On je u reagovanju na saopštenje mitropolita crnogorsko-primorskog, Amfilohija, da je presuda sramna i da povampiruje bratoubilački duh, kazao da Amfilohije svijet posmatra iz svetosavske prepektive – nnaopačke, pa saradnike okupatora doživljava patriotama, a ratne zločince herojima.
Mihailovo reagovanje prenosimo bez redakcijskih intervencija:
„Komentarišući presudu izrečenu za pokušaj terorizma, na dan Svetoga Vasilija Ostroškoga, na liturgiji, Amfilohije je kazao da Crna Gora nije sudila ni presudila optuženima za pokušaj terorizma, već oni koji služe moćnicima NATO. Po njemu, presuda je sramna i na sramotu je Crne Gore, i prst u oku Božjem, ali i ljudskoj pravdi. Ocijenio je da je najteže u toj presudi što ona povampiruje bratoubilački duh u Crnoj Gori, dodajući da je tim duhom prožeta crnogorska istorija. A za presudu Branki Milić je kazao da je to jedna sirota Branka koja je sebe nazivala ravnogorkom, dodajući, eto, na što je spala Crna Gora. Da počnemo od kraja. Ta Branka ravnogorka promoviše ravnogorski pokret koji je po karakteru bio kvislinški, šovinistički i zločinački. Njegovi pripadnici su učvršćivali njemački okupacioni poredak, progonili i ubijali patriote i išli u genocidne pohode protiv pripadnika islama. Samo u jednome, u Sandžaku, početkom 1943. godine, ubili su 9.200 muslimana, i to na svirep način. I ta sirota Branka promoviše tu ideologiju, i bogu fala da je Crna Gora, kako Amfilohije veli spala, da ne dozvoli da joj barjači Crnom Gorom, koju on, predstavljajući se vladikom, na sramotu cijele Crne Gore i pravoslavne vaseljene, zove sirota Branka. Ali nije mu se čuditi, jer kao pravi svetosavac svijet posmatra iz svetosavske prepektive - naopačke, pa saradnike okupatora, doživljava patriotama, a ratne zločince herojima. Bilo bi značajno da se obznani, dan prije prije nego je pokušano nasilno rušenje ustavnoga poretka, što je i o čemu se Amfilolhije u Ostrogu dogovarao s tom istom Brankom i ostalim učesnicima koji su pokušali oružani prevrat! Prigovara da se tom presudom povampiruje bratoubilački duh. Dakle, branioce integriteta i suvereniteta zemlje, na koje nasrću svetosavci, kojima "noževe" u rukama stavlja Amfilohije i njegova svetosavska organizacija, optužuje za bratoubilaštvo, zato što brane sebe i svoje. Odgovorili bismo mu Njegoševom: "Al' tirjanstvu stati nogom za vrat, dovesti ga k poznaniju prava, to je ljudska dužnost najsvetija." Ovom presudom tirjanstvu, inspirisanome iz Beograda, crnogorska država je stala za vrat, što joj je i bila dužnost nasjvetija. Presudu donesenu protiv takvih naziva još i sramnom i "prstom u oko" Božje i ljudske pravde. Koju pravdu pominje on, ratni huškač protiv muslimana i katolika, koji treba da "liže rane" zadobijene u ratovima po Bosni i Hrvatskoj? Umjesto da po presudi Haškoga suda za ratno huškanje, okajava grijehe u zatvoru u Ševeningenu, zaogrnut omoforom, on ponovo priziva zlo i nesreću, pa bi bilo mudro, prije nego li on njoj, država njemu stane nogom za vrat.“
