Kultura

Soul truba jerihonskih

Tri i po decenije nakon tragične smrti princa soula konačno je oduvana prašina sa njegovog neobjavljenog albuma iz 1972. godine. Za Afroamerikance tog, ali i ovog vremena ova ploča bitna je kao i „This Is America“ Donalda Glavera

Soul truba jerihonskih
Objektiv/PobjedaIzvor

Majka Marvina Geja često je upozoravala sina, da kad god nešto zablista visokim sjajem, dobra je šansa da će sljedeći put da zamiriše na pokvarena jaja. Za ikonu soula, najblistaviji sjaj bila je ploča „What's Going On“ (1971). Naravno, vrlo dobro je pazio na to kako će da zamiriše sljedeća.
Vjerovali ili ne, Marvin Gej je mrzio pjesmu „You're the Man“. Istoimeni album, snimljen 1972. sa 17 pjesama među kojima su dvije varijacije naslovne - nije dozvolio da se objavi! 
To je teško shvatiti i dan-danas, baš kao i 1972. kad je ta pjesma, kritika vladavine predsjednika Ričarda Niksona, bila toliko obožavana. No, krenimo redom...

Oštrica kolektiva
Albumom „What's Going On“ Marvin Gej zaokružio je ono što su početkom sedamdesetih zvali „new black sound“, muzički odraz političke misli, kolektivnog grča i trenja zajednice tamnoputih Amerikanaca. 
Uslijedila je pjesma „You're The Man“ - subverzivna oštrica kolektiviteta koji je osjećao da mu je tijesno, hladno i tjeskobno u Americi tog vremena. Istovremeno, ova numera ima i širinu kulture Afroamerikanaca koja uvijek nadilazi interes konkretne grupe, naspram osjećaja pripadnosti širem, većem dobru.
- Predsjednik možda treba da bude žena. Sigurno nas tada ne bi lagao - pjevao je princ soula, onako kako je najbolje znao, čineći eros, romansu, predanost drugoj osobi oruđem političke angažovanosti.

Bez driblinga
Sa albuma „You're the Man“, ovog proljeća, na 80. rođendan Marvina Geja i 35 godina od tragične smrti u Los Anđelesu, konačno je oduvana prašina. Glavni utisak poslije preslušavanja ovih pjesama je sljedeći: za Afroamerikance onog, ali i ovog vremena ova ploča je jednako bitna kao i „This Is America“ Donalda Glavera. To je zbirka vapaja za dijeljenjem, zajedništvom, skladom različitosti - naspram gordosti, sebičluka, sitnih povrijeđenosti. 
Na ploči je najmanje bitna niksonovska „You're the Man“, snimljena u periodu kada je najviše bombi padalo po Sjevernom Vijetnamu, a Amerika polako shvatala da gubi rat u koji nije ni trebalo da ulazi. Mnogo je važnija božanstvena himna „I'm Gonna Give You Respect“ - zavjet ženi, prijatelju, neznancu na ulici. 
Instrumentalno bogatstvo pjesme, psihodelična gitara koja izranja iz biblijskih, jerihonskih truba, Marvinov glas u falsetu koji ruši sve zidove. Album lansira, otprilike nakon trećine, u transcendentne sfere. Slijedi dosljedan materijal, kojem do kraja možda fali samo nekog svježeg driblinga, dodatnog skretanja, zaranjanja u nove teme.

02-omot-ploce

Teško spoznanje
Zbog čega Marvin Gej nije dozvolio da se objavi album „You're the Man“? Prvi razlog je svađa sa tadašnjim šefom diskografske kuće „Motaun“, baš oko političkih poruka ploče. Zbog toga će Marvin i konačno otići iz Detroita. 
Drugi je osjećaj koji je Marvin Gej nosio - da se album previše bavi konkretnim, tada aktuelnim temama i nosi premalo univerzalnih poruka. Da jednostavno nije na nivou ploče „What's Going On“.
Da je Marvin Gej sada živ, mogao bi da bez bilo kakve krivice da demantuje samog sebe - i mirne duše kaže da „You're the Man“ hvata sve aktuelne strijepnje i reflekse Afroamerikanaca. I sigurno mu bi mu to saznanje palo teško da i dalje živi u takvoj Americi. S. STAMENIĆ
Ocjena: 80/100

FOTO: rollingstone.com / amazon.com
 

Portal Analitika