Klasić naglašava da Hrvatska kao članica Evropske unije, i kao ekonomski stabilnija i drugačije posložena zemlja u puno stvari može pomoći i biti od koristi Crnoj Gori.
“Na primjeru Hrvatske možete vi u Crnoj Gori vidjeti kako se neke stvari mogu poboljšati. Ipak, ako išta Crna Gora može naučiti Hrvatsku i druge zemlje u okruženju onda je to odnos prema antifašizmu, odnos prema Drugom svjetskom ratu, gdje se jasno zna kod velike većine, ko je bio na pravoj a ko na pogrešnoj strani, ko su bili antifašisti a ko kolaboracionisti i saradnici fašista i, na kraju, ko je bio pobjednik, a ko poraženi. Nažalost, u posljednjih 30 godina u Hrvatskoj se to izgubilo”, kaže Klasić u intervjuu za Vikend novine.
On napominje da na prostoru Zapadnog Balkana svako ima neki svoj ekstremizam.
“On se ogleda u tome koliko je neko u većini stvari ekstremno loš. Nemamo nešto posebno u čemu smo ekstremno” dobri, osim, možda, u sportu.
Intelektualac mora javno da se angažuje
“Ja sam shvatio da pisati naučne članke koje će pročitati samo moje kolege nema smisla. Intelektualac mora biti javno angažovan i na taj način pomoći društvu oko problema koji postoje, a oni se njima bave. Da sam ljekar, javno bih govorio o medicini, ali ja sam istoričar i govorim o istoriji, a moje društvo je opterećeno prošlošću i ja se moram time baviti. Nije situacija sjajna. Često mi prijete, čak i napadaju na ulici, zovu me telefonom. Prijavljujem to policiji i sve to pokazuje da brojne moje kolege nemaju hrabrosti da istupaju kao ja. lako se slažu, važniji im je neki njihov miran, porodični život. Ali ja ću istrajati u tome”, rekao je Klasić.
Klasić ističe da većinu vremena provodi u kritikovanju hrvatskog istorijskog revizionizma, jer smatra da treba krenuti iz sopstvenog dvorišta i čistiti prvo u svom dvorištu.
“Nedavno sam govorio, međutim, i o srpskom istorijskom revizionizmu i onda su me svi mediji napali. Očigledno je da sam “dobar i poželjan Hrvat” kada govorim o žrtvama Oluje ili Jasenovca. Međutim, kada govorim o Vukovaru, četničkom pokretu ili Slobodanu Miloševiću, onda postajem “kvaziistoričar”. Kada je Crna Gora u pitanju i suočavanje sa prošlošću tu nema problema, naročito kada se govori o Drugom svjetskom ratu. Da li je baš svima u Crnoj Gori jasno šta se događalo 90-ih godina, šta su Crnogorci radili u okviru tadašnje zajedničke države sa Srbijom, nijesam baš siguran. Često sam u Crnoj Gori i čujem razne kritike i na račun vlasti i ponašanja pojedinaca, ali ako se imate čime ponositi to je činjenica da ste se riješili nekog ekstremizma po pitanju prošlosti, ali još puno toga treba napraviti”, smatra on.
Hrvati imaju dobro mišljenje o Crnogorcima
Crna Gora i Hrvatska imaju neriješeno pitanje granice na Prevlaci. Na pitanje kakvo rješenje očekuje Klasić je rekao da je na to teško odgovoriti.
“Hrvatska ima puno problema sa granicama sa gotovo svim susjedima. Nemam nikakvo istraživanje ali sam siguran da u Hrvatskoj ne postoji nikakva averzija ili loše mišljenje o Crnogorcima. Crnu Goru niko ne gleda kroz onu prizmu kroz koju gleda Srbiju. Sa Crnom Gorom Hrvatska ima malu granicu i Crnogorci koji žive u Hrvatskoj ne predstavljaju nikakav problem i mislim da su odnosi dvije države na nivou političkih elita i građana više nego dobri. Kako će se riješiti problem Prevlake, još nije poznato. Mi sa Slovenijom, sa kojom smo u EU, ne možemo da postignemo dogovor, ali moramo reći da sadašnje stanje na Prevlaci u potpunosti funkcioniše. Kada biste pitali u Hrvatskoj bilo koga koji je najveći problem sa Crnom Gorom, mislim da bi vrlo malo ljudi pomenulo Prevlaku”, naglasio je Klasić.
