Piše: Milorad PUSTAHIJA
Učinje mi se, u prvi mah, da je ekavica i zabrinuto pomislih - ovi su ovaj zakon pođonili u Srbiji, kao što đone europsku pravnu tečevinu od Hrvata pa nam se pojavljuju „ozračje“ i „glede“ u tekstovima. Ili je, opet se stresoh, možda prihvaćena Džomićeva ekavska verzija prigovora? Pa ćemo se, umjesto po Fotijevom „Nomokanonu“ i odlukama Vaseljenskih sabora, u crkvenoj problematici ravnati po Džomokanonu, koji uvijek nastaje iz Džominog jurističkog leleka kada se pokuša osporiti suvereno pravo Amfy boju na svetosavske srboimperijalne, etnofiletističke i nacionalističke deluzije.
DOBRE NAMJERE
Ali ne, prevario sam se, i prijedlog i predlog su u ravnopravnoj upotrebi, samo je ustaljena navika naših kadrova da, kad žele da se ,,lepo“ izraze posežu za svim onim što vuče na ekavicu. I zaista, „Predlog zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica“ je dobronamjeran, civilizovan i utemeljen na Ustavu.
Ali, nekako je na nivou finih proklamacija, te se pitam: da li će se ovim zakonskim aktom - bez niza ozbiljnih i obimnih podzakonskih akata i snažne volje vlasti da sprovede zakon - moći u dogledno vrijeme riješiti crnogorska bogoštovna dubioza. Jer, neće se on primjenjivati u vakuumu, niti na rajskim poljanama punim smilja i bosilja, nego u grubo antagoniziranim odnosima vjerskih organizacija. Ovo znači da će se i pored donošenja ovog zakona stvar opet produžiti unedogled.
Da li će država opstati do tada; da li ovo DPS želi da nama Crnogorcima gurne šarenu lažu kako bi dobili malo vremena i malo mira i podršku za izbore u 2020. godini... Ako je tako, upitno je da li je to pametno, jer kako bi Vito Nikolić rekao: „To ja bježim, to se ja spašavam / Al znam da nije vrijeme đula i zumbula / I da me čeka prokleto Lijevno / Što u njemu bijeli se kula“.
USTROJAVANJE
No, krenimo redom. I to od Člana 8, koji u dva stava kaže da vjerska zajednica ,,djeluje u skladu sa pravnim poretkom Crne Gore, javnim redom i moralom“ i da to djelovanje ,,ne smije biti usmjereno protiv drugih vjerskih zajednica i vjeroispovijesti, niti na štetu drugih prava i sloboda vjernika i građana“. Djeluje vrlo jasno.
Samo, što ako vjerska zajednica ne djeluje u skladu sa pravnim poretkom Crne Gore, javnim redom i moralom? Ili što ako je djelovanje vjerske zajednice baš usmjereno protiv drugih vjerskih zajednica i vjeroispovijesti i na štetu drugih prava i sloboda vjernika i građana?
Djelovanje pastira SPC je, osim želje za očuvanjem svog monopolističkog položaja u Crnoj Gori, velikim dijelom motivisano i namjerom da zamre činodejstvovanje i postojanje Crnogorske pravoslavne crkve, mitropolita Mihaila i, kako to vole da kažu srpski popovi - ,,drugih raspopova iz CPC“. Zato pitam - ko će da spriječi takva protivzakonita djelovanja i po kom će zakonu odrediti visinu kazne?
DRŽAVNA RELIGIJA
Dosadašnja praksa je poznata - naročito kada se osvrnemo na ponašanje SPC, pa čisto sumnjam da će Amfy i družina poštovati, ako se crnogorska država istinske ne bude starala za primjenu zakona. To je samo djelić mojih zapitanosti.
Član 9, u prvom stavu, propisuje da nijedna religija u Crnoj Gori ,,nema status državne religije“. U redu, i po Ustavu Crne Gore i Srbije je tako, pa SPC drsko i neometano sprovodi srpski velikodržavni projekat na našoj teritoriji i faktički nam ne priznaje ni pravo na našu crkvu niti naciju ni državu. E pa lijepo, prvo vi, dragi državni čelnici, tražite od Vaseljenske patrijaršije povrat autokefalije CPC i to po istom onom osnovu promjene državnog statusa po kom su joj je uzeli i prodali kralju Aleksandru i SPC, pa se onda, kao država postavite na ekvidistancu od svih religija, kada CPC bude pomjesna autokefalna crkva.
Do tada nama je ovdje srpska verzija pravoslavlja i Srpska crkva, ne samo državna, već i naddržavna i ne brine samo za naše duše nego i za našu vanjsku politiku. Crnogorska pravoslavna crkva, izgleda, treba da ostane u ilegali, ili dase smjesti u katakombe, dok se ne pojavi neki novi Konstantin da je prizna.
