Naći se bez posla u šestoj deceniji života, kada obično čovjek nije više snažan i ne može da radi i rješava radne zadatke u punom kapacitetu i kada ne ostvaruje pravo na penziju, predstavlja problem mnogo širi od onog koji osjećaju pojedinac i njegova porodica. Današnji poslodavaci hoće mlade, zdrave i sposobne radnike, da rade puno, a da ih plate malo.
STATISTIKA
– Na evidenciji Zavoda za zapošljavanje je trenutno 9.808 građana koji su u šestoj deceniji života od kojih je 5.465 žena, što čine 33,6 odsto od ukupnog broja nezaposlenih – kazao je Pobjedi načelnik u Odsjeku za statistiku ZZZ Jovan Kostić. Jedan broj njih, kako su Pobjedi kazali iz Zavoda za zapošljavanje, prijavljuje se zbog socijalnih davanja što otežava njihovu prekvalifikaciju. Dakle, statistika govori da u Crnoj Gori svaki treći nezaposleni ima više od 50 godina. Iz Zavoda za zapošljavanje nemaju podatak koliko je od ovih lica kvalifikovano da rukuje sa računarom. - Prijava nezaposlenih lica u evidenciju Zavoda za zapošljavanje nije obaveza, već pravo koje svako lice starosti do 67 godina života može da iskoristi. Jedan od glavnih preduslova za ostvarivanje ovog prava je preuzimanje aktivne uloge pojedinca za pripremu i uključivanje u rad. Trenutno se u našoj evidenciji nalazi 33,6 odsto osoba starijih od 50 godina, od kojih nešto više od polovine čine žene – kazao je Kostić.
Osnovna uloga Zavoda za zapošljavanje je posredovanje i usmjeravanje nezaposlenih prema tržištu rada. Kako je Pobjedi kazala pomoćnica direktora u sektoru za zapošljavanje Sanja Rabrenović, veći broj pripadnika ove starosne grupe posjeduje znanja i vještine koje nijesu dovoljno tražene na tržištu rada, a nerijetko imaju zdravstvene i druge kombinovane smetnje koje ih čine teže zapošljivim licima. - Jedan broj njih prijavljuje se u evidenciju Zavoda isključivo radi ostvarivanja nekog od prava na pasivne mjere koje se odnose na socijalna davanja, što otežava njihovu aktivaciju i usmjeravanje na programe podrške namijenjene uključivanju na tržište rada – kazala je Rabrenović.
Ona dodaje da aktivna politika zapošljavanja ima važnu ulogu u povratku nezaposlenih na tržište rada, kreiranju uslova za zapošljavanje dugoročno nezaposlenih, kao i u savladavanju prepreka za zapošljavanje lica iz kategorije teže zapošljivih. - Najvažniji saveznici nezaposlenih osoba u ovom procesu su savjetnici za posredovanje u zapošljavanju, koji, u skladu sa prepoznatim problemima i preprekama, motivišu, savjetuju i usmjeravaju nezaposlene ka prihvatanju programa podrške koji su u skladu sa njihovim mogućnostima i potrebama. Nezaposlena lica se, u skladu sa svojim mogućnostima, znanjima, vještinama i sklonostima mogu uključiti u programe javnog rada, obrazovanja i osposobljavanja, podrške u samozapošljavanju, profesionalnu rehabilitaciju osoba sa invaliditetom i ostale programe aktivne politike zapošljavanja. Imajući u vidu potrebe tržišta rada – kazala je Rabrenović.
Kako je istakla naša sagovornica, Zavod za zapošljavanje, između ostalog, u saradnji sa organizatorima obrazovanja odraslih realizuje programe u kojima učesnici stiču osnovna informatička znanja i osnove stranih jezika. - Naši mlađi korisnici uglavnom imaju razvijena ova znanja i vještine, te među nezaposlenim iz starije uzrasne kategorije vlada veće interesovanje za uključivanje u pomenute programe. Tokom prošle godine u programima javnih radova, obrazovanja odraslih i drugih programa namijenjenih teže zapošljivim licima učestvovalo je 16,25 odsto lica iz ove starosne kategorije – kazala je Rabrenović.
