Paja Patak, Raja, Gaja, Vlaja, Baja Patak, Patak Dača, Vudstok, Tviti, Jago, Ptica Trkačica, Zazu, gusan i guske iz „Mačaka iz visokog društva“, Sova iz „Vini Pua“, pingvinčić koji plače kockice leda pred Duškom Dugouškom potpuno nemoćnim da se odupre njegovoj slatkoći... Čim neko pomene film i ptice u istoj rečenici, automatski pomislimo na nekog od ovih junaka sa animiranim perjem i beskrajnim šarmom. No, baš zbog toga što su toliko poznati i očekivani, nijesu našli mjesto na našoj „Listalici“ posvećenoj divnom i nedovoljno slavljenom prazniku, Danu ptica, koji se obilježava 4. maja.
Ovom prilikom, u čast pernatih nevolja na pomolu, čija je simbolika poslužila mnogim režiserima da pošalju važne poruke u autorskim ostvarenjima, pozabavićemo se najviše njihovim igranim ulogama. Naravno, ostavili smo prostora i za animacije, ali manje poznate. Jer, ovi animirani kljunovi su to zaslužili.
Gnijezdo svijesti
Alfred Hičkok bio je fasciniran pticama - nije to nikakva tajna. S obzirom na to da je odrastao u dijelu istočnog Londona u kojem se ljubav prema ornitologiji podrazumijeva, nije ni čudo što su se ugnijezdile u njegovu podsvijest i dobile glavne ili epizodne role u njegovim filmovima.
Najpoznatija antagonistička ptičja uloga u istoriji filma je bez sumnje povezana sa filmom „Birds“ (1963) i čuvenim pernatim napadom na Tipi Hedren, ali Hičkok je iskoristio leteće stvorove i tri godine ranije u klasiku „Psycho“. Ovom prilikom poslužile su mu da izgradi karakter Normana Bejtsa (Entoni Perkins). U fenomenalnoj sceni u kojoj Bejts objašnjava Merion Krejn (Džanet Li) da je njegova majka istinski bezopasna, baš kao „jedna od tih prepariranih ptica na zidovima motela“, vidjeli smo konkretniji primjer upotrebe ptičje simbolike.
Ruska krila
I drugi režiseri stavljali su ptice u prvi plan, najviše zbog simboliziranja mizanscena. Vjerovatno vam ne bi palo na pamet da je jedan od njih bio i Andrej Tarkovski. Maestralni Rus nije volio da takve dodatke scenama uopšte naziva simbolima.
- Slika ne može da bude simbol. Kada se pretvori u njega, onda je simbol dešifrovan. I to znači da više nije simbol – tvrdio je maestro.
Najbolji primjer ptičje simbolike koja je prisutna kod Tarkovskog vidi se u filmu „Andrej Rubljov“ (1969) u kom vidimo božanstvenu scenu iz vazduha sa velikom bijelom krilatom pticom iznad naroda.
No, to nije bio jedinstven slučaj. Tarkovski je šest godina kasnije, u jednoj od ključnih scena „Zerkala“ iz čista mira „poslao“ pticu na dječakovu glavu. Slučajno? Sumnjamo. Simbolično? Zasigurno da.
Sokolov prijatelj
Postoji li ijedan fanatik filmske umjetnosti koji ne pamti mladog Bilija i njegovog najboljeg prijatelja, sokola po imenu Kes iz istoimenog filma Kena Louča iz 1969. godine? Iako je ovo bilo tek drugo djelo legendarnog Britanca, već tada je bilo jasno da će ostaviti pečat karakterističnom jednostavnošću i realizmom.
Sjenka vrane
Mnogo toga o košmarima egzistencije i kultnom filmu „The Crow“ (Aleks Projas, 1994) sa nesrećno stradalim Brendonom Lijem - stalo je u soundtrack, naročito u pjesme „Burn“ benda The Cure i „Big Empty“ grupe Stone Temple Pilots. Daleko je to od metafizičkog straha gavrana Edgara Alana Poa, ali je i najbliže osjećaju kosmičke usamljenosti koju je čuveni pisac nosio u vranim podočnjacima.
Dom za vrapca
Nepravedno zaboravljeni „Birdman of Alcatraz“ (Džon Frankhajmer, 1962) fiktivna je verzija priče o životu čuvenog zatvorenika Roberta Strauda (sjajni Bart Lankaster). Naizgled odbojni ubica pruža dom malom vrapcu i započinje čudnjikav ornitološki trend u zatvoru.
Razumni papagaj
Kao što ne možemo zaboraviti sokola iz Loučovog ostvarenja „Kes“, nemoguće je izostaviti i papagaja iz legendarnog šaljivog krimića „The Ladykillers“ (Aleksandar Mekendrik, 1955) sa Alekom Ginisom. Iako šareni par krila nije tako bitna figura kao Kes, on jeste simbol i glas razuma u ovoj kvazikomediji. Mekendrikov režiserski podvig nezamisliv je bez njega.
Orlovi i sove
Orlovi i sove iskorišćeni su kao simboli izdržljivosti, hrabrosti i mudrosti u brojnim igranim i animiranim ostvarenjima, ali nigdje nijesu ostavili tako snažan utisak kao u hitovima „The Lord of the Rings“ i „Harry Potter“.
Bez Gvaihirovih orlova ne bi bilo opstanka ni Gandalfa, ni Srednje zemlje kakvu poznajemo, iako internetom odavno kruže (netačne!) teorije da su baš ove ptice mogle da spuste prsten u Planinu usuda i sačuvaju milione života, uključujući i Boromirov.
