Budite sigurni: zalutala Starbaks čaša najmanja je greška napravljena u četvrtom nastavku osme sezone serije „Game of Thrones“. Štoviše, zeleni logo sirene na bijeloj podlozi djelovao je prirodnije na teškom, drvenom slavljeničkom stolu u Zimovrelu nego mnoge stvari koje smo vidjeli u 78 minuta epizode „The Last of the Starks“.
Tirion je bio samo djelimično u pravu kada je rekao: „Pobijedili smo Noćnog kralja, ali i dalje moramo da savladamo sebe same.“
Nije samo stvar u tome što se rat za prijesto ponovo, možda čak i realistično i adekvatno, sveo na borbu vesteroških egomanijaka. Tirionovi, Denerisini, Džonovi, Arjini, Sersini, Džejmijevi najveći neprijatelji nijesu samo oni sami – već i kreatori serije. Dejvid Beniof i Danijel B. Vajs očigledno više ne znaju što žele da urade sa likovima Džordža R. R. Martina, niti pokazuju da poznaju njihovu suštinu.
Političke spletke
Nerviranje u vezi sa serviranim glupostima je utoliko veće zbog toga što četvrta epizoda ima mnogo sjajnih momenata zbog kojih su se milioni i zaljubili u „Game of Thrones“. Štoviše, nastavak pomalo neurotičnog ritma (sat vrhunske „drame u kostimima“ praćen sa dvadesetak minuta tupave akcije i istjerivanja zdravog razuma) vratio nas je u zlatno doba serije, kada su političke mahinacije iza dvorskih zavjesa i razne „šaputave ptičice“ držale našu pažnju lakše i bolje nego ijedna Bitka kopiladi.
Razgovor Tiriona i Varisa, koji miriše na opasnu i prijeko potrebnu veleizdaju, najsvjetlija je tačka „Posljednjeg od Starkova“. Za razliku od brojnih drugih likova, obojica su ostali ono što jesu od početka, uz nekoliko mudro naučenih lekcija i prijeko potrebnih „modifikacija“ karaktera.
Varisa mora sačekati zmajska vatra zbog urote „u ime naroda“. Samo je pitanje hoće li mu se Tirion pridružiti i konačno shvatiti da nema vajde od branjenja kraljice sa 700 titula, 100 savjetnika i nula bodova iz vladanja. Jer, kao što kaže Varis, svi tirani pričaju osudbini i žele da oslobađaju... a ne vide da su i sami zarobljeni.
Biće istinska šteta ako Tirion ne dobije zasluženo parče kolača na kraju, kako ga Deneris naziva, Posljednjeg rata. Ima „GOT“ mnogo sjajnih likova, ali malo koji može da se mjeri sa njim, iako je ponekad, ispadajući naivan pred sestrom, postao sinonim za zaštitni znak serijala: „pametni ljudi često donose glupe odluke“.
Neki među nama se potajno nadaju da je tizer pete epizode, sa kamenim zmajčekom na Zmajkamenu, vratio u opticaj teoriju o trećem, tajnom Targerijenu. Tirion bi sigurno bio dostojan takve sudbine. Nije pitanje da li on zaslužuje da postane „treća zmajska glava“ pored Džona i Deneris, već da li oni zavređuju mjesto kraj njega.
Srušeni kanon
Poslije svega što smo vidjeli u ovoj sezoni, čini se da bi Džon poznatiji kao „Ja, Klaudije“ imao snage da bude bitan i glavni samo kao predvodnik bande Djeda Mrazovih patuljaka. Njegov bi Duh možda, da je irvas, dobio bolji tretman. Crveni nos i rogovi sigurno koštaju manje nego dresiranje vukova i dobar CGI, pa bi Džon makar mogao, u trenutku rastanka, da prokleto pomazi po glavi svog daimona. Nekoga ko je važniji dio njega nego ijedan Sem, Deneris, Arja ili Regal ove planete...
O Deneris bolje da ne počinjemo. Jedna od najgorih odluka epizode, koja najviše ponižava glavne junake i vrijeđa kanon i serije i knjiga, jeste ona kada Majka zmajeva cvili pred Džonom moleći ga da ne nikome ne otkriva istinu o svom porijeklu.
Ovdje imamo dva problema. Prvi je rušenje Martinovog kanona da niko, ama baš niko ne može da jaše zmajeve osim Targerijeni. Dakle, u trenutku kada je Džon sjeo na zmaja svi koji su ga vidjeli dobili su potvrdu njegovog porijekla. Nemoguće je tražiti od zmaja da sakrije sopstvenu krljušt!
Drugi problem povezan je sa neuvjerljivom, nasilnom transformacijom Denerisinog lika. Je li to ona ista žena zbog koje su ženomrzački Dotraci prešli veliko more? Majka zmajeva uz koju su stali Neokaljani? Ona koja je ušla u vatru i nije izgorjela, ona koja je preživjela smrt sina i muža, ona zbog koje su stotine robova dobile slobodu i mogućnost da sami kuju sopstvene živote?
Ubijena suština
Da, to je ta ista Deneris. Samo, oduzimajući joj više od polovine vojske, dva zmaja, Džoru Mormonta i Misandeji zbrda-zdola, pretrčavajući dvije produžene (!) posljednje epizode, kreatori serije pretvorili su je u suprotnost onoga što je bila na početku.
