Ali, šta je sa kompleksnijim emocijama, poput tugovanja nakon gubitka voljene osobe i osjećaja ogorčenosti kada se suočavamo sa nefer situacijama.
Evoluciona biologija i nauke o ponašanju i mozgu otkrile su da ljudski nervni sistem ima nekih sličnosti sa životinjskim, naročito sa nekim sisarima.
Tako neke emocije za koje se često misli da su ljudske nisu isključivo naše.
Evo pet primjera iz knjige Emocionalna inteligencija životinja (The Emotional Intelligence of Animals), španskog primatologa i antropologa Pabla Ereroza.
Osjećaj pravednosti
Većina ljudi može da se razlikuje oko toga šta je fer, a šta nije. To je karakteristika i za neke primate poput kapucin majmuna.
Studija koju je uradio Centar za primate Jerkes (Yerkes Primate Center) iz Atlante pokazala je da ovi sisari odbijaju saradnju kada osjećaju nefer tretman.
Istraživači su dali parčiće krastavaca grupi kapucin majmuna kao zamjenu za plastične žetone.
Jednom od njih su dali grožđe - koje vole više od krastavca.
Odmah nakon toga, ostali su odbili da nastave saradnju u eksperimentu. Neki su čak gađali ljude komadima krastavaca.
Želja za osvetom
Gotovo svaka osoba je u nekom trenutku osjetila želju za revanšom, pa zašto ne bi i neke životinje?
Krdo slonova napalo je 2016. Ranči, grad u istočnoj Indiji, prisiljavajući stanovnike da trče kako bi se spasili. Životinje su tražile tijelo žene koja je stradala nakon pada u kanal za navodnjavanje.
Životinje mogu da budu ljute i osvjetoljubive prema agresivnim trenerima.
Šimpanze pamte ko su im prijatelji i neprijatelji. Ako neprijatelj napadne prijatelja, osveta može biti blizu.
Majčinska ljubav
Ljudi obično vole i štite svoje potomstvo. Ali i mnoge životinje su sposobne da pokažu isto toliko majčinske ljubavi.
Kristina, šimpanza iz Tanzanije, otišla je vrlo daleko u brizi prema svom potomku, rođenom sa Daunovim sindromom i hernijom koja ga je sprečavala da sjuuedi.
Istraživači sa Univerziteta u Tokiju svjedočili su kako je majka ponekad prestajala da jede da bi se brinula o bebi.
Nije dozvolila nikome da nosi njenu djevojčicu, kao da je znala da to niko ne može učiniti bolje od nje. „Devojčica" je uginula sa dvije godine.
Pablo Ereroz takođe piše o mami slonici i njenoj bebi, od koje je odvojena pošto je odvedena iz krda da zabavlja turiste u Tajlandu.
Tri godine kasnije, nakon nastojanja konzervatorske grupe da prati bebu slona, beba i mama su ponovo spojene u utočištu za slonove. Stajale su jedna jedna naspram druge sat vremena. Zatim su počele da se maze.
Slomljeno srce
Raskid i gubitak partnera može da izazove ljudsku patnju.
Are, koje su verne partneru cijelog života, osjećaju ovu vrstu gubitka intenzivno.
Ako jedan od partnera iznenada ugine, drugi to teško podnosi: često prestaje da jede i postaje slabiji.
Neki postaju tako slabi da ne mogu da se drže na liticama gdje žive i padaju na stijene. Da li je ovo oblik samoubistva životinja zbog ljubavi?
Empatija i utjeha
Ljudi mogu da se tješe međusobno i osjete empatiju i saosjećanje jedni prema drugima.
Studija iz 2016. objavljena u časopisu Science otkrila je da voluharice tješe druge voluharice koje su pod stresom - a istraživači su to opisali kao dokaz empatije.
U eksperimentu parovi su bili izolovani jedan od drugog. Jedna voluharica u svakom paru bila je izložena blagim šokovima. Kada su ponovo spojene, voluharica koja nije bila izložena šokovima pokušala je da ublaži nelagodnost partnera.
To je radila tako što ga je oblizivala duže nego što su to radile druge životinje u kontrolnoj grupi koje su bile odvojene, ali nijesu bile izložene šokovima.
Druge studije su otkrile da šimpanze mogu da se osjećaju kao žrtve agresije, a slično se događa i sa delfinima, slonovima i psima.