EPARHIJE I TERITORIJA
Ako sam dobro shvatio član 25, neće biti prekograničnih eparhija i sjedište svake eparhije će morati biti u Crnoj Gori. E, sad, ako će to morati biti tako, kako propisuje slovo budućeg zakona, onda je ovo za sada najbolje rješenje iz ovog prijedloga zakona. Samo, da li će tako biti u realnom životu?
U prva dva stava člana 25 se jasno kaže: ,,Područje registracije ili evidencije vjerske zajednice u Crnoj Gori može se prostirati unutar granica Crne Gore“ i da ,,sjedište registrovane ili evidentirane vjerske zajednice za teritoriju Crne Gore mora biti u Crnoj Gori“.
,,Kvaka 22“ ili, da prostite na izrazu – klasičan zajeb - može biti u tome što u stavu jedan ne piše da se područje vjerske zajednice mora prostirati samo unutar granica Crne Gore, nego može se prostirati unutar granica Crne Gore. Evo ni pet redova se ne možemo nadati boljitku.
Član 30 je moćan i kaže da se vjerskoj zajednici može i zabraniti djelovanje, ako:
1) podstiče rasnu, nacionalnu, vjersku ili drugu diskriminaciju i nasilje ili raspiruje ili podstiče rasnu, nacionalnu, vjersku ili drugu mržnju, netrpeljivost, razdor ili progon ili na drugi način ugrožava ili vrijeđa ljudsko dostojanstvo;
2) su svrha i ciljevi i način njenog vjerskog djelovanja zasnovani na nasilju ili koriste nasilje kojim se ugrožava život, zdravlje ili druga prava i slobode pripadnika te, ili druge vjerske zajednice, kao i drugih lica. Najzad, jedan član koji u potpunosti opisuje istorijsko i sadašnje djelovanje SPC.
Ali, ne vjerujem da će ga zakonodavac ikada smjeti dosljedno sprovesti niti kvalifikovati divljanje SPC kvalifikacijama iz prvog stava člana 30.
Kao što ostaje pitanje: smiju li ga primijeniti na mnoga nepočinstva SPC od ranije, koja ni u slučaju fizičkih lica nikad ne zastarijevaju? Ovaj moćan član zakona je samo prašina u oči i napisan je „ćisto psiićki“ a ne da bi se primjenjivao jer je, makar kod naše političke i društvene elite, teško izreći i odbraniti kvalifikacije iz stava 1. Naročito kod naše „demokratske javnosti“ koja izdaju kvalifikuje kao - časniju od korupcije i lopovluka.
E, da ste imali, opet da prostite, ono među noga i časnu namjeru u srcu i glavi, mogli ste, dragi crnogorski državotvornici, i na osnovu dosadašnjih zakona ukrotiti SPC. Objektivno, ovo je jedini član zakona zbog kojeg se SPC ima razloga ozbiljno buniti, jer sve ono što će biti u budućnosti zabranjeno, oni sada čine svakog dana.
IMOVINA
Sve drugo je revijalnog tipa i ide im na ruku, pa i odredbe ovog zakona o imovini. Odredbe o imovini su površne i nejasne, naročito one o imovini izgrađenoj do 1918. godine i ne pominje se mogućnost njene dodjele drugim vjerskim zajednicama.
Drugim riječima: do sada je SPC bila vlasnik imovine 1/1 a sada će biti, u najboljem slučaju - 1/2, zajedno sa državom. Nema ni pomena kojim bi se, na primjer, ustvrdilo da Cetinjski manastir i Ostroški manastir ne mogu pripadati nikome do crnogorskoj državi jer su to ne samo vjerski nego i nacionalni i državni simboli crnogorskog naroda.
Vlasništvo SPC nad pomenutim svetinjama je isto kao kad bi pljevaljsku Husein pašinu džamiju dali Vahabitima umjesto Islamskoj vjerskoj zajednici CG koja okuplja sunite hanefijskog fika koji su vjekovima ovdje činili dominantan dio islamskog življa.
Zato mi, na kraju, nije baš najjasnije čemu se u ovom zakonu raduju predstavnici Crnogorske pravoslavne crkve i što od njega, u ovom obliku, očekuju. Jer, bez mnogo preciznih podzakonskih akata, sva ova priča o prijedlogu zakona o slobodi vjeroispovijesti biće tek politička galama i samo zakonodavno-estradni dim i magla. Da ne pričamo o kadrovskim problemima i uvozu svetosavskih svešteničkih legija. I to kakvih legija! Za ove koje Amfy vrbuje da rade po Crnoj Gori, onaj pravi Legija djeluje kao amater.
