U odgovoru na pitanja branioca optuženog Sarvana, advokata Damira Lekića, Čukić je pojasnila da su prilikom obdukcije tijela Durije Pojatić nađeni tragovi ljekova benzodiazepama, uz isticanje da to nema nikakve uzročno-posljedične veze sa njenom smrću.
“Drastično izražene povrede koje su konstatovane kod pokojne Pojatić nastale su za života, a benzodiazepam nema veze sa njenom smrću. Apsolutno isključujem tu mogućnost jer većina osoba starije dobi koristi ljekove za hronična oboljenja”, navela je Čukić, dodajući da su na tijelu pokojne Pojatić ustanovljene brojne povrede koje je detaljno opisala u nalazu.
Kako je kazala, konstatovane su tri rane u čeonom predjelu i na donjem dijelu lijeve obrve koje su nastale djelovanjem tupoh mehaničkog oruža.
“Zatim je na licu bilo oko desetak oguljotina nastalih stiskanjem šakama ili pritiskanjem noktiju”, dodala je Čukić.
Na pitanje predsjednice vijeća, sudije Vesne Moštrokol, Čukić je kazala da kod ovakvih ubistva, kod žrtve nastupa veoma jak strah nastupa panika, strah i borba za život, odnosno za vazduh.
“Vrijeme ugušenja kreće se od pet do deset minuta, a u konkretnom slučaju gušenje je nastupilo za deset minuta zatvarnjem usta i nosa”, kazala je Čukić.
Navodima Čukić prigovorio je okrivljeni Sarvan, dodajući da nije bilo nikakve borbe i da će to dokazati do kraja postupka.
U optužnom aktu državne tužiteljke VDT-a u Podgorici Tatjane Begović, Sarvan je 30. oktobra 2017. u Bulevaru Svetog Petra Cetinjskog u Podgorici, na svirep način sa umišljajem ubio Duriju Pojatić, na način što je u njenom stanju više puta udarao kutlačom, kao i nogama i rukama u predjelu glave i tijela.
Ona je pružala otpor, navodi se u optužnici, zatim je pala, a on je nastavio da je udara.
Od udaraca je zadobila mnogobrojne povrede, podlive, prelome rebara sa obje strane, a Sarvan joj je, dodaje se, nakon svega držao zapušene nos i usta, te je usljed gušenje nastupila i smrt.