Svi programi, kako ističe, dostupni su nezaposlenim licima besplatno. A za sve učesnike programa koji ne podrazumijevaju zapošljavanje, predviđena je novčana pomoć tokom trajanja programa.
SISTEM
Psihološkinja Radmila Stupar-Đurišić, govoreći o problemima nezaposlenosti star i j i h l j u d i , i s t i č e d a u današnjem sistemu vrijedite onoliko koliko možete puno da radite, a da budete malo za to plaćeni. Ali, tvrdi da smo upravo ovo tražili. - Ovo je sistem koji smo mi odabrali. Nije nam valjao socijalizam, jer se u tom sistemu ovo nikad ne bi dešavalo. U socijalizmu je čovjek čuvan i dok god ima u njemu snage nalazi mu se najadekvatnije radno mjesto za njega i društvo brine i o svojim slabije sposobnim građanima. U kapitalističkom društvu to nemate – kazala je Pobjedi Stupar-Đurišić.
Ona ističe da danas vrijedite samo onoliko koliko možete da date. - Tako je generalno u svijetu. Da li smo ovaj sistem birali svjesno ili smo bili izmanipulisani propagandom koja je dolazila sa zapada pa smo mislili da je to lijepo. Ali danas stariji građani i mladi roditelji se prvi suočavaju sa posljedicama novog sistema. Nema mogućnosti bolovanja, a mlade majke moraju da ostavljaju bebe od četiri mjeseci u jaslicama kako bi zaradile za život – objašnjava naša sagovornica. Kako ističe, društveni sistem i uređenje nije nametnuto starijim osobama jer su oni za to glasali. - Najvjerovatnije nijesmo znali šta radimo, zavedeni smo najvjerovatnije dobrom reklamom, ali tim starijim građanima na takav način se treba obratiti da im bude jasno šta su birali. Kada je već biran kapitalizam, pomaže im se tako što oni osmišljavaju sopstveni biznis. Nešto sa čim će se oni zabaviti, ali uspjeti zaraditi. Nužda zakon mijenja, morate nešto sami jer vam to država neće obezbijediti.
Mi možemo biti ljuti i ogorčeni, ali kapitalistički sistem ne vodi brigu o ljudima koji nijesu u punoj snazi – kazala je StuparĐurišić. Stariji ljudi koji nemaju posao, kako kaže, krive državu, vlast, krive nekog drugog, a rješenje je jako rijetko u krivljenju drugog. - Da se može riješiti kad krivimo nekog drugog pa da taj problem bude riješen, bilo bi sjajno. Najbolje je za njih da se suoče zrelo i odraslo sa situacijom u kojoj su se našli i da svoje znanje, iskustvo i ono pameti što još uvijek imaju provedu u osmišljavanju biznisa – kazala je Stupar-Đurišić. Oni mogu, kako je kazala, ako ne nađu neko drugo rješenje da pomognu svojoj djeci oko podizanja njihove djece.
- Mladi ljudi imaju jako puno problema i njihovi roditelji bi mogli da pomognu da se vaspitaju nove generacije. Ja bih jako puno zaposlila starijih ljudi u vaspitavanju i odgoju mladih generacija. Imamo mnogo djece koju roditelji njihovi ne mogu da vaspitaju jer rade 10 sati dnevno i dođu kući premoreni i nema ko da se igra sa djecom, a ona kroz igru najbolje uče. Naša djeca danas odrastaju uz jako umorne i istrošene roditelje i kada bi imali babe i djedove koji nemaju posao da se bave vaspitanjem djece, tu možda nema novca, ali benefiti koje bi naše društvo imalo bi bilo sjajno. Naša omladina je u velikoj opasnosti, vaspitavaju nam djecu televizori, društvene mreže i to će se odraziti na buduće generacije i kada budemo vidjeli da smo pogriješili biće kasno... – kazala je Stupar-Đurišić. Kako zaključuje, opterećena nam je najsnažnija karika društva od 30 do 50 godina koja bi trebala da bude pokretački klub i koja ne može da iznese sve ovo.
