Fotoreporterka dnevnog lista Pobjeda, vizuelna umjetnica Ivana Božović, rođena je u horoskopskom znaku Bika.
Nakon završene osnovne i srednje škole u Podgorici, s uspjehom je finiširala osnovne i specijalističke studije na odsjeku Dizajn vizuelnih komunikacija, na Fakultetu vizuelnih umjetnosti.
- Biti fotoreporter je interesantno, jer ti daje mogućnost da sam budeš režiser svoga posla i prosto uživaš u tome - otkrila nam je Ivana zašto se baš odlučila za fotografiju.
Krajem prošle godine Ivana je imala drugu samostalnu izložbu, koja je ujedno bila i odbrana njenog magistarskog rada.
Postavka naslovljena „Intima, medijski zločin iz beznađa“, mogla se pogledati jedno veče na imanju „Knjaz“.
Publici se predstavila crno-bijelim fotografijama aktova, na crvenoj i bijeloj platnenoj podlozi...
Njena mentorka, profesorica na FVU Univerziteta Mediteran, doc. mr Marija Džoganović tom prilikom je kazala da sama tema izložbe u startu nudi gledaocu intrigantne ključne riječi.
- Mediji su sveprisutni i neodvojivi od života, a mi smo te sveprisutnosti sve manje svjesni. Beznađe, kao opšte mjesto i okosnica društva u kome mediji kreiraju svakodnevicu. Intima, pak, izgleda kao pojam koji je ovdje zalutao, i to s razlogom. Umjetnica kroz umjetnički rad - koji koristi medijske forme, ekran, kameru i neku vrstu pozornice - rekreira medijski dominaciju našim životima - kazala je između ostalog Džoganović.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- I ništa i svašta. U suštini, volim način na koji sam „odraslo dijete“.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Što sam samostalna u donošenju odluka, što biram puteve koji su u skladu s mojim uvjerenjima, onako kako ja želim i sa kim želim.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Pokazala sam svoje talente... Za sada.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Isključivost, najgora za druge, najbolja za mene.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Što su svoji i posebni kao takvi.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Hm... Zvala bi se „Boja noći“, a glumila bi me Kejt Blanšet.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Da li je to moguće uopšte?
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Nekad nezačinjena, a nekad prezačinjena.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Izabrala bih da budem nevidljiva, po potrebi, ne stalno.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Ne bih se mijenjala ni sa kim. Super mi je ovako.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Nedjelja poslijepodne je uglavnom rezervisana za opuštanje i odmor... Da li je riječ o šetnji, odlasku na more, kafani itd, to uglavnom odlučim u nedjelju ujutro.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Shivaree: „Goodnight Moon“, definitivno... A, od domaćih izvođača, Marija Šerifović: „11“.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- U posljednje vrijeme definitivno „Molly's game“, rediteljski debi Arona Sorkina. Nevjerovatna priča o bivšoj skijašici i studentkinji Harvarda koja je završila u zatvoru kao „princeza pokera“. Posebno me oduševio kraj filma, gdje je umjesto zaključka, reditelj citirao V. Čerčila, čijom izjavom se i završava film: „Uspjeh se definiše našom sposobnošću da, idući od jednog poraza do drugog, ne gubimo entuzijazam“.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Portugal.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Autobus.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Sebi.
Čemu se uvijek obradujete?
- Novom danu...
Da li za nečim žalite?
- Ne... Sve što je bilo, bilo je jer sam ja tako htjela.
Bez čega ne možete?
- Slobode, strasti, uzbuđenja i motiva za sve što radim.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Što nisam znala da postoji kaprićoza prečnika 2m. :-)
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Oduvijek sam znala da zlatna ribica ne bi bila u stanju da mi ispuni želje, pa sam počela sama sebi da ih ispunjavam.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Upoznala sebe. Kad sam upoznala sebe, oslobodila sam se svega što nije bilo zdravo za mene. U početku se to moglo percipirati kao „zdravi egoizam“, ali danas sam svjesna da je to jednostavno ljubav prema samom sebi.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Sigurno bih i tada bila ubijeđena da mi je ostalo više od tri mjeseca :-)... Ali, svakako, sa dragim ljudima, negdje u Provansi... Daleko od realnosti, obaveza i svakodnevice...
Kako biste voljeli da umrete?
- Najbezbolnije...
Koji bi bio Vaš epitaf?
- „Ovo mi se nikada nije desilo“.
Priredila: A. POPOVIĆ
Foto: Privatna arhiva
