Jedini podatak do kojeg je Pobjeda uspjela da dođe tokom mjesec bezuspješnih pokušaja da dobijemo ovu statistiku je iz Ministarstva unutrašnjih poslova odakle su, trudeći se da nam koliko-toliko pomognu, rekli da u bazi imaju samo broj crnogorskih državljana koji posjeduju pasoš Crne Gore, ali ne i prijavljeno prebivalište ovdje. Takvih je, na dan 22. mart ove godine bilo 23.977.
Resurs
To, naravno, kako su nam rekli i iz MUP-a, nije podatak koji pokazuje koliko je ljudi napuštilo Crnu Goru od devedesetih. Kada se pokrene priča o bilo kakvoj statistici, prva adresa je MONSTAT, pa smo i mi od njih tražili podatke, ali se ispostavilo da ne vode takvu statistiku. - Zavod za statistiku ne raspolaže podacima o međunarodnim migracijama i za iste se možete obratiti Ministarstvu unutrašnjih poslova – jedino je što su nam odgovorili.
Iako je MONSTAT institucija koja brine o podacima, sabira ih i na osnovu čijih informacija se prave dugoročne strategije i planovi, ove podatke nema?! Zašto, nijesu nam objasnili. U MUP-u su nam kazali i da ,,iako je Zakonom o registrima prebivališta i boravišta propisano da je u slučaju boravka van Crne Gore dužeg od 90 dana crnogorski državljanin dužan da podnese prijavu o odlasku u drugu državu, Ministarstvu u opštini u kojoj ima prebivalište ili preko diplomatsko-konzularnog predstavništva Crne Gore, u određenim situacijama građani ne poštuju ovu zakonsku odredbu, što utiče na tačnost i ažurnost evidencija“.
Stručnjakinja za demografiju, profesorica Dragica Mijanović u razgovoru za Pobjedu upozorava da je ozbiljan problem činjenica da Crna Gora nema zvanične, statističke podatke o brojnoj, polnoj, starosnoj i obrazovnoj strukturi stanovništva koje odlazi. - Najveći problem je što to nikoga i ne brine iako je stanovništvo glavni resurs jedne države – ističe ona. Usljed velikog odliva stanovništva, kaže naša sagovornica, koje iz zemlje odlazi tražeći dostojanstveniji život i ekonomsku stabilnost, Crna Gora bi za 30-ak godina mogla da bude država koja ima staro stanovništvo, negativnu stopu prirodnog priraštaja i najvjerovatnije problem sa radnom snagom.
Najveći gubitak, prema njenim riječima je, odliv stručnog visokoobrazovanog kadra, potencijalnih nosilaca razvoja i inovacija, čiji odlazak značajno smanjuje sposobnost države da se razvija i mijenja strukturu društva. - Svaka ozbiljna država bi trebalo da ima demografsku populacionu politiku koju bi vodila zavisno od područja i potreba. Međutim, nažalost, kod nas se na tom planu ne radi ništa. Neophodno je da imamo zvanične statističke podatke, koji kod nas ne postoje, da se oni prate i analiziraju kako bi se zauzeo stav, kreirala politika, strategija. Da se nešto rješava po tom pitanju, jer se bojim da ćemo zakasniti – navodi Mijanović.
Usljed nepostojanja zvaničnih podataka, neke proračune radili su, kaže ona, na osnovu odnosa između prirodnog priraštaja i procijenjenog broja stanovnika, pa iako, dodaje Mijanović, šturi i globalni, za studiju ,,Demografski razvitak“ su pokazali da je na teritoriji naše zemlje, od 2003. do 2007. godine utvrđen „manjak“ stanovništva za više od 12.000. To pokazuje, upozorava ova stručnjakinja, da proces emigracija, uzima maha i intenzivira se. - I ta brojka, koja nije zvanična i nije potpuna, opominje da to nije mali broj za državu koja ima nepunih 630.000 stanovnika. To je ozbiljan broj i popriličan problem – navodi Mijanović.
Opširnije u današnjem izdanju Pobjede
