ANALITIKA: Da li Vaša ljubav prema umjetnosti i crtanju počinje iz ranog djetinjstva?
ALEKSIĆ: Od djetinjstva najviše pamtim ljeta, koja bih provodila na moru i na selu. Oduvijek sam nešto crtala i slikala... Ponekad mislim da su mjesta na kojima sam provodila vrijeme uticala na moj izraz – da se estetika socijalističke arhitekture ogleda u mojim crtežima, i da afinitet prema boji dugujem tim ljetima – posebno ljubav prema plavoj.
ANALITIKA: Zašto ste odlučili da upišete baš Fakultet likovnih umjetnosti? Da li je to došlo spontano, kao logičan slijed Vašeg djetinjstva i ljubavi prema boji i linijama?
ALEKSIĆ: Iskreno, ne znam zašto, samo sam odlučila! Bila sam u trećem srednje i to je izgledalo kao jedini logičan korak, iako sam do tada željela da se posvetim izučavanju jezika.
ANALITIKA: Održana je Vaša prva samostalna izložba “Crtež-Jugooceanija”. Da li možete da mi kažete nešto više o njoj?
ALEKSIĆ: U pitanju je projekat započet 2015. godine, radi se o crtežma i na dokumentima pronađenim u prostoru bivše Jugooceanije. Projekat ima za cilj da ispita odnos i evoluciju forme i linije, teksta kao nosioca značenja i teksta kao vizuelne forme, i tehničkog i umjetničkog crteža. Takođe, poziva na postavljanje pitanja o djelu kao tekstu i uticaju konteksta i posmatrača na tumačenje djela, dalje o odnosu prema baštini i njenim potencijalima… Izložba je biti otvorena od 9. do 29. maja u Centru savremene umjetnosti, galerija Klub.
ANALITIKA: Gdje dobijate inspiraciju za svoje radove? Da li se događa kada inspiracija nestane?
ALEKSIĆ: U suštini sve što me okružuje daje mi želju da radim, od nekog zanimljivog momenta koji ugledam dok šetam, pa do umjetnosti koju stvaraju ljudi oko mene. Sva čula su mi uvijek uključena, pa svako malo opazim nešto što me na tren izmjesti iz jave. S vremena na vrijeme se desi neka pauza u radu, tada ne radim ništa – mislim da je besmisleno forsirati. A trenutno ne mogu ni zamisliti da mi nestane želja za radom! Čak već neko vrijeme imam problem sa viškom ideja koje čekaju da im se posvetim.
ANALITIKA: Koji su najčešći motivi vaših radova?
ALEKSIĆ: Bavim se apstraktnim slikarstvom i crtežom. Motiv za sliku je uvijek boja, motiv za crtež je linija – istražujući njih istovremeno istražujem prostor u kom se krećem, bilo da je u pitanju prostor platna, prostor te konkretne slike i slikarstva uopšte. U toku studija mi je postalo jasno da me figurativna umjetnost i bilo kakvi narativ previše ograničavaju. Mogla bih reći da za cilj imam oslobađanje od nametnutih zatvorenih formi - zbog čega me u posljednje vrijeme privlači stvaranje u prostoru i materijalu.
ANALITIKA: Da li zarađujete samo od ovog posla? Da li je u Crnoj Gori moguće živjeti od ovog poziva?
ALEKSIĆ: U Crnoj Gori je teško i povesti razgovor o umjetnosti, a kamoli živjeti od nje. Srećom, volim primjenjene umjetnosti i uvijek sam spremna da naučim nešto novo, pa mi ne oduzima previše energije da se bavim time.
ANALITIKA: U današnjem, ubrzanom vremenu mnoge kvalitetne stvari se ne cijene onoliko koliko su se cijenile ranije. Da li smatrate da je takav slučaj sa umjetnošću?
ALEKSIĆ: Dosta faktora utiče na položaj umjetnosti, današnje ubrzano vrijeme i nije toliki problem – u svijetu umjetnost je živa i zdrava i pored ovog tempa. Kod nas je problem u društvu, a rekla bih da sve potiče od loših časova likovne kulture. Postoji neka ideja o umjetnosti koja je rezervisana za ljude koji se njome bave i koja uvijek nosi značenje koje čeka da se odgonetne. Većina komunikacije o djelu svodi se na – „Sta ovo znači?“ ili „Ja to ne razumijem“. Umjetnost nastaje kao izraz pojedinca, to je tačno, ali ona nastaje za ljude, njima se obraća. Što se mene tiče, svaki moj rad ima sijaset različitih značenja za mene, i voljela bih da ljudi koji posmatraju imaju isti stav prema tome, tj, da traže svoja značenja u njima. Smatram da je cijela snaga umjetničkog djela baš u toj neprekidnoj produkciji različitih čitanja, gdje se ona prelivaju, preklapaju, nestaju i nanovo ponavljaju.
ANALITIKA: Kako izgleda jedan Vaš dan?
ALEKSIĆ: Makar i na par sati odem do ateljea, gdje se trudim da budem produktivna. Idem u atelje i kada mi se ne radi - ponekad je korisno samo posmatrati i razmišljati o radovima. Učim francuski, Sjedim na suncu, družim se. Obilazim izložbe, čitam, gledam filmove. Volim šetnje rano ujutru i kasno naveče, volim da se spustim do rijeke ili odem na izlet. I dosta kafe i muzike između svega toga!
ANALITIKA: Za kraj, koji su Vam budući planovi?
ALEKSIĆ: Ne volim da pravim velike čvrste planove. Imam dvije želje – da nastavim školovanje u inostranstvu i da odem na neko daleko putovanje.