Umjesto ženske verzije Egona Osvajača, jedinog čovjeka koji je uspio da ujedini Sedam kraljevstava (naravno, bez nepokorne Dorne) zmajskom silom ali i pametnim političkim odlukama – dobili smo nasljednicu svoga đeda Erisa, Ludog kralja. A na trenutak, kada je dala Krajoluj kopiletu Džendriju i dozvolila mu da uzme prezime Barateon, ličila je baš na svog najslavnijeg i najmudrijeg pretka...
Voljeli je ili ne, ranije nijeste mogli da ne poštujete Deneris, jednu od najmoćnijih žena sa malih ekrana. Kako je poštovati sada kada je nalik ženskoj verziji Kaligule? Nikako... U momentima poput onog kada se breca Sansi i optužuje je za izdaju zato što tvrdi da su vojska i zmajevi previše iscrpljeni da bi krenuli u novi rat – samo biste joj zabili viljušku u oko. Njoj ili sebi ili kreatorima serijala. Jer, ova „transformacija“ je ubila suštinu i snagu Denerisinog lika.
Ludom radovanje
Nijesu ovo jedine ludosti na koje su se usudili kreatori, samo dvije epizode pred kraj najpopularnijeg serijala epske fantastike svih vremena. Sa Brenom koji i dalje sjedi na dupetu i mrmlja polurazumljive metafore o pticama i drveću, Sersi koja je svedena na zlu kraljicu iz Diznijevih crtaća, malim izgledima da će Noćni kralj ikada više biti pomenut i objašnjen (osim u jednom od tri spin-ofa čije je snimanje potvrdio Martin), novim princom Dorne koji će biti uveden prekasno, u idućoj epizodi i vjerovatno protraćen – čemu možemo da se nadamo?
Svi obožavamo „GOT“ zbog malih-velikih trenutaka kakav je Arjin razgovor sa Psetom o „nezavršenim poslovima“ u Kraljevoj luci; Tormundovih suza zbog Brijene; Tirionovih dirljivih i urnebesnih razgovora sa Džejmijem o „penjanju na planine“; Bronovog zavođenja reda u redovima braće Lanister... Ma, toliko ih volimo, da ćemo se bespogovorno složiti da svaki od ovih likova zaslužuje sopstveni spin-of. No, izgleda da će sitnice zbog kojih ih obožavamo pojesti šira slika.
Preostale dvije epizode sigurno će donijeti još ovakvih, sjajnih momenata, ali oni ne smiju biti svedeni samo na fabrike gifova i mimova. Krajnja poruka mora biti mnogo dublja od onoga što smo vidjeli do sada. Nažalost, sa ratom koji je sveden na „Ludu kraljicu sa zelenim očima“ protiv „zle kraljice sa zelenim očima“, pitanje je hoće li „GOT“ na kraju zaslužiti da uđe čak i na top listu 50 najboljih serijala svih vremena.
M. IVANOVIĆ
Sveti Juron ubija aždahu
Jeste li i vi pomislili da možda gledate sekvencu nekakvog Denerisinog grozničavog sna u trenutku kada je smrtno ranjeni Regal srušen u more? Vajsu i Beniofu nije bilo dovoljno to što su tupave odluke Džona i Deneris otjerale Viseriona pravo u ruke Noćnom kralju, već su bestragali i drugog zmaja.
Postoji samo jedno-jedino logično objašnjenje za to što se niko od cijenjenih Napoleona u Denrisinim redovima nije sjetio da otpravi izvidnicu do Zmajkamena, gdje ih je čekala zasjeda Jurona Grejdžoja. Ili da joj makar dovikne da bi mogla da uždi njegovu flotu ako joj priđe na Drogonu, s leđa, bez tinejdžerskog ispada – samoubilačkog zalijetanja pravo u brodove.
Ljudi, pa Regal zmajević stradao je na Đurđevdan! Sveti Juron uspio je nešto za što Martin tvrdi da se dogodilo samo jednom u podugačkoj istoriji: ubio je zmaja hladnim oružjem, i to ne pogodivši ga samo jednom, nego više puta. Ne postoji ništa nepobjedivije od odraslog zmaja vinutog u nebo, tvrdi pisac. Samim tim ni glupljeg načina da se eliminiše Regal, a Juron i Sersi pretvore u tupavo oličenje svemoćnog, diznijevskog zla...
U ložnici sa vitezom
Zašto, o zašto su Džejmi i Brijena morali da završe u ložnici? Onako oštećeni i slomljeni, svako na svoj način – a puni saosjećanja i poštovanja jedno prema drugom, morali su da ostanu vezani platonskom ljubavlju. Fizički dodir ih je samo unizio. Djelovao je neprirodno, a ne kao najprirodnija stvar na svijetu, kao što je izgledao dok smo ga zamišljali.
No, Džejmijev „prvi seks sa vitezom“ nije loš samo zbog tog, možda subjektivnog doživljaja ova dva predivna lika. Bezvezan je i zbog unižavanja Brijene od Oporja u finišu i vraćanja Džejmija na staro u trenutku kada donosi odluku da se vrati u Kraljevu luku kako bi pokušao da spasi Sersi...
Ako Arja, a ne Džejmi na kraju ubije Sersi – i spriječi ga da zatvori put heroja koji je zaslužio tako kompleksan, nevjerovatan lik, o čemu više treba da pričamo kad je u pitanju „GOT“? Što se tiče nekih od nas, sve bi bilo prihvatljivije i prirodnije – i da Džon ubije Deneris, i da Pituljica na kraju sjedne na Gvozdeni prijesto, i da Tirion prestane da pije vino – od ukidanja mogućnosti da Džejmi zasluži ispisanu stranu u Bijeloj knjizi.
