Jeste li se ikada pitali kako je to kad vas neko zaista vidi? Ne onu verziju koju svjesno servirate drugima, ni sliku osobe kakva ste nekada bili, niti onu kakva biste jednog dana željeli da budete ili kakvi samo mislite da ste sada, u ovom trenutku. I ne samo to da vas vidi, već i to da vas, skrivene ispod svih tih slojeva želja, pristojnosti, tuđih mišljenja i očekivanja – ta neka osoba potpuno prihvata. Želi da vas upozna i da prigrli vaše najtrulije, najizopačenije djelove koje ni sami još nijeste uspjeli da osvijestite.
Ovaj zastrašujući, ali i predivni koncept pripadanja istražen je do detalja u maestralnoj seriji „Hannibal“ koja je više puta uspjela da približi smrt seksu i uživanje patnji.
Psihička borba
Priča o tome što znači biti viđen od drugog i kako taj osjećaj može da se poigra sa čovjekovim umom – jeste u srži odnosa Hanibala Lektora i Vila Grejema. Istu ideju sada istražuje i Fibi Voler-Bridž, kreatorka serije „Killing Eve“, baveći se magnetičnim odnosom inspektorke Iv (Sandra Ou) i serijskog ubice Vilanel (Džodi Komer).
Prva sezona bila je poslastica od osam epizoda. Uspjela je da očara svakoga ko joj je pružio šansu. Razlozi su, osim očigledne hemije glavnih glumica, bili i nepredvidljivost narativa, kao i činjenica da je Vilanel jedan od najmagnetičnijih negativaca koje smo imali priliku da gledamo na malim ekranima u posljednjih nekoliko godina.
Tako zlobna i nemilosrdna, a istovremeno blesava, šarmantna i posve čarobna ostavila nas je u čudu i natjerala da se zapitamo zašto Džodi Komer nije osvojila nijednu nagradu za ovu ulogu kao njena koleginica Sandra Ou.
Nedavno emitovana premijera druge sezone odvela nas je tačno 30 sekundi nakon događaja odigranih u finalu prethodne. Nakon što sluđena Iv i ranjena Vilanel napuste stan, ostatak epizode posmatramo ih kako pokušavaju, svaka na svoj način, da se psihički izbore sa posljedicama susreta u Parizu.
Mačka i miš
Iv se vraća nazad u Veliku Britaniju, pokušavajući da zadrži masku normalnosti pred sumnjivim suprugom, a Vilanel zbog ubodne rane koju joj je nanijela „njena nova djevojka iz Londona“ završava u bolnici. Odmah je jasno da su obje za veoma kratko vrijeme toliko uticale jedna na drugu, da je ovo samo početak jedne divne, izopačene romanse.
Na primjer, sva potresena i zbunjena nakon neplaniranog nasilnog čina, Iv ulazi u radnju kako bi kupila slatkiše. Dok užurbano puni kesu gumenim bombonima svih oblika i veličina, jedan od njih pada tačno ispred nepoznatog dječaka. Prije nego što mališan podigne ruku i zgrabi slatkiš, Iv ga zaustavlja i upućuje mu pogled veoma nalik onom kakav je u prvoj sezoni Vilanel uputila djevojčici kojoj je prevrnula sladoled.
Baš tu, na samom startu, svjesni smo situacije. Iako su razdvojene, Iv je bliža Vilanel mnogo više nego što to misli. Negativka za kojom je tragala cijele prve sezone, žena koja je ubila njenog mentora i koju je samo pola sata ranije povrijedila nožem – više nije samo neko koga Iv juri, već neko koga je počela da absorbuje. Baš kao u psihološkoj igri Hanibala i Vila, i ovaj „pas de deux“ izopačenosti je delikatan ples u kom je vrlo teško razabrati ko je zapravo mačka, a ko miš.
Novi komandant
To je bilo najlakše vidjeti u finalu prve sezone koji je lako mogao da prođe i kao kraj ove serije. Prije nego što je napala Vilanel, Iv je prvo pocijepala njenu odjeću i srušila sve po stanu, a zatim priznala da ne može da prestane da misli na nju i legla je pored nje. U aktu agresije koji je pucao od seksualne tenzije, Iv ju je probola nožem, klasičnim frojdovskim simbolom. Iako je odmah zažalila, bio je dovoljan taj jedan trenutak kada su njome ovladali porivi da shvatimo kako Iv ipak nije toliko drugačija od psihopate koju je jurila.
Ovaj potpuno neprirodan, nekonvencionalan, opijajući odnos pretvorio je „Killing Eve“ u jedan od najvećih hitova TV mreže BBC America i učinio da fanovi serije „Hannibal“ posmatraju Iv i Vilanel kao savršene nasljednice Vila i Hanibala, iako je njihova priča mnogo vedrija i laganija za ispijanje.