S druge strane, teško je zamisliti klinca koji je ikada čitao „Harija Potera“ a da se nije ponadao da će ga jednog dana u sobi sačekati sova sa pisamcem-pozivom da studira u Hogvortsu. Eh, snovi pusti...
Prostrijelna rana
Jedna od najpoetičnijih filmskih scena u kojoj je ulogu odigrala ptica, pripada gotovo neobjašnjivoj magiji filma „The Holy Mountain“ (Alehandro Hodorovski, 1973). U trenutku kada ptičice počnu da izlijeću iz rane iz grudi strijeljanog mladića, ne znate što tačno treba da mislite – ali osjećate kako vam se trese cijelo biće. Ako ne vjerujete nama, možda ćete povjerovati Alehandru Gonzalesu Injarituu. Meksički režiser napravio je omaž jednom od najsnažnijih egzistencijalnih simbola u istoriji filma u hit ostvarenju „The Revenant“ (2015).
Elvis Prisli
Jedan od rijetkih odličnih dugometražnih animiranih filmova u kojima ptica ima bitnu ulogu jeste „Rock-A-Doodle“ (Don Blut, 1991). Nažalost, crtać u kom glavnu ulogu igra rokenrol pijetao očigledno inspirisan Elvisom Prislijem, poznat je samo hardkor fanovima animacije.
Slatki realizam
Za razliku od dugometražnih kolega, kratki animirani filmovi i te kako su popravili filmsku „ptičju perspektivu“. Jedan od najljepših među njima je desetominutni, Oskarom nagrađeni „Moonbird“ (Džon Hambli, 1959). Slatka priča o dva dječaka koji usred noći odlaze u šumu ne bi li uhvatili pticu, tipična je predstavnica tadašnjeg realizma u svijetu animacije.
Žalosni kivi
„Kiwi!“ (Doni Permedi, 2006) se više može smatrati Jutjub eksperimentom nego filmom, ali to mu nije smetalo da postane internet fenomen i pokori srca miliona. Fanovi žalosne ptičice koja leti prvi i posljednji put otišli su toliko daleko saosjećajući sa malim kivijem, da su napravili i alternativni kraj u kom mališa preživljava.
Starica i golub
„The Old Lady and the Pigeons“ (Silva Šome, 1997) donosi nadrealističku priču o siromašnom i gladnom čovjeku koji se prerušava u goluba ne bi li ga nahranila starica naklonjena ptičicama u parku. Film ima i neočekivani obrt - lažnu mačku. Žak Tati bi bez sumnje bio ponosan.
Prasak pozitive
Ipak, nijedna od ovih animacija nije ni blizu Piksarovom sada već legendarnom šestominutnom prasku pozitive, filmu „Piper“ (Alan Barilaro, 2016). Od trenutka kada se pojavio opčinio je čitav svijet i zaslužio makar istu količinu oduševljenja kao Kevin, najveći fan čokolade među pticama iz Piksarovog hita „Up“ (Pit Dokter, 2009). L. MURSELJEVIĆ
M. IVANOVIĆ
Balade varljive slobode
Tako jednostavna metafora - ptica je u popularnoj muzici lako širila krila i otkrivala nove, drugačije horizonte. Leonardu Koenu bilo je potrebno samo nekoliko lijepih poređenja da precizno uhvati sve konture i sjenke varljive slobode u pjesmi ,,Bird on the Wire“ sa pticom čiji je siguran oslonac - najveći kavez.
Da jedan let može biti i dugo, sentimentalno razapinjanje od mjesta bijega do konačnog odredišta, svjedoči i vječni hit južnjačkog roka ,,Free Bird“, balada tragičnih sinova Floride iz rok benda Lynyrd Skynyrd. Jer, to je mjera slobode za pticu koja sebe ne može promijeniti...
,,Blackbird“ je jedan u nizu savršenih primjera, šta čini perfektnu The Beatles pjesmu: nekoliko naizgled banalnih stihova koji govore mnogo i slojevito - o umjetnosti, buđenju, akciji, zauzimanju stava i odgovornosti. Pola Makartnija inspirisao je kos koji se pred zoru oglašavao u Rišikešu, indijskom svetilištu transcedentalne meditacije, u kojem je slavna liverpulska četvorka provela nekoliko mjeseci 1968. godine.
Morale su da prođu silne godine bjesomučnog okupiranja radio-talasa da prepoznamo ,,When Doves Cry“ kao istinski pop-klasik. Njena formula je prosta i fantastična - poruku očajnika rastrgnutog u strastvenom raskidu iznijeti pravo na podijum za ples. Princ nije samo taj klinč u svađi ljubavnika uporedio sa uplakanim golubom, već je u tom paklenom kovitlacu dvije osobe vidio neki užasno istinit ritam, muziku života.
,,Sparrow“ (eng. vrabac) princa soula Marvina Geja je delikatna, kompleksna, nevina i ljupka pjesma zavođenja. Za Pola Sajmona i Arta Garfankela u istoimenoj pjesmi fokus je izmješten: kod njih to je jedna neugledna, posve nebitna, kaki pernatost. Nedužna ptičica doživljava odbijanje raskošnog hrasta, labuda, zlatne pšenice... Dok je, u konačnici, ne primi zemlja u paraboli životnog ciklusa.
Sloboda je, konačno, pronađena tu: u prihvatanju mana, slavi jednostavnosti i skromnosti, u kojoj smo svi isti, u smrti i rađanju. S. STAMENIĆ
FOTO: showroomworkstation.org.uk / imdb.com / nofilmschool.com / pinterest.com / youtube.com / awn.com
