Kada bitna faca sa alternativne scene i u petoj deceniji ima potrebu da stvara ozbiljnu i upečatljivu muziku, to po pravilu ide u dva smjera. S jedne strane je dodatno intimiziranje, emotivno ogoljavanje, a s druge - izlazak iz zone sigurnosti do tada zacrtane muzičke forme.
Kurt Vagner, mastermajnd kultnog alt-kantri benda iz Nešvila Lambchop, odlučio je da istovremeno isprati oba puta boreći se sa krizom srednjih godina.
Niska voltaža
Na 12. albumu „FLOTUS“ (2016) - naš kauboj iz Nešvila zajahao je nekog robotskog pastuva i udario u galop elektronskih bitova! Njegov prepoznatljivi bariton, pušten kroz procesor, slutio je fascinaciju muzikom koju posljednjih godina stvara Bon Iver, kultni indi folk bend koji je napravio sličnu odstupnicu ka elektronici.
Na novoj ploči „This (Is What I Wanted to Tell You)“ Kurt Vagner je još više u ulozi android kauboja. To ne znači da je svijet koji opisuje futuristički, distopijski. Naprotiv, to je ova naša realnost, ali prikazana iz drugačije perspektive.
Prva pjesma „The New Isn't So You Anymore“ nagovještava da Vagner oprezno stupa na novi teren. Njegov glas je poput hladnog neonskog svjetla niske voltaže koje pruža delikatan šmek noći. Da je to ipak tipičan Lambchop, svjedoče prepoznatljivi stihovi - od banalnog, djetinjastog cinizma do egzistencijalnog lamenta nad propuštenim vremenom i prilikama.
Neonska svjetla
Sofisticiranost, delikatnost svakog udara u instrument zapanjuje – toliko, da će vam nakon preslušavanja albuma druga muzika makar nakratko djelovati prenatrpano i haotično. To je posebno izraženo u prelijepoj „The December-ish You“ koja se raspliće oko jednog-jedinog gitarskog tona.
Finiš zahuktava neočekivano džezi „This Is What I Wanted to Tell You“ koja traje skoro sedam minuta. Idealan je uvod za pomirljivu „Flower“, u kojoj Vagner moli „da mu se vrati staro, hrišćansko ime“. I baš ta pjesma najsličnija je „klasičnom“ alt-kantri Lambchop zvuku, vrlo ciljano i simbolično.
Ovo je album koji nije za preslušavanje, već osluškivanje i opipavanje u mraku grotesknog, ali i samotnjačkog svijeta sa šmekom usamljenih barova na auto-putu američke provincije - gdje su muzički putokazi samo svjetla čežnjivih neonskih natpisa, potpisi hladne elektronike...
U takvoj atmosferi postaje jasno, zašto je stari kauboj Kurt Vagner morao navući ovo svemirsko ruho i upustiti se u noćni galop za slutnjama nekog neizrecivog sna...
Ocjena: 80/100
FOTO: smh.com.au / jpc.de
