Na cjelodnevnom putešestviju sreli smo dosta zanimljivih posjetilaca - goste iz Grčke na Kučkim Koritima, biciklistu izTokija na kučkim uzbrdicama, porodicu iz Njemačke na Rijeci Crnojevića, studente iz Podgorice na Nijagarinim vodopadima…
Niko od njih nije krio oduševljenje zbog prirodnih ljepota i lijepog osjećaja relaskiranosti na ovim mjestima.
PLANINSKA IDILA
Za ljubitelje planinskog svježeg vazduha, na svega 33 kilometra od grada, odnosno četrdesetak minuta vožnje, preporučujemo Kučka Korita, na skoro 1.400 metara nadmorske visine. Atraktivnost ovog katuna je iz godine u godinu sve veća, a Turistička organizacija je prije nekoliko godina i obilježila rutu ,,Krug oko Korita“, koja se predstavlja i na internacionalnim sajmovima turizma. Nakon desetak minuta vožnje iz grada, stiže se do Orljeva, odakle se pruža lijep pogled na Podgoricu, Skadarsko jezero, Lovćen i okolne planine. Prepoznavši ga kao lijepo mjesto za predah i fotografisanje ,Turistička organizacija Podgorice je na njemu postavila klupe i info tablu.
Nekoliko minuta dalje, stiže se do Muzeja Marka Miljanova i tvrđave Medun. S obzirom da nam je jedan od radnika muzeja rekao da će raditi i za praznike, predlažemo svima koje put ovamo navede da posjete kuću znamenitoga vojvode kučkoga.
Od kada je urađena nova cesta i obilježena staza za bicikliste, sve je više i ljubitelja biciklizma. Na 21. kilometru od grada, u mjestu Preoč, sreli smo trojicu-četvoricu biciklista.
„Kučke pedence su izazovne za bicikliste. Krenuli smo do Kržanje, ima još osam kilometara“, kazao je Vladan Bojović i pohvalio se da sa njima vozi i prijatelj Luka Bratović, koji živi u Tokiju.
U zanimljivom ambijentu put nam brzo prođe, pa stigosmo i do Kučkih Korita, gdje je termometar u autu pokazivao desetak stepeni manje nego kad smo krenuli iz Podgorice.
„Ajte na kafu“, pozvaše nas bračni par Stojanovski, već naprvom mjestu gdje smo stali da fotografišemo okolinu. Sedamdeset četvorogodišnji Stojko i četiri godine od njega mlađa supruga Mira dobar dio penzionerskih dana provode na ovoj planini.
„Dolazimo tokom cijele godine. Ovdje je divno sad u maju, kad sve procvjeta. Uživamo na svježem vazduhu“, kazao je Stojko.
Njegova supruga naglašava da je sve više stranih turista, ali i Podgoričana, koji izlaze na Korita, idu do Rikavačkog jezera (udaljeno 18 kilometara od Korita) ili do vidikovca Grlo sokolovo (na pola sata šetnje od Korita).
„Supruga i ja najviše vremena provodimo za stolom u hladovini drveta ispred kuće. Ovo je naš mir“, naglasio je Stojanovski.
Na gostoprimstvo smo naišli I kod ugostitelja Gorana Vujoševića i Slavka Prelevića, u čijim kafanama neće faliti osvježenja i hrane pripremljene na tradicionalan način i tokom ovih praznika. Slavko Prelević iz ponude je izdvojio pitu listaču, koja se satima peče ispod sača. Nacionalni restoran ,,Starakuća“, nažalost, počeće da radi tek krajem maja.
UŽIVANJE PORED VODOPADA
Kada smo se sa Kučkih Korita spustili na Vodopade na Cijevni, koji su na svega pet kilometara od grada, temperatura je bila skoro 15 stepeni viša. Veliki broj posjetilaca slikao se na stijenama pored vodopada, dok je još veći broj bio onih koji su odmarali u hladovini na terasi nacionalnog restorana ,,Nijagara“, na obali rijeke. Lijepo uklopljen u prirodne ljepote kanjona Cijevne ovaj restoran je prije pet godina dobio nagradu za najbolje izletište u Podgorici od Turističke organizacije glavnog grada.
