Pojašnjavajući zašto upis na UCG treba poboljšati, prije svega je problematizovao pravilo prema kom se prilikom upisa u prvu godinu studija može konkurisati samo na jednom studijskom programu.
- Da bi izbjegli ovo ograničenje, budući studenti pribjegavaju nedozvoljenim postupcima - svjedočanstva oglašavaju izgubljenim, na osnovu toga dobijaju duplikat i tako sa ,,izgubljenim“ i duplikatom svjedočanstava konkurišu na dva studijska programa istovremeno - istakao je on za Pobjedu.
Pravilnikom o bližim uslovima, kriterijumima i postupku upisa u prvu godinu osnovnih studija UCG propisano je, precizirao je Backović, da je u slučaju da kandidat podnosi duplikate umjesto traženih originalnih dokumenata, dužan da prilikom predaje dokumenata potpiše izjavu da orginalna dokumenta nije iskoristio za ostvarivanje prava na upis na nekom drugom studijskom programu.
Podsjeća da je ovim dokumentom, takođe, propisano da će kandidat koji da netačnu izjavu biti eliminisan iz kvalifikacionog postupka. -Zašto se dešava istovremeno konkurisanje za dva studijska programa? Jednostavan odgovor je zato da odličan učenik ne bi ostao neupisan na studije. Evo primjera. Bodovanje i rang lista prave se za studijski program na fakultetu. Dešava se da je konkurencija za upis na jednom studijskom programu UCG takva da neupisani ostaju i učenici sa odličnim uspjehom iz srednje škole, dok se na nekom drugom studijskom programu upisuju i sa dobrim uspjehom... – priča Backović.
Kako bi se, dodaje on, preduprijedila ova nedozvoljena praksa, koja nije dobra ni za integritet UCG, budućeg studenta i građanina, a da bi upis na UCG bio pravedan, potrebno je sagledati kako je ovo pitanje riješeno u Sloveniji i Hrvatskoj. Tamo, ističe sagovornik Pobjede, srednjoškolac na konkursu navodi, po redosljedu važnosti, studijske programe na kojima bi želio da studira, te istovremeno konkuriše na više njih.
Pad kvaliteta obrazovanja
Backović je istakao da je na početku primjene Bolonjske deklaracije, studijske 2003/04. godine, na osnovnim studijama u Crnoj Gori bilo oko 10.000 studenata, te da ih je već 2014/15. bilo oko 24.000, a odgovarajući na pitanje je li nam Bolonja donijela išta dobro, ističe da je taj proces podrazumijevao promjenu načina rada sa studentima, bolje uslove za boravak i rad studenata i veća ulaganja u visoko obrazovanje.
- Način rada sa studentima je ostao reproduktivan kao i na nižim stepenima obrazovanja. Ocjena na ispitu zavisi od stepena reprodukcije onog što piše u knjizi ili onog što je rekao nastavnik. To znanje brzo izblijedi. Da bi se donekle ublažio ovaj problem, studenti su Zakonom bili obavezni da znanje stiču i u praktičnom radu. Izgleda da je ta ideja propala - kaže on.
Opširnije u Pobjedi
