Piše:
Vladimir Maraš
Nekoliko vijesti me je dotuklo posljednjih dana. Jedna od tih svakako je nastavak Selenine borbe za život. Život koji je, izgleda nepravedan, uprkos povremenom osjećaju da je potpuno drugačije. Svi smo se nadali boljim vijestima, čak smo i zatišje doživljavali kao pripremu za najbolje moguće vijesti. Makar ja. Ali, to ne znači da i dalje ne bi trebalo vjerovati u njenu beskrajnu volju. I uraditi sve što je u našoj moći da joj pomognemo. Ja vjerujem.
*****
I dok je Selenina borba bolan podsjetnik koliko smo, kao ljudski rod, nejaki i mali, sačeka vas vijest iz Berana o školskim drugovima koji su kontinuirano maltretirali djevojčicu od nepunih 12 godina. Svih maloljetni, od njih petoro - dvojica po 12 godina.
Obljuba djeteta, nedozvoljena polna radnja, ucjenjivanje/iznuda i dječja pornografija... Način i trajanje zlostavljanja upućuju na ozbiljnu organizaciju.
I sve to se dešava tu, oko nas. Iza nekog kioska koji nije pokriven nadzornim kamerama. Kako je to moguće? Kako je to moguće u civilizovanom društvu 21. vijeka, u zemlji na pragu ulaska u Evropsku uniju, maltretirati vršnjakinju iz škole na najbesprizornije moguće načine? Kako je moguće da niko od tih dječaka nije osjetio ni trunku griže savjesti? Kako?
Ovakvi primjeri, ako ičemu služe, to je da se neko društvo dovede u red. Da bismo olakšali patnju ovoj djevojčici, potrebno je reagujemo kao zajednica, kao sistem. Da počinioce kaznimo po zakonu.
*****
I taman kad sam malo smeo misli sa ovih tema, naletim na još jedan specijalitet. Četiri maloljetnika opljačkala čovjeka nasred željezničke stanice u Podgorici, ispostavlja se državljanina Grčke.
Starom i provjerenom taktikom, jedan zamajava dok trojica mlate, što šipkama, što rukama i nogama. Čovjek pada, povređuje se. Maloljetni počinioci kradu od žrtve 400 eura i bježe. Uhvaćeni su i nadam se da će biti kažnjeni po zasluzi. Grk je zbrinut u urgentnom centru.
Onda Berane još jednom. Dva momka prebijaju nesrećnog čovjeka u sopstvenoj radnji, vrijeđajući ga na nacionalnoj osnovi, jer je hrvatskog porijekla, što valjda logično implicira da su se valjda stekli uslovi za napad. To je taj doprinos moderne Crne Gore multinacionalnom skladu kojim se ponosimo.
*****
U jeku političkih igrokaza i previranja, snimaka koji postoje ili ne, građanskih protesta koji jesu odlika demokratskog društva i korektiv su svakoj demokratiji (najviše onoj koja ponekad zaboravi na sopstvena pravila funkcionisanja), vijesti poput ovih učine da se na tren sve zaboravi.
Možda i jeste rješenje u odbacivanju svih uređaja današnjice kojima se okrećemo po navici ili u trenutku dosade, da bismo sebe makar nakratko poštedjeli priliva informacija koje ne mogu da prijaju bilo kome sa gramom razuma.
Nego, fino se skinete goli do pasa. Pravac u neku leju i fino sadnja - luk, zelena salata, pamidora, krastavac. Em vas sunce konačno vidi, em se oznojite i riješite toksina, neki i suvišnih kilograma, em zaboravite na stvarnost i kreirate sopstvenu. U njoj ne bi bilo ni vršnjačkog nasilja, ni političkih besprizornosti, ni teških bolesti, ni seksualnog nasilja po školama i maloljetničkog kriminala po ulicama, ni batinanja na nacionalnoj osnovi... Ma, milina.
Samo, ima tu jedan problem... Kreirajući takvu paralelnu stvarnost, zaboravićete da ova druga, realna ipak postoji, da vrvi od problema i da je naša obaveza da ih rješavamo.
*****
Vrijeme je da se posvetimo sebi. Vrijeme je da učinimo nešto jedni za druge. Vrijeme je da institucije sistema počnu da rade. Vrijeme je da zakoni i pravila važe za sve. Vrijeme je da budemo bolji, jer gledano sa strane, ne valjamo ništa. Vrijeme je da profesionalci preuzmu stvar u svoje ruke, a profesionalni amateri i najamnici u profesijama odu u penzije. Vrijeme je da shvatimo da rješenje svih problema leži u nama, a ne u nekoj imaginarnoj sili koja se čeka da sleti i riješi stvar. Vrijeme je. Baš je vrijeme.