Studentkinje Metalurško-tehničkog fakulteta zamolile su nas da im uradimo zajedničku fotografiju ispred vodopada sa njihovog mobilnog telefona. Znate li nekoga ko je odbio nečiju molbu za slikanje? Ne znam ni ja. Mlade studentkinje dobile su ,,svoju uspomenu“, a mi smo za našu priču dobili dio njihovih utisaka saovog mjesta.
„Svraćamo ovdje često. Blizu je, ovo je jedno od ljepših mjesta u okolini grada, do kojeg se lako stiže. Prijatan ambijent, voda opušta. Došle smo da se relaksiramo od obaveza i fakulteta“, kazala je Bojana Zindović.
Sa njom su bile saglasne i njene koleginice sa fakulteta Slađana Goranović, Dajana Nikić i Ana Stanišić. Po popularnim selfijima i fotografisanju dalo se zaključiti da bi nam slične utiske saopštili i ostali posjetioci sa vodopada.
Navodeći da će raditi i za predstojeće praznike, vlasnik restorana ,,Nijagara“ Nikola Ujkić je naglasio da je na ovom mjestu priroda u prvom redu učinila svoje. Za ljubitelje tradicionalnih ukusa, vlasnik restorana ,,Nijagara“ iz ponude je izdvojio tušku jagnjetinu ispod sača, cicvaru, kačamak, pite i popularni kolač ,,tre leće“.
Na svega 22 kilometra od grada Rijeka Crnojevića nudi puno više od same prirodne ljepote. Na putu do nje nailazi se na vidikovac na Pavlovoj strani koji, garantovano, nijedan ljubitelj dobre fotografije ili popularnog selfija neće proći, nego će se zaustaviti da slika predivan pogled koji se spušta prema kanjonu rijeke i jezera u pozadini. Usput ćete proći i skretanje za Dodoše, Karuč, Žabljak Crnojevića, kao i nekoliko vinarija, gostiona… A kad stignete na Rijeku Crnojevića, sve miriše na ribu. Tu će vas presresti neki od gostoprimnih Riječana i ponuditi vožnju čamcem, smještaj…
KRSTARENJE BRODIĆEM
Našu pažnju ovoga puta sa svojom ponudom ,,ulovio“ je mještanin Petar Jovićević. Četrdesetominutna vožnja čamcem za najviše pet osoba kroz kanjon Rijeke, ponudio je on, košta 25 eura.
„Duplo duža vožnja do izlaza na jezero košta 40 eura. Za veće grupe imamo u ponudiv eće čamce. Po dogovoru sa gostima mogu se služiti hrana i piće na većem brodu, ali preporučuju za to restorane u samoj Rijeci. Takozvana ,,Amazon“ tura, kroz uski kanal rijekom u kojem ima dosta ptica, košta 65 eura“, predstavio je svoju ponudu Jovićević.
U ovom mirnom ambijentu lijepo su uklopljena četiri restorana sa bogatom gastronomskom i ponudom vina iz ovoga kraja. Toga dana na pristanu je bilo najmanje dvadesetak brodića i čamaca, što govori da je turistička sezona već krenula. Ukoliko neko očaran ljepotom Rijeke Crnojevića želi ostati da prespava, za to imaju u ponudi apartmane. Kako navodi Jovićević, cijene se kreću od 25 do 70 eura, u zavisnosti od kapaciteta i uslova.
Prirodnih ljepota i zanimljive ponude u okolini našeg glavnog grada, uvjerili smo se i dosta puta ranije, ne fali. Samo u Nacionalnom parku Skadarsko jezero su: Karuč, Dodoši, Žabljak Crnojevića, Virpazar, Plavnica. Blizu je i vinopodrum i vinogradi ,,Plantaža“, Bandići, Radovče…
Oni koji ne žele ići dalje od grada, ugodan dan mogu provesti na nekoj od plaža na Morači, Cijevni ili Zeti, na Gorici ili Ljuboviću. Ili, kako reče naš sugrađanin Petar Lazović, koji je obišao polasvijeta: ,,Što fali tome da ljudi sa đecom ili prijateljima izađu u park na Kruševcu ili neki drugi, naprave fin piknik, pročitaju finu knjigu ili slično“.
