“.
Šarlatanstvo
Na početku je zanimljivo slušati ih kako komentarišu Trampov drugi mandat, Putinovo proglašenje za doživotnog predsjednika Rusije, gigantsku bankarsku krizu, nuklearnu bombu koju su SAD bacile na Kinu, početak Greksita (izlazak Grčke iz EU)... Ali, postaju zamorni.
Ironično, jedina junakinja koja sa lakoćom drži pažnju jeste šarlatanska političarka Vivijen Ruk (sjajna Ema Tompson). Da nema Trampa, zakleli biste se da nijeste vidjeli smješniju političku satiru. Međutim, sa takvim ljudima na čelu, „Years and Years“ pretvara se u čisti horor. Što je najgore od svega, ta vrsta jeze vam je potpuno bliska. Skoro kao da gledate dnevnik iz 2019. koji je napumpan steroidima.
Ako ni zbog čega drugog, zbog Tompson u ulozi gospođe Ruk morate da pogledate ovu seriju. Što se tiče ostalog... Nestabilno „sada“ će vrlo vjerovatno prerasti u još nestabilnije „sjutra“ iz Dejvisove vizije, ali pitanje je da li će „Years and Years“ do kraja uspjeti da se primakne težini noćne more „Black Mirror“. M. I.-N.
FOTO: theguardian.com / imdb.com
