Obišao sam Švedsku i Norvešku, doduše, komad mlađi, ali sjećanja su živa, naročito kad je riječ o takozvanom „faktoru sreće“ koji služi za mjerenje kvaliteta života. Tu spada sve ono što mi ovdje zovemo raznim imenima: potrošačka korpa, zdravstveno i socijalno osiguranje, cijena goriva i električne energije i sve tako... Svi ovi parametri staju u jednu, jedinstvenu kategoriju - faktor sreće.
*****
Sve što nam smeta u Crnoj Gori, ali i u zemljama regiona, svi problemi društva koje vidimo svakodnevno i na svakom koraku, tamo su nevidljivi. Neću reći da ih nema, ali jednostavno ih ne vidite, pa onda možete osnovano da sumnjate kako ne postoje.
Ako ste korisnik socijale u Norveškoj, sigurni budite da vam ne može biti da imate niti brzi internet, niti paket sa svimotvorenim TV kanalima. Vaše dijete može biti u državnom vrtiću (kome ništa ne fali), dobijati besplatno znanje kao i druga djeca čiji roditelji ne pripadaju toj socio-ekonomskoj grupi, može se nakon toga školovati i zaposliti.
Dakle, tamo je socijala garant mirnog života, bez stresa od isključenja sa elektro ili vodovodne mreže ukoliko ste dužnik. Tamo ne dugujete, jer dužnik ne možete biti ako imate status korisnika socijale, država plaća za vas. Ali, neće za vas platiti nikakav luksuz.
Bilo je likova koji su mislili da su uspjeli da prevare sistem, ali trt. Može to da prođe mjesec, eventualno tri, ali ako vas uhvate da ste se nekako nelegalno ukačili komšiji na premium TV paket, ode socijala dovraga, bez mogućnosti pomilovanja. Fer borba, što drugo.
Sjetio sam se Norveške i Švedske čitajući zanimljiv naslov na sajtu BBC World servisa: „Norveška ministarka zdravlja poručila je da bi ljude trebalo pustiti da puše, piju i jedu crveno meso - ukoliko to žele“. Naravno, takva izjava podigla je buru, ali je Silvi Listhaug jasno rekla da je važnije da čovjek bude srećan, čak iako je svjestan da uživa u nekim stvarima koje mu mogu škoditi.
Dalje, kazala je da se zalaže da se i dalje širi svijest o štetnosti duvanskog dima i konzumiranja alkohola, ali da na prvom mjestu ipak mora biti čovjekov osjećaj sreće. Zvuči zbunjujuće? Norveška je otišla daleko u usvajanju sloboda svih vrsta, od slobode govora do zaštite prava onih kojima je zabranjeno da puše gdje hoće. Pa kako se mogu zadovoljiti apetiti svih u takvom procesu? Odgovor je jednostavan: iskrenim iznošenjem stavova i uvažavanjem specifičnosti, pogotovo s pozicije javne funkcije.
Da bih vam malo približio kapacitet pomenute ministarke, valja pomenuti da je 2016, u namjeri da pošalje poruku kako razumije imigrante, njihovu potrebu za normalnim životom i rizik koji preuzimaju da bi došli do njega, skočila u more sa spasilačkog broda i provela određeno vrijeme u hladnoj vodi. Mediji su otvoreno ismijali taj potez. Eto, to se u Norveškoj može.
Silvi je rekla da kao bivši pušač, potpuno razumije potrebu za duvanom, iako su ljudi svjesni da time sebi nanose štetu. Ali, misli i da ne treba da se osjećaju kao izgnanici, već im se mora omogućiti da svoju naviku, što god ko mislio o njoj, upražnjavaju onako kako misle da treba. To je vrhunac demokratije. Nedostižno za nas, plašim se.
*****
U Crnoj Gori, ovakvoj kako ona izgleda sada, kao izgnanik se osjeća svako iole normalan. Pušio, ne pušio, pio ne pio. Na svakom koraku se može vidjeti bahatost. Mi pljujemo idući ulicom, izbacujemo kese sa smećem preko balkona i iz vozila u pokretu, lomimo mlade sadnice, pravimo štetu sopstvenom životnom prostoru, a nadamo se da će nam on pružiti sve što nam je potrebno za zdrav život. Uništavamo rijeke, jezera.
Crna Gora sada izgleda kao sve ono što je bilo nezamislivo prije samo 30 godina. Titova Jugoslavija odavno ne postoji. Prije 13 godina dobili smo svoju zemlju, ali i priliku da od nje napravimo društvo. Kako vrijeme odmiče, stiče se utisak da nijesmo dorasli zadatku i da smo zaslužili, kao u nekom hororu, da nas sopstvena zemlja sažvaće i ispljune.
Oni koji odlučuju moraju biti svjesni činjenice da što prije moraju obezbijediti uslove da normalan čovjek koji voli svoju zemlju i odlučio je da u njoj živi i umre - to zaista i uradi. Dok ne bude kasno. Inače se svi možemo smatrati izgnanicima, pušili - ne pušili.
