Prošlo je lijepih 12 godina od kada je londonski di-džej Džejson Svinskou potpisao jednu od intimnih himni melanholije „To Build a Home“. Do ovog proljeća, bend je tražio način da izađe iz sjenke najveće autorske pjesme.
Lagani ritam
Na albumu „Ma Fleur“ (2007), koji otvara „To Build a Home“, pao je dobar prst prašine. Toliki, da se muzika The Cinematic Orchestra doživljava sa patinom nedostajanja koju nosi vrijeme.
Iz sadašnje perspektive, ta indi melanholija nošena klavirskom elektronikom djeluje pomalo naivno i pretjerano zaneseno. Najveći hit je, u međuvremenu, od ekskluzive indi romantika postao mejnstrim standard, obično vezan za najjače momente megapopularnih televizijskih drama.
Zbog toga je jasno zašto je ploča „To Believe“ tako nestrpljivo iščekivana. Radovala joj se publika različitih profila - jer The Cinematic Orchestra umije da ubode univerzalnu emociju i duh vremena. Uvijek u laganom, meditativnom ritmu, gdje se svaki klavirski udar dobro oslušne prije nego ustupi mjesto sljedećem.
Put u sebe
Sviskou opisuje novi album kao razmišljanje o vjeri u zajedništvo u doba velike britanske Bregzit traume. I donosi nam džezi trip-hop klavirski i gudački omekšan, naravno, usporen na onaj način koji će vam uvijek i nepogrešivo reći da je to baš The Cinematic Orchestra.
Samo je uvodna i naslovna pjesma, u kojoj gostuje kalifornijska zvijezda Mozes Samni, dominantno verbalna. Ostale, poput najboljih - treće devetominutne „Lessons“, ili sedme „A Promise“ u trajanju od 11 minuta koji zatvaraju album, nalik su instrumentalnoj meditaciji, hvatanju emocija, iracionalnoj potrazi, putovanju u središte sebe. Svinskou je čekao 12 godina, a u međuvremenu je pronašao vjeru u vrijednost onih stvari koje se ne mogu objasniti.
Armirana osnova
U poređenju sa pločom „Ma Fleur“, najdosljednija je uvodna pjesma „To Believe“, čemu doprinosi mekani, sanjivi Samnijev glas. Ostatak je progresivniji, jer to je elektronika zapletena u ofanzivi.
Kao da je, nakon dugog kosmičkog putovanja, kolonija romantika Džejsona Svinskoua konačno stigla na odredište - pa shvatila da tamo mora zasukati rukave i udariti u akciju. Čak se i sukobiti između sebe. „The Workers of Art“ i „Zero One“ najbolje nose taj osjećaj urgentnosti, akcije.
„To Believe“ je sjajna preporuka za dalje istraživanje rane faze karijere benda The Cinematic Orchestra - jer u njemu ima zvuka sa svakog od prethodna četiri albuma. Svinskou je petom pločom zaokružio zvuk grupe, pružio joj snažnu potporu, armirano ojačanje.
Nažalost, u želji da ostane dosljedna sebi, velika kosmička ekspedicija Džejsona Svinskoua ipak nije iskoračila. To donekle unižava ukupan utisak o realno vrlo zategnutom, pedantnom, brižno stvaranom djelu. Za 12 godina pauze, očekivalo se malo više od te uglancanosti... Očekivalo se malo „gradinarske“ magije koja nosi „To Build a Home“ ka dalekim galaksijama. Stojan STAMENIĆ
Ocjena: 72/100
FOTO: target.com / amazon.com