Nakon perfekcije kakva je bila prošlogodišnja sezona čak i pored želje da što prije dobijemo nastavak, u jednom trenutku prevladao je strah zbog mogućnosti da druga instalacija ne bude dobra kao brucoška. Tome nije pomoglo ni to što se kreatorka Fibi Voler-Bridž, zbog drugih projekata kao što je nova sezona još briljantnije serije „Fleabag“, povukla sa čela scenarističkog tima i ustupila glavnokomandujuće mjesto prijateljici i glumici Emerald Fenel.
Djetinja logika
Sama činjenica da je Fenel jednom napisala priču za djecu o kanibalizmu poručila je najsumnjičavijim fanovima da ne bi trebalo da sumnjaju u nju i izbor Voler-Bridž. Nakon premijere druge sezone, sa sigurnošću možemo reći da je serija otišla u prave ruke. Iako je Fibi svakako ostavila savršeno klupko za odmotavanje, Fenel je tako dobro skapirala dinamiku glavnih protagonista i ono zbog čega smo ih zavoljeli, da skoro i nećete primjetiti razliku.
Koliko razumije lik Vilanel, Fenel najbolje pokazuje u scenama u bolnici. Baš kao i u prvoj sezoni, kad na trenutak pomislimo da će psihopata sa stilom pokazati makar zrno empatije, shvatimo da smo pogriješili. Fenel to radi čak i suptilnije nego Voler-Bridž. Umjesto na poprištu krvi kao u prvoj sezoni, sada vidimo Vilanel kako luta po bolnici izigravajući doktora u pokušaju da pobjegne. Kada sretne ženu pacijenta koji je u komi, govori joj da se stanje njenog supruga poboljšava, svjesno je lažući, ali uvjerena da joj olakšava život.
Na isti način, iz „milosti“ ubija dječaka Gabrijela koji je ležao u bolničkom krevetu do njenog. Dječak joj je rekao kako ne bi želio da provede ostatak života kao nakaza i da mu je žao što nije poginuo u saobraćajnoj nesreći sa roditeljima. Vilanel sijeda na njegov krevet i grli ga. Taman kad pomislite da je dječak probudio nešto toplo u njoj, naglo mu lomi vrat.
Ovakve scene su posebno šokantne zato što se obično podvlači linija barem kada je u pitanju ubijanje djece, ali stvar je u tome što je i Vilanel dijete. Kada se probudi u bolničkoj sobi sve što želi jesu lizalica i stiker. Cijelu prvu epizodu provodi u pidžami superheroja koju uzima od Gabrijela.
Poriv za mesom
Fenel se iz petnih žila trudi da objasni kakva je Vilanel. To je osoba koja se bez imalo razmišljanja bacila ispred automobila da bi završila u bolnici, ali joj je trebalo vremena da skupi hrabrost i obuje tuđe, izuzetno odbojne kroksice. Nju ne plaši opasnost, već ružnoća.
Na sličan način prikazana je i Iv. O njenom psihičkom stanju učimo kroz okršaj sa dječakom, odnos sa mužem koji se polako mijenja i interakciju sa djevojkom za šankom koja pretpostavlja da je Iv zavisnica. Taj momenat je izuzetno značajan. Iv toga još nije potpuno svjesna, ali mi pred malim ekranima jesmo: ona možda nije zavisnik od alkohola ili pilula, ali jeste od djevojke koja će biti njen kraj.
Nevjerovatna intuicija zbog koje je Iv sjajan kriminalni profajler i zbog čega je više nego logično što brzo nakon otkaza dobija posao nazad, samo je dio onoga što je čini sjajnim likom. Sandra Ou velikim glumačkim umijećem donosi blistave momente komičnog olakšanja u najobičnijim situacijama.
Dok stoji u mrtvačnici i gleda leš koji se raspada, Iv odjednom osjeća nevjerovatan poriv za hamburgerom.
- To je formaldehid. Miris mrtvog tijela izaziva glad i poriv za mesom – objašnjava joj razdragana patološkinja.
Bez obzira na to kakav će biti nastavak druge sezone ili kako će izgledati treća, svježe potvrđena, sa novom šeficom scenarističkog tima Suzan Hitkout, „Killing Eve“ već na početku izaziva slične emocije i jednako je kontradiktorna. Koliko god bila jeziva i morbidna, imate snažan, neobjašnjiv poriv da razumijete i prihvatite njene male, slatke, neodoljive izopačenosti. Biljana MARTINIĆ
FOTO: collider.com / ew.com / imdb.com / tvline.com
