Prvi pucanj bio je dovoljan da usmrti Marvina Geja. Metak je smrvio grudni koš, pocijepao srce, desno plućno krilo, dijafragmu, jetru i bubreg - prije nego što je završio u mračnom ćošku, u sobi djetinjstva tužnog kraljevića soula. A onda je Marvinov otac pucao još jednom...
Tog 1. aprila 1984, sat nakon ponoći, mastilo policijskog izvještaja topilo se u memljivoj, sparnoj noći, onoj koja obično najavljuje rano ljeto u Los Anđelesu. Na stolici je sjedio miran, zamišljen velečasni Marvin Gej Senior. Pištolj još nije bio tu. Pronađen je tek ujutro, ispod jastuka u roditeljskoj sobi.
- Recimo da baš i ne mogu reći da mi nije bio drag - bio je njegov jedini odgovor na pitanje da li voli sina.
Sumnjiva dama
Oni koji su poznavali velečasnog Geja govorili su da je čudna zvjerka. Da se obučen kao burleskna dama pojavljivao na sumnjivim mjestima pod crvenim svjetlom - tu priču o ocu Marvin Gej čuo je i kao dječak. No, Senior je u suštini bio samo bojažljiva, preplašena osoba. Niko i ništa, svjestan sopstvene nebitnosti. Jedan od onih čiji autoritet nije prelazio granice privatnog posjeda. I koji je batinanjem djece dokazivao da se pita nešto u životu.
- Nijesam htio da ga ubijem... Zar to nijesu bili ćorci, dječji meci? - racionalno se branio.
Kada su mu kazali da je Marvin umro, briznuo je u plač... I to više za sobom, nego za sopstvenim djetetom.
Sve što je Marvin Gej ikada otpjevao, uspio i stvorio - to je bio bijeg od tog oca i te porodice. Velečasni Senior nikada mu nije oprostio to što je postao muzičar. Majka Alberta bila je jedini pomiritelj, vezivno tkivo porodice. Razlog zbog kog se vraćao - u njihov dom u Vašingtonu i onaj drugi u Los Anđelesu. Naročito kada mu je bilo teško. A iza Marvina Geja bile su godine depresije i borbe sa zavisnošću. I dva propala braka...
Podignuta ruka
Uspjeh albuma „Midnight Love“ bio je kratkoročni analgetik na živu ranu, krajem 1982. godine. Dok su kritičari i publika hvalili hit „Sexual Healing“, taj potpuno drugačiji post-disko, sa ukusom soula i fanka - dejstvo je trajalo. Onda je došla turneja na koju nije želio da pođe. Mrzio je koncerte. U njegovoj muzici oduvijek je odjekivalo nešto beskrajno samotnjačko.
Nakon neuspjele turneje, u dugovima, u momentu teške depresije, Marvin Gej vratio se u roditeljski dom u Los Anđelesu na proljeće 1984. i zatekao oca kako svakodnevno maltretira majku. Brat Frenki, koji je sa suprugom živio u manjoj kući u drugom dijelu imanja, nije se osvrtao na roditelje.
Te noći 31. marta, Marvinu Geju Senioru dovoljan izgovor za svađu sa suprugom bio je zagubljen list polise osiguranja. I to je trajalo satima. Marvin je istrčao iz sobe nakon sat, prvo molio da se smiri, pa psovao - pa prvi put udario oca. To je bilo neoprostivo. Velečasni Gej je, zamislite, i pred pastvom govorio kako bi ubio rođeno dijete ako bi ikada podiglo ruku na njega...
Težina samoće
Pola sata nakon svađe, taman kad se činilo da su se smirili, otac je utrčao u Marvinovu sobu u koju se prethodno sklonila i majka Alberta. Bez riječi, potegao je pištolj i opalio prvi hitac. Onda je prišao i pucao još jednom.
Godinama kasnije, Frenki Gej se kleo da mu je brat izdahnuo na rukama.
- Ne brini, dobio sam što sam želio... Nijesam mogao sam, natjerao sam ga da on zapuca. Dobro je, istrčao sam trku, za mene ništa nije više ostalo - navodno je rekao Marvin, dan prije 45. rođendana, u noći kada je izdahnuo soul.
Marvin Gej Senior dobio je šest godina robije, a advokati su ga uspješno branili kao neuračunljivog zbog benignog tumora na mozgu. Umro je napušten od svih, 1998. godine u staračkom domu, koji je plaćen Juniorovim posljednjim novcem. I konačno je spoznao težinu samoće o kojoj je pjevao njegov sin u pjesmi „I Heard It Through The Grapevine“. S. STAMENIĆ
FOTO: pinterest.com
