April je možda vrijeme Uskrsa, ali ljubitelji sumanutih serijala će vam odmah reći: „Zaboravite na njega. Božić je ove godine stigao mnogo ranije – i to noseći nam ne jedan, već dva superpoklona.“ Nemojte im zamjeriti zbog tolikog entuzijazma. Nije im ni čudo što su se pomamili: u istom danu dobili su dvije dugo iščekivane, fenomenalno bizarne poslastice koje se ne mogu uporediti ni sa jednim od projekata koje smo proteklih mjeseci, ako ne i godina, gledali na malim ekranima.
Prva je „What We Do in the Shadows“, spin-of briljantnog istoimenog mokumentarnog filma iz 2014. godine, a druga je nova instalacija saj-faj projekta „Happy!“ sa Kristoferom Melonijem – legitimnim kraljevićem najporemećenijih TV serijala.
Vjeran originalu
Da krenemo od „What We Do in the Shadows“, mlađeg od dva brata po ludaštvu. Televizijska verzija priče o vampirima cimerima preseljena je sa Novog Zelanda na Staten Ajlend. Taika Vaititi sklonio se iz kadra i preuzeo kreatorsko-režisersko-producentsko kormilo. I ne, nemate razloga za brigu. Iako Vaititijev neodoljivi i naizgled nezamjenljivi dendi Vijago ni njegovi cimeri Dikon i Vladislav nijesu pogonski trio serije, njihove „zamjene“ su više nego zabavne.
Štoviše, već nakon dvije emitovane od deset planiranih polučasovnih epizoda na mreži FX sasvim je jasno da „What We Do in the Shadows“ neće iznevjeriti hardkor fanove. Vaititi je ostao vjeran duhu filma, a pritom je proširio ovaj fenomenalni mokumentarni univerzum.
Slična atmosfera postignuta je sa lakoćom iako u seriji nema starih glumaca. Uostalom, oni i naši novi vampirski heroji dijele istu vremensku liniju, tako da nije isključeno da će Vijago, Dikon i Vladislav iskočiti odnekud, makar u epizodnim ulogama. No, važnije od toga: najveći fanovi filma biće izuzetno zadovoljni novitetima, a priča će lijepo pasti i onima koji ga uopšte nijesu gledali (samo da znaju: počinili su zločin ako nijesu!) jer im uopšte nije potrebno prethodno znanje da bi uživali.
Vampiri i smrtnik
Zbog čega su televizijski cimeri sa Staten Ajlenda obavezni za svakog ljubitelja dobrog humora? Osim već poznate blistave mokumentarne forme - specifičnog spoja satire i dokumentarnog žanra, televizijska adaptacija nudi toliko dobih fora i suvog, najsuvljeg humora, da će vam doći da istetovirate makar jednu od fora izgovorenih u početnim epizodama.
A tek forobacači... Umjesto Vijaga, imamo Nandora (Kajvan Novak) – novog svježeproklamovanog vođu koji ima fetiš na šljokice, četke za kosu i picajzla čiste prostorije. Naravno, od starta je osuđen na cimere koje apsolutno ne zanima čistoća, ni njegovo pasivno-agresivno upiranje prsta u fleke po dnevnoj sobi i ponavljanje pitanja: „Možemo li da završimo jednu žrtvu prije nego što pređemo na drugu?“
Cimeri broj dva i tri su ljubavnici Nađa (Natasija Demetriou) i Laslo (Met Beri). Ona, sa nekim čudnim fetišom na smrtnike koji je sjećaju na nikad prežaljenog ratnika od prije ko zna koliko vjekova. I on, najzgodniji tip u rodnom selu u kom je više od polovine ljudi zaraženo i kugom i leprom.
Nesrećni cimer broj četiri i izvor najvećeg tragikomičnog smijeha nije vampir, već smrtnik Giljermo (Harvi Giljen). Simpatični debeljko služi Nandora više od deset godina nadajući se da će ga jednom pretvoriti u vampira. O tome sanja od djetinjstva, kada je prvi put gledao film „Interview with the Vampire“ (1994) sa Antoniom Banderasom, prvim hispano glumcem u ulozi seksi krvopije.
Energetski pijuk
U trenutku kada mislite da su međusobne interakcije i genijalno neprilagođeni kontakti ove četvorke sa smrtnicima sve što vam je potrebno da ponovo uživate u projektu sa etiketom „What We Do in the Shadows“ – stiže cimer broj pet. Totalni novitet, autentični proizvod TV adaptacije, neko koga svi znamo i gubimo nutritivnu vrijednost zbog njega: energetski vampir.
Ko se nije prosuo po podu dnevne sobe ili koje li već prostorije u kojoj je gledao Kolina Robinsona (Mark Prokš) – taj sigurno nije čovjek. Odnosno, mora biti njegov kolega – energetski vampir, jedino biće na planeti koje može da iscijedi druge vampire. Kolin je jedan od najvećih i najsvježijih aduta ovog spin-ofa. Opcije za šegačenje sa „crnilima od ljudi“ su beskrajne ako ni zbog čega drugog onda zbog toga što svako od nas poznaje makar jednu takvu osobu. I ima ličnu priču o njoj.
