Dugogodišnji nagomilani problemi, koji su rezultat ne samo povećanja cijena svih inputa potrebnih za proizvodnju hljeba (brašna, energenata, repromaterijala i dr), već i nelojalna konkurencija među samim proizvođačima, veoma opterećuju poslovanje u ovoj oblasti.
Proizvođači su odobravali izuzetno visoke rabate trgovinskim lancima (iako se radi o osnovnoj životnoj namirnici) s ciljem boljeg pozicioniranja I plasmana sopstvenog proizvoda, što je za posljedicu imalo cjenovne disparitete osnovne vrste hljeba. Fakturne cijene je veoma često, bila i znatno niža od cijene koštanja. Maloprodajna cijena osnovne vrste hljeba (600gr od bijelog brašna) na sjeveru se kreće od 0,60 do 0,70 eura, na primorju od 0,50 do 0,70 eura, dok se u centralnom dijelu, gdje se nalaze najveće industrijske pekare, cijena kreće u rasponu od 0,29 do 0,59 eura.
Zbog ovakve politike su svi industrijski proizvođači u pekarstvu u veoma teškoj finansijskoj situaciji koja se ogleda u potpunoj nelikvidnosti i nemogućnosti da obezbijede prostu reprodukciju. Ovakva situacija zahtijeva korjenite promjene u nastupu na tržištu.
Razlike u proizvođačkiim cijenama I nelojalna konkurencija među proizvođačima dovode u zabludu i potrošače: u kojem marketu će biti najniža cijena hljeba i kojeg dana. Ove disparitete cijena mogu eliminisati samo proizvođači u poslovnoj saradnji sa trgovačkim lancima i uz poštovanje principa fer trgovine i fer poslovanja.
