Trka za kralja Njujorka

Reći da kralj hedž fondova Bobi Ekselroud (Demijen Luis) nema nikakve veze sa Lemijem znači – grdno se prevariti. Eks možda nema divlju bradurinu, glas išmirglan viskijem i odjeću bajkera, ali ima istu kockarsku dušu o kojoj je čuveni frontmen Motorheada pjevao u „Ace of Spades“. 

Mača u rukavu

„Kockanje je za budale, ali to je stil koji volim, bejbe...“ Niko nije branio Lemiju da se zavali u fotelju i uživa u obožavanju miliona, ali znao je i previše dobro, da je zaslužio tu ljubav baš zbog toga što nikad nije prestao da siječe i provocira život „mačašem“ iz rukava. 

Ista stvar važi i za Bobija. Na početku četvrte sezone serije „Billions“, ne fali mu ni poslova, ni love, ni poštovanja zaposlenih. Ipak, Eks ne može da preskoči nož u leđa koji je (zasluženo?) dobio od Tejlor (Asija Kejt Dilon). Grad poput Njujorka ne može da trpi više od jednog kralja. Sve se svodi na: pojedi ih – ili budi pojeden. Da ne kažemo nešto nepristojnije...

Nevjerovatno je sa kakvom lakoćom se junaci Brajana Kopelmana, Dejvida Levijena i Endrua Rosa Sorkina ponovo zavuku pod kožu. Tačnije, kojom vas brzinom podsjete da vas nikada nijesu napustili. 

„Billions“ je toliko dobro napisana i pažljivo osmišljena serija, da čak i najzahtjevniji gledaoci moraju da kapituliraju. Koliko god se neki sastojci formule ponavljali, opet se nalazimo u čudu zbog svježeg načina na koji je paket serviran na malim ekranima.

U finišu prethodne sezone zakleti neprijatelji Bobi i Čak Rouds (Pol Đamati), koje vezuje samo ljubav prema fantastičnoj Vendi (Megi Sif), sklopili su primirje. Hedž fond maestro poražen je Tejlorinim odlaskom iz firme i „krađom“ klijenta, opasnog ruskog oligarha Grigora Andolova (Džon Malkovič), a Čaki Džunior dobio je šut kartu iz tužilaštva.

U premijeri „Chucky Roads's Greatest Game“, prvoj od 12 epizoda koliko će biti emitovano na Šoutajmu, zatičemo ih u borbenom položaju. Bobi je odlučan da spriječi svaki dolar da uđe u Tejlorin novčanik, a Čak se ponovo lomi pod pritiskom ambicioznog oca (Džefri Demun) da se uključi u trku za državnog tužioca. No, ovog puta njihove borbe bitno su drugačije. 

Bobi nije izgubio veliku lovu, reputaciju i zastavštinu, ali prvi put u životu osjeća se smrtno. Duboko je pogođen činjenicom da postoji neko ko ima više novca, moći i skoposti od njega. Naravno, pogođen ne znači i poražen – jer kad je u pitanju gospodin Ekselroud, požari se ne gase vodenim crijevima, već strpljivim, laganim isisavanjem vazduha iz sobe. To je njegov stil, bejbe.

Za razliku od Bobija, Čak jeste izgubio sve. Pao je na dno njujorškog lanca moći, u nemilost čak i najsitnijim ribama bez čije pomoći ne može da se uzvere do bitnije lovine. Teško je zadržati kikot dok ga gledate kako, dobar dio epizode, šetka od kafea do kafea, od jednog restorana do drugog, pregovarajući sa sitnim mufljuzima oko najbanalnijih stvari – sve vrijeme ironično praćen genijalnom pjesmom „King of New York“ grupe Fun Loving Criminal. 

Ova pjesma, puna referenci na čuvene, stvarne i filmske mafijaške face Njujorka, samo je jedan od mnogih pametno ubačenih detalja iz pop kulture zbog kojih fanovi obožavaju „Billions“. 

Ima tu malo i priče o Eksovoj sposobnosti da pretvori zaposlene u storm trupere; poređenja bankstera sa grupom AC/DC na vrhuncu; imitacije čuvene scene kada je Džon Goti ubio Pola Kastelanana njujorškom pločniku; kao i jedne parafraze predivnog citata Oskara Vajlda o smislu postojanja i zagledanosti u zvjezdano nebo... I najviše paranoje, guste i zasljepljujućedok se spušta na pleća svih novih i starih aktera u ovom genijalnom akvarijumu sa ajkulama.

Nova raspodjela moći, zbog koje se osovina više ne vrti samo oko Čaka i Bobija, već imamo i novog igrača – Tejlor, koji su poduprti podrškom Grigora i opasne savjetnice Sare Hamon (Samanta Matis, novo lice koje se uklopilo kao da je oduvijek bilo tu). 

Koliko su opasni, najbolje su pokazali na sastanku sa Farhadom, predstavnikom šeika sa kom bi voljeli da ekskluzivno posluju i oni i Bobi. Tejlor su čak bili spremni da stave periku, nazuju štikle i obuku haljinu (!!!) da bi prošli prvi test religijski zapatanog klijenta. Ali, samo da bi mu metaforom o sokolu i gnijezdu razbili teoriju o muškom i ženskom principu!

Naši junaci, i omraženi i obožavani do beskraja, ovog puta igraće igru na duže staze, čak i značajno duže u odnosu na one koje su vodili do sada. Biće tu još mnogo prilika za genijalne sarkazme, momente komičnog olakšanja, instant lekcije o okrutnosti biznisa, brukanja ruskih i američkih (kvazi)oligarha...
Koncept sezone je jasan: biti u Njujorku i postati prosjak, pa kraljević preko noći – ili obrnuto – sasvim je regularna stvar. Neki su to već osjetili na koži, drugi ne mogu ni da sanjaju o padu, iako je možda blizu... Jedno je sigurno: trka za kralja Njujorka je počela – i obećava prokleto najluđe epizode „Billionsa“ do sada.