Malo ih je, skoro da izumire ta vrsta, ti ljudi kao što je Bato Tomić. I zato ćemo ga pamtiti kao primjer odanosti profesiji, privrženosti prijateljima i beskrajnoj lojalnosti kući u kojoj zarađuješ za život - rekao je glavni i odgovorni urednik Pobjede Draško Đuranović na komemoraciji povodom smrti našeg kolege Radomira Bata Tomića.
Da je poživio još samo nekoliko dana, podsjetio je Đuranović, 4. juna Bato Tomić zaokružio bi 34 godine rada u svojoj Pobjedi. - Trideset i osam godina u novinarstvu. Biti novinar i biti čovjek. Ili još teže: opstati kao novinar, a ostati svoj čovjek – poručio je Đuranović.
ČAST
Tiho i uporno, kazao je Đuranović, iznova je Bato Tomić išao putem koji je sam birao, „gurajući sizifofski kamen – nekad i svojeglavo i najčešće na svoju štetu – uz tu veliku planinu novinarstva i života“. Istakao je da je Bato Tomić svojoj Pobjedi dao najbolje godine života, a da zauzvrat nije tražio ništa. - Bila mi je čast što sam radio sa njim. Jer, bio je i ostao čovjek i novinar koji vječno traga - kazao je Đuranović.
Prijatelj Bata Tomića, novinar Zoran Darmanović podsjetio je na komemoraciji da je Bato izgubio posljednju bitku „hrabro kako to priliči čovjeku koji je uvijek držao riječ“. - Otišao je veliki novinar i veliki čovjek. Onaj koji je znao što je snaga riječi i koji nikada nije pogazio datu riječ - kazao je Darmanović.
Da je Batova smrt istinski i veliki gubitak za Pobjedu, crnogorsko novinarstvo i državu Crnu Goru, ocijenio je direktor Direktorata za medije u Ministarstvu kulture Željko Rutović.
Gubitak je tim veći ako se zna da je Bato Tomić predstavljao i pripadao najboljim izdancima crnogorskog novinarstva u čijim temeljima su školski primjeri etičnosti, profesionalizma i argumenata, sa kojima je Bato bez dileme za života sebe ugradio u trajnu kulturu sjećanja istorijskog, kulturnog i državnog bića kuće Pobjede - kazao je Rutović.
HARIZMA
On Bata vidi kao čovjeka neobične harizme i kulture tihovanja, smjernog gospodarstva i građanskog manirizma. - Završio je biološku konačnost za čije je vrijeme bez pretencioznosti i slavodobitnosti pokazao kako se i može i mora biti i ostati čovjekom u profesionalom i svakom drugom smislu - rekao je Rutović. Kako je ocijenio otišao je veliki čovjek i profesionalac, a sa njim jedno vrijeme, misao i misija koju nije lako, a još manje brzo, zamijeniti.
- Bato je alatom i zanatom vrsnog majstora dao mjeru, koja se ničim nije mogla promijeniti. Batove novinarske mjere, kao ogledi javnog dobra - kazao je Rutović.
Od Bata se oprostio i njegov dugogodišnji prijatelj i kolega, novinar Dražen Drašković uz poruku da je kuća pravog crnogorskog novinarstva ostala bez ugaonog temelja a „ova najljepša i najteža profesija bez bakljonoše profesionalizma, žurnalističke odanosti“.
- Bez kreativca koji je htio i smio da naslovom i porukom bude jedinstveno drugačiji. I u životu i u novinarstvu, Bato je birao staze kojim se rjeđe ide - rekao je Drašković. Bulervar revolucije 29, kako je kazao decenijama je bila adresa Batovih radnih učinaka. - I simbolika. Njegova duša imala je širinu bulevara, a um uvijek hrabrost i potrebu revolucionarnog. Stotine i stotine koraka od daktilo biroa do njegovih kancelarija šefa Desk-a, urednika Pobjede nedjeljom, zamjenika glavnog i odgovornog urednika. Dvanaest, četrnaest, šesnaest sati, više kada je trebalo. Koliko god da ga je zatrpavala dnevna traka nalazio je vremena da prijatelje sačeka i časti u Pobjedinom bifeu – podsjetio je Drašković.
ALFA I OMEGA
Bio je Bato Tomić, podsjetio je Drašković, uvijek glasniji kada hvali nego kada kritikuje, „iako bi i pohvala i kritika stale u nekoliko izgovorenih rečenica koje je trebalo razumjeti i između redova“. - Sav zakopčan u svojoj dobroti i odanosti poslu, znao je da se javi uveče i pohvali tekst. Dobro si ovo napisao, dobro smo ga prelomili, zove oko ponoći za tekst „Živjeti muku sinova“ o ocu koji je izgubio sina - sjeća se Drašković.
Kaže da je Bato bio na uredničkim pozicijama, alfa i omega redakcije „za te sudbonosne mjesece 1997. godine, kada je Pobjeda dugo bila jedina dnevna novina u Crnoj Gori i kada su njene poruke usmjeravale hod Crne Gore ka putu državnog dostojanstva“. - Bato je bio čovjek koji nije tražio riječju ili hijerarhijskom naredbom da se posluša i da bude kako on kaže. Ali je svojim odnosom prijatelja koji razumije i uvažava, zaslužio da se za njim ide. I u malim i velikim stvarima - rekao je Drašković.
Radomir Bato Tomić umro je 17. maja u Podgorici. Rođen je 30. septembra 1955. godine na Cetinju.