Na koncu, tu je i baron Afanas (Dag Džouns), najdrevniji vampir među cimerima. Tek je pristigao na Staten Ajlend, ali već im je naredio da zavladaju „Novim svijetom“, budući da su superiorna vrsta.
E, tu nas tek čeka pogibija od smijeha: em od Nađe i Lasla koji su oboje bili njegovi ljubavnici, em od Afanasove interakcije sa smrtnicima, em od očajničkih pokušaja cimera da sakriju da samo žele da se sklupčaju na kauč i maze se ili srkuću toplu krv ili igraju igre, a ne da donose apokalipsu i vladaju svijetom.
Leteće kaluđerice
Druga postava perfektnih cimera iz ludačke druge dimenzije ima sličnosti sa Vaititijevim novim maslom, ali je i znatno bolesnija. „Happy!“ se vratio sa praskom – i to bukvalno.
Druga sezona počinje još jednom od scena „samo što ne izleti iz šina“, po kojima je šou Brajana Tejlora postao prepoznatljiv. Vidimo kaluđerice, sa eksplozivima privezanim oko struka, kako jure gradom, ruše vašar, tuku se i preturaju po kantama za smeće. U jednom trenutku, jedna od njih pronalazi prekidač. Stiska dugme – i sve ostale kaluđerice osim nje lete u nebo.
Ovo je samo prva od nekoliko fontana krvi koje slijede, a to opet nijesu najkrvoločnije scene ponuđene u prvoj i drugoj epizodi nove instalacije. Ekipa koja stoji iza serije „Happy!“ apsolutno je svjesna da je u prethodnoj sezoni imala Djeda Mraza koji lobotomizira djecu, jednoroga na kokainu, orgije vanzemaljskih buba i sado-mazo verzija Teletabisa (?!), sastanke anonimnih izmišljenih prijatelja, zabavljača za djecu koji izgleda kao čedo Branka Kockice i nečega stvorenog u Petrijevoj šolji...
Rat za Uskrs
Ovog puta njihova meta neće biti Božić kao u brucoškim epizodama, već drugi hrišćanski praznik – Uskrs. Naravno, simboli praznika su ponovo „degradirani“ i demistifikovani. Nakon poremećenog Djeda Mraza dobijamo sado-mazo uskršnjeg zeca kog igra najbolja od svih mogućih bolesnih njuški, njegovo strahočanstvo Smuti (Patrik Fišler) kog je Nikov anus (ne-po-no-vi-lo-se) dobro upoznao u prethodnoj sezoni.
Osim Smutija, u igru se vraća i Soni Šajn (Kristofer Ficdžerald), ovog puta u namjeri da ubijedi Vatikan da uloži u rebrendiranje Uskrsa i kampanju „MEGA“ ili „Make Easter Great Again“. Hm. Ako vam je prošle godine izazvao posttraumatski sindrom sa pomenutim orgijama, možda i ne treba da gledate drugu sezonu – jer ovo miriše na nešto još gore.
Od negativaca, ponovo je tu i Mister Blu (Riči Koster) koji se ne provodi tako lijepo u narandžastom odijelu iza rešetaka. Njegov dio priče je za sada najmanje zanimljiv, ali bez sumnje je riječ o pripremi za nešto veliko u nastavku priče. To što su Blua zaposjeli demoni možda na prvu loptu zvuči banalno. No, sigurno je dio nekog opasnog plana.
Odličan pravac
A Nik i Hepi (Patrik Osvalt)? Raspričanog plavog letećeg jednoroga koji ulazi u pubertet galopirajućom brzinom (novi izvor dobrog humora) sada vidi samo Nik. Njegova kćerka Hejli (Brajs Lorenco) odrasla je preko noći nakon traume iz prethodne sezone, zbog čega je i prestala da vidi najboljeg prijatelja.
Biće interesantno vidjeti što će Tejlor učiniti sa Nikovim i Hejlinim odnosom. Jedno je sigurno: koliko god Nik pokušavao da se odvikne najvećih zavisnosti (alkohol, narkotici, ubistva), serijal neće krenuti u pravcu grešnog oca koji se iskupljuje. Štoviše, velike su šanse da izabere nešto još bolje: pretvaranje oca i kćerke u ortake po ludilu.
To možda nije dobro i zdravo za djecu, ni stvarnu, ni televizijsku – ali sigurno jeste za nas kraj malih ekrana. Jer, u godini koja nas za sada bombarduje isključivo mračnim i depresivnim TV dramama više nam je nego potrebno ovakvo supersonično sunce bizarnosti poslije kog imate osjećaj da ste gledali Peru Kojota i Pticu Trkačicu – ali na rakiji i pečurkama!
FOTO: indiewire.com / tvtime.com / imdb.com / screenshot